SOCIJALISTI, komunisti, monopolisti, neradnici i općenito budale –
sve to se poput bosanskog lonca posložilo kasno sinoć na sjednici
Gradske skupštine grada Zagreba.
Ljubitelji regulacije, ljubitelji nerada, ljubitelji birokratskog
iživljavanja, ljubitelji zastarjelog i općenito glupi i neupotrebljivi
ljudi predložili su pa onda i izglasali dvije sitne, no značajne odredbe
kojima su pokazali kako postoje oni bitni i za političare važni:
postojeće autotaksi udruge kojima treba titrati da ne kažem što, i oni
koje treba izgnati iz grada Zagreba – UBER i slični.
Prva izglasana izmjena Odluke o autotaksi prijeovozu govori: „Cijena za
početak vožnje ne smije uključivati pravo na vožnju bez naknade.“
Osveta suvišnih uhljeba
Zamislite taj um koji nalazi problematičnu i opasnu činjenicu da neki
prijevoznici (i to ne samo UBER) daju u nekim slučajevima prijevoz bez
naknade? Pa zadnjih 20 godina razvila se cijela nova ekonomija
besplatnih usluga. Pretraživač u kojem ovo gledate, bio to Firefox,
Opera, Chrome ili ste u par onih vjernih Microsoftu – koliko ste ga ono
platili? Koliko ima tisuća mobilnih aplikacija koje uredno i legalno
skidate besplatno? Koliko je ono iznimno složenih igara koje se također
igraju besplatno, samo ako želite plaćate neke dodatne pogodnosti?
Svijet zadnjih 20 godina uveo je cijele modele besplatne ekonomije, gdje
se novac nalazi negdje drugdje – od besplatnih igara preko Linuxa (o,
da oni koji održavaju besplatni OS fino zarađuju!), do toga da kada se
prvi puta uključite na neku uslugu uredno dobijete neki bonus tipa
besplatnih nekoliko dolara, eura ili kuna. Također, ako u korištenje
usluge uključite i par prijatelja – onda dobivate nagradu. Tako ne
funkcionira samo UBER, tako funkcionira stotine proizvoda i usluga nove
ekonomije.
Međutim, takvim modeli neshvatljivi su hrvatskim birokratskim uhljebima i
hrvatskim nesposobnim političarima – jer takvi su u školi prepisivali,
poslije nove knjige nisu čitali i novi modeli poslovanja su im nepoznati
i strani i dodatno ih se plaše jer ih ne razumiju. Oni korumpirani među
njima su i užasnuti – jer nova ekonomija ne treba posrednike, hrpe
dozvola, nadzora i ono državno udaranje pečata gdje se uvijek može
tražiti neka pinka za „podmazati“ rješenje. Jer kako ide stara
inspekcijska: „Nema pečenja – nema rješenja!“
I zato – trebalo se osvetiti! Trebalo se osvetiti sustavu koji pokazuje
da je vožnja automobilom po gradu vrlo jednostavna operacija za koje
većina nas ima sve potrebne kvalifikacije – automobil i vozačku dozvolu,
potrebno se bilo osvetiti onima koji se šire na način koji je uhljebima
i neradnicima neprihvatljiv – ljubaznošću i poklanjanjem besplatnih
vožnji. Naročito je užas nastao kada se i Hrvatskom počeo širiti model
ocjenjivanja koji ima UBER – sustav ocjenjivanja i vozača i putnika.
Samoregulacija – model od kojih birokrate strepe
Zamislite, umjesto neke udruge vezane za lokalnu samoupravu, umjesto da
se oko standarda kvalitete nađu „naši ljudi“ i sve definiraju uz
janjetinu i kapulicu, umjesto nekih dobro plaćenih inspektora koji onda
puštaju svakakve kante na ulicu ako dobiju pinku – softver tipa UBER-a
nudi jednostavno ocjenjivanje – vi ocjenjujete vozača, vozač ocjenjuje
vas. I vidite ocjene. I sutra, ako vam se ne sviđaju ocjene nekog vozača
jer mu u autu smrdi ili je neljubazan – nećete sjesti s njime. S druge
strane, ako ste dan prije nekome ispovraćali po automobilu – neće ni on
vama stati. Idealan model.
Model gdje se nalaze onaj koji nudi usluge i onaj koji pruža usluge –
bez ikakvih posrednika, udruga, potrebnih licenci, komplikacija (s time
da je UBER koji posluje u Hrvatskoj još i uzeo model gdje se traže
vozači koji već jesu taksisti, dakle evolutivan, ne revolucionaran).
U svakom slučaju – tko ima auto i želi voziti, i tko se želi voziti – tu
je aplikacija koja ih poveže i sve se rješava brzo i učinkovito. Ali
onda se javljaju oni koji se pitaju: „A gdje sam ja?“ Gdje je potreba za
posebnim uredima? Nazorom? Inspekcijskim dodacima? Tko će platiti
janjetinu?
U Hrvatskoj postoji doslovno strah od racionalizacije – pa umjesto da se
usluge tipa UBER-a potiču i recimo da se i formalno oslobode
fiskalizacije jer se ionako sve plaća karticom (za državu idealan
način), što je uredno moguće po čl. 6. Zakona o fiskalizaciji u prometu
gotovinom – država šuti, ali zato lokalna samouprava udara. Kako udara?
Pa, evo, zabranom bonusa i besplatnih vožnji! Udara kako bi zabranila,
ne kako bi ojačala poduzetništvo i poslovanje!
Patetični jad koji zabranjuje besplatne vožnje
Zamislite taj patetični jad. Neki činovnik u svom uredu nabadajući po
PC-u s dva prsta piše obrazloženje zabrane bonusa u smislu zabrane
besplatnih vožnji! Uzima si pravo vama građanima zabraniti besplatnu
uslugu, koju vam davatelj usluge daje – jer je davatelj usluge izračunao
da mu se to isplati. Ali ne, treba štititi lijene, neradnike,
korumpirane, glupe, i tko zna kakve – pa vama građanima treba taj poklon
zabraniti!
I tko vam zabranjuje – upravo oni kojima plaćate najveći prirez u
državi, onaj u Gradu Zagrebu, da bi ti koji vam zabranjuju imali debelo
natprosječne plaće, a gradski vijećnici i debele naknade. Naravno, nisu
svi bili za ovo – vijećnik Tomislav Stojak je prvi htio ovu glupost
zaustaviti, ali ostao čovjek sinoć u manjini.
Zamislite još jednom – kakvi umovi to trebaju biti koji će dopunjati
Odluku kako bi zabranili par besplatnih kilometara ili bonus vožnju?
Koliko su ti ljudi otišli unatrag, koliko su spremni na sve kako bi se
održali, kako su uspaničeni novim okolnostima kada donose pravilo:
„Cijena za početak vožnje ne smije uključivati pravo na vožnju bez
naknade.“
Kakve su to budale i kako si provode i s kakvim mislima svoj život.
Vjerojatno im je teško ujutro ustati i u ogledalu pogledati vlastitu
beznačajnost.
Ograničenje broja taksista
Druga, također, sinoć donijeta panična mjera je: Javni poziv za
podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvola za autotaksi-prijevoz neće se
objavljivati do 30. lipnja 2017, nakon čega će se objavljivati svake
četiri godine”.
Nema veze što su novi taksisti dobro primljeni, nema veze što Zagreb ima
sve više turista (i to lijepi, dvoznamenkasti postoci rasta!), nema
veze što su i mladi naučili da uvečer kada se pije – treba ići taksijem,
pa imamo sve manje teških nesreća u noćnim satima, ne taksiste treba
ograničiti i onda davati dozvole svake četiri godine.
Čemu uopće danas taj zastarijeli socijalistički model dozvola? Umjesto –
voziš, komercijalan si, super, voziš – ne nisi komercijalan, propadaš!
Što se uopće država u to sve ima toliko petljati? Održavanje kvalitete
usluge? Pa ocjenjivanje taksiste će se potruditi za to. Dovoljno posla
za sve? Pa postoji tržište. Uostalom, naše je još nerazvijeno, kako je
naveo i predstavnik UBER-a u nedavnom priopćenju: „Na primjer, u
Bratislavi posluje oko 3.000 taksista ili 6 taksista na 1000 građana,
dok u Varšavi 13.000 taksista pruža svoje usluge, odnosno 7.7 taksista
na 1000 građana. U Zagrebu posluje otprilike 1.200 taksista, odnosno 1.7
taksista na 1000 građana”. Tu ima posla za još stotine ljudi!
Filozofiranje oko taksi prijevoza
U Hrvatskoj se oko autotaksi prijevoza (a po uzoru na britanski iznimno
zatvoreni model) napravila cijela filozofija – od dozvola do posebnog
ispita za vozače o poznavanju kulturnih znamenitosti. No, realnost je
drugačija – svatko tko ima vozačku dozvolu i tehnički ispravan automobil
uredno sudjeluje u prometu kao i osoba koja je profesionalni vozač.
Ulice se ionako danas nalaze GPS-om (štoviše kako Google Maps prati i
opterećenosti prometa, izvrsno ga je držati uključenog i ako odlično
poznajete grad, javiti će vam zaobilazni put u slučaju gužve ili
zastoja), za povijest također pitate Google.
Ukratko, jedan smartphone od 1000 kuna ispunja sve te „posebnosti“ taksi
vozača, a može mjeriti i udaljenost puno preciznije od taksimetra te
još i riješiti plaćanje. Ništa više od obično mobilnog telefona i
aplikacije nije potrebno – naravno ako imate vozačku dozvolu i ispravan
automobil.
Taksi nije nikakva filozofija, to je nešto čime se u većini svijeta bave
imigranti ili oni koji traže bolji posao – realno, kao posao koji može
svatko obavljati nije nešto plaćen, ali je zato pristupačan velikom
broju korisnika. Zato i služi – da bi ga moglo što više ljudi koristiti,
pa čak i do razine da uopće ne kupuju vlastiti automobil.
A ovi iz naših udruga – samo ponavljaju iste dosadne priče o svojim
„specifičnostima“, i kako za taksi prijevoznika treba i ovo i ono – ne
treba i sve te posebne propise treba ukinuti, ostaviti samo osnove,
osiguranje putnika i slično. Kome se glumata nekog posebnog – vozite
Boeing 747 i budite face. Voziti auto po gradu nije faca. To manje-više
svi znamo.
Dodatno, svatko tko misli da stvari trebaju biti upravo ovakve kakve su
sada – regulirane i ograničavajuće – nitko takve ljude ne sprječava da
se i dalje voze s klasičnim taksistima koji će eto ići po tim složenim i
„posebnim“ regulama. Svako treba biti u mogućnosti odabrati svoje.
Ljepota kapitalizma, mogućnost odabira usluge.
Samo će ubrzati dolazak robota
Zamislite koliko je zastario, pogubljen i izgubljen taj naš birokratski i
politički svijet. Oni bi nove dozvole tek 2017., pa onda svake četiri
godine, 2021., 2025. Godine 2025. već će uvelike postojati samovozeći
automobili – mali taksiji na struju bez vozača.
A ovakva pobuna protiv novih modela poslovanja, i to gdje je UBER unio
samo vrlo male novine, samo će više potaknuti dolazak novih, samovozećih
vozila. Koja će preko Zagreba voziti za 20 kuna, uz trošak od dvije
kune. I to će voziti 20 sati dnevno, ostalo će također samostalno ići na
čišćenje i punjenje baterija.
Tehnički, biti će to kratkotrajni rent-a-car, ne čak ni taksi usluga –
jer nema vozača. I u roku od par godina, klasični taksisti, osim
nekolicine sa skupim limuzinama – nestati će.
Vjerojatno, kada dođu ta nova mala vozila bez vozača, a udruge taksista
svojim lobiranjima upravo zazivaju takvo rješenje što prije – mnogi će
se i dalje tvrdoglavo boriti u besmislenoj borbi, zazivati zabrane i
slične mjere. A onda će se naći bez posla, bez kvalifikacija i s premalo
godina za mirovinu, tražeći okolo pomoćne poslove kako bi imali za
život. Za razliku od nekih drugih zanimanja koja se gase, ove uopće neće
trebati žaliti, već ih pokazivati kao ljudi koji su godinama radili u
koristi svoje štete – branili monopole, ograničavali tržište i time
izravno poticali inženjere da ih zamijene robotima.
Ova zagrebačka priča samo je još jedan dokaz koliko je Hrvatska duboko
ogrezla u socijalističkog regulaciji, u birokraciji i u borbi za bolje
jučer – očajničkoj borbi kako bi stvari bile kakve su nekada bile,
jasne, lijepe i „moglo se dogovorit“. No takav svijet kakvog zamišljaju
mnogi Hrvati, ne samo ovdje spomenute kategorije – netragom nestaje. A
tko se ne prilagodi – propada. Od taksi prijevoznika do države. Ovo je
21. stoljeće, i nema razumijevanja za idiotske ideje Skupštine grada
Zagreba i za njihov bal budala i monopolista.
Preuzeto sa Index.hr