U prvoj polovini prošle godine broj stranih investicija u odnosu na godinu ranije bio je veći, tek, za 1,4 posto. Ekonomski stručnjaci za takav poslovni ambijent u državi krive postojeću vlast, koja na svim nivoima, nije uspjela da unaprijedi zakonske propise. I u Agenciji za promociju stranih investicija priznaju kako se strani investitori žale najviše na lošu zakonsku regulativu.
I dok je u Americi registracija preduzeća moguća preko interneta, a u Evropi taj proces traje do desetak dana, u Bosni i Hercegovini, prema postojećim zakonima, cijeli proces može trajati i više od 40 dana. To je jedan od razloga zbog kojeg se strani, ali i domaći privrednici teško odlučuju da pokrenu bilo kakav biznis.
Duljko Hasić, iz Vanjskotrgovinske komore BiH kaže za kako je to razlog zbog kojeg, prvenstveno, strani investitori biznis pokreću u zemljama regije.
”Samo jedan podatak da opterećenja iznose zaista više od 70 posto, a tu su i parafiskalna opterećenja koja guše biznis u BiH. S tim u vezi hoću napomenuti da je radni kapital zaista preopterećen uključujući tu i silne administrativne barijere koje vladaju, zatim neusaglašena zakonodavna regulativa na nivou BiH, potpuno podijeljena između entiteta i Brčko distrikta, onemogućava da, na izuzetno malom prostoru sa 4 miliona stanovnika, može doći strani investitor i razvijati biznis ovdje”, navodi Hasić.
I u Agenciji za promociju stranih investicija BIH, čiji je zadatak privlačenje i povećanje priliva stranih investicija u Bosnu i Hercegovinu, ali i poticanje postojećih investitora na dalja ulaganja i širenje poslovanja, priznaju kako se strani investitori žale najviše na lošu zakonsku regulativu u BiH.
Prema riječima Jasmine Halilović, portparolke Agencije, sve informacije koje prikupe dostavljaju na uvid Vijeću ministara BiH. No, ta izvršna institucija malo toga je do sada uradila da se zakoni promijene.
”Ima još mnogo toga da se uradi i u principu sve to jako sporo ide”, naglašava ona.
Rajko Tomaš, profesor na Ekonomskom fakultetu u Banja Luci ističe kako strane investitore, osim procesa registracije, interesuju i ostali uslovi poslovanja u BiH.
”Na primjer, uslovi zapošljavanja stranaca, dobijanje radnih dozvola za strance, vezano s tim je i priznavanje diploma koje su stečene u inostranstvu odnosno proces nostrifikacije i slično. Mnogo važnije od svega toga jesu uslovi poslovanja kada preduzeće već bude formirano. Tu prije svega mislim na uređenje odnosa u poslovanju koje garantuje pravna država. Po pravilu investitor vodi računa o sigurnosti plasmana kapitala. Njega zanima koliko država štiti poslovanje, koliko štiti njegovu imovinu. Zemlje koje imaju takvo stanje da se može dugovati, da su sudovi vrlo spori u izvršavanju presuda vezanih za rješavanje poslovnih sporova, onda to povećava nesigurnost poslovanja”, navodi Tomaš.
Projekat jačanja konkurentnosti
No, nemaju samo strani investitori probleme prilikom registracije preduzeća. U istom položaju su i domaći bh. privrednici. Kako bi se poboljšalo poslovno okruženje i povećala konkurentnost, International Finance Corporation, članica grupe Svjetske banke, u Bosni I Hercegovini radi na projektu jačanja konkurentnosti.
Cilj je, kako navodi, Tarik Šahović, šef projekta, da se stvori bolja klima za investiranje, a o dosadašnjim rezultatima u nekoliko bh. gradova kaže:
”Projekat je do sada urađen u opštinama Bosanski Novi, grad Banjaluka, opština Modriča, zatim Doboj, Bijeljina, Višegrad, Tešanj, Goražde, Bihać, Široki Brijeg i Novo Sarajevo. Jedna stvar koju smo mi uradili, prije nego što smo završili sam projekat, jeste da smo u svakoj od ovih opština kontaktirali one privrednike koji su prošli kroz te nove procedure, kroz te lakše procedure. Po našim saznanjima privrednici su osjetili, barem u ovome segmentu, poboljšanje.”
Dejan Nogić, privrednik iz Bijeljine kaže kako mu je, nakon što je Projekat jačanja konkuretnosti proveden u tom gradu, bilo lakše da pokrene biznis.
”Konkretno kroz naše poslovanje i taj neki okvir naše firme, koja ulazi u ta neka mala i srednja preduzeća, mi najveću prednost trenutno možemo ostvariti kroz taj vremenski period, dobijanja tih dozvola i svega ostalog, dakle dobijamo tu neku uštedu vremena, a samim tim i uštedu troškova”, ističe Nogić.
Profesor Rajko Tomaš poručuje:
”Moja poruka je da proces registracije preduzeća treba pojednostaviti, učiniti ga jeftinijim, pogotovo sa aspekta nekih usluga koje su obavezne u poslovanju preduzeća, ali da se to mora sinhronizovati sa uređenjem dugoročnih uslova privređivanja.”
Tekst je preuzet sa RSE