Iako aktiviranje rudnika zavisi od
donošenja federalnog zakona o koncesijama, nakon čega bi uslijedila
procedura raspisivanja međunarodnog tendera i izbora najpovoljnijeg
ponuđača, nezvanično se saznaje da Ministarstvu energije, rudarstva i
industrije FBiH stižu upiti o ovom nalazištu od interesanata iz Turske,
Rusije, SAD-a, a za rudnik se čulo i u dalekoj Kini, piše Dnevni avaz.
Među
tamošnjim mještanima nema euforije i “zlatne groznice”, koja je zahvatila
biznismene, baš i nema. Sam rudnik skriva se u hladovini hrastove šume i
ništa ne nagovještava da krije, kako se pretpostavlja, ogromne količine
zlata i srebra. Iz ulazne jame u rudnik teče voda sa žutim talogom,
koja se ulijeva u rijeku Željeznicu.
Historija priča da je taj
rudnik bio jedno od najpoznatijih nalazišta zlata i srebra u
jugoistočnoj Evropi. Do 1939. godine, do kada je bio aktivan, iz njega
je izvađeno više od dvije tone zlata i mnogo više srebra. Koncesiju su
tada imali Englezi i koristi od ovog bogatstva malo je imalo domaće
stanovništvo. Naprotiv, zbog nepoznavanja i nepostojanja tehnologije za
ekološku zaštitu, zbog zagađenog zraka ispaštalo je cijelo selo.
Sjeća
se tih davnih dana i Mato Bučo, 85-godišnjak čiji su i otac i djed
radili u rudniku. On i brat Frano pamte priče oca Boška o napornom radu u
rudniku.
“Sjećam se da je otac govorio kako su pri izlasku iz
rudnika radnici bili podvrgavani pretresima i strogim kontrolama, kako
ne bi iznosili zlato. Ali, neki su uspijevali prošvercati koji komadić”, kaže Mato za “Avaz”, dodajući da on rudnik pamti po visokom
dimnjaku na Osmicama iz kojeg je kuljao dim od kojeg su on i druga djeca
imali mučninu ako bi ih radoznalost dovela u njegovu blizinu.
Braća
Bučo pozdravljaju najavljenu eksploataciju rudnika i nadaju se da će
vlasti danas više računa voditi o zaštiti stanovništva od eventualnih
negativnih posljedica koje bi sa sobom moglo donijeti aktiviranje ovog
nalazišta.
Osim
na potencijale rudnika, braća Bučo ukazuju i na ljekovitost vode koja
izlazi iz rudarskog okna i koja je izrazito žute, bolje rečeno zlatne
boje. Tvrde da se pokazala veoma efikasnom kod liječenja raznih bolesti,
naročito onih dermatoloških. Posebno je učinkovita, kažu, kod liječenja
bradavica.
Mato
Bučo prisjeća se da su se za žilom rude zlata kopali hudnici dugi sedam
kilometara. Ruda se zaprežnim kolima dovozila do središta Bakovića,
gdje se usitnjavala, ispirala i prala u velikim kacama. Postojala je i
mini hidrocentrala koja je pokretala pogone gdje se nakon sušenja kalila
i topila ruda. U to vrijeme u Bakoviće se doseljavao veliki broj
radnika za čije su potrebe tada sagrađene barake. U rudniku je bilo
zaposleno nekoliko stotina rudara i drugih radnika.