U svojoj novoj knjizi, Tehnofeudalizam, neustrašivi grčki ekonomist kaže da svjedočimo epohalnoj promjeni. On tvrdi da nas više ne oblikuje globalni finansijski sistem, već ‘feudi’ tehnoloških kompanija, piše Guardian.
Sada smo u ropstvu feuda naših novih globalnih gospodara, Lorda Zuckerberga od Facelandije i Sir Muska iz trule četvrti X.
Jer 2015., na vrhuncu grčke dužničke krize, Varoufakis je katapultiran iz akademskog mraka u ministra financija. Rekao je – glasno i opetovano – da će kaznene odredbe koje banke žele nametnuti Grčkoj dovesti do katastrofalne štednje. Većina Grka glasala je da ga podrži, a nakratko je njegova strategija jednostavnog odbijanja pristajanja na uvjete MMF-a i EU dovela do napetog sukoba. Sve do trenutka kada ih je premijer Aléxis Tsípras, čovjek koji ga je postavio, prihvatio. Ili jedina moguća akcija da se spriječi bankrot zemlje, ili podmukla izdaja, ovisno o tome kome vjerujete.
Jeff Bezos ne proizvodi kapital, tvrdi on. On naplaćuje stanarinu. To nije kapitalizam, to je feudalizam.
I premda u 2023. godini nema ničegnaročito novog ili posebnog u mržnji prema tehnologiji – mržnja prema Elonu Musku jedini je racionalan odgovor na situaciju u kojoj smo se našli.
Prema Varoufakisovim riječima, ovo nije samo nova tehnologija. Ovo je svijet koji se bori s potpuno novim ekonomskim sistemom, a time i političkom moći.
“Zamislite sljedeću scenu iz knjige priča iz naučne fantastike”, piše on. “Zamislite grad pun ljudi koji se bave svojim poslom, trguju uređajima, odjećom, obućom, knjigama, pjesmama, igrama i filmovima. Isprva sve izgleda normalno. Sve dok ne počnete primjećivati nešto čudno. Ispostavlja se da sve trgovine, zapravo svaka zgrada, pripada momku koji se zove Jeff. Štaviše, svako hoda različitim ulicama i vidi različite trgovine, jer u svemu posreduje njegov algoritam… algoritam koji pleše na Jeffovu melodiju.”
Možda izgleda kao tržnica, ali Varoufakis kaže da je sve samo ne tržnica. Jeff (Bezos, vlasnik Amazona) ne proizvodi kapital, tvrdi on. On naplaćuje stanarinu. Što nije kapitalizam, to je feudalizam. A mi? Mi smo kmetovi. “Kmetovi u oblaku”, toliko nam nedostaje klasne svijesti da čak i ne shvatamo da tweetanje i objavljivanje koje radimo zapravo proizvodi vrijednost u tim kompanijama.
Tehnofeudalizam ima oblik pisma upućenog Varoufakisovom nedavno preminulom ocu, Georgiosu. Grčko-egipatski komunist emigrirao je u Grčku 1940-ih, usred građanskog rata u zemlji, i osuđen je na pet godina “političkog preodgoja” jer je odbio osuditi svoj komunizam. Tehnofeudalizam je djelimično i nastavak njegove prethodne knjige Talking to My Daughter About the Economy , upućene njegovoj tada 11-godišnjoj kćeri Xeniji, u kojoj je pokušao odgovoriti na pitanje zašto postoji tolika nejednakost. Iako je, kaže, čak i dok ju je pisao osjećao zabrinutost, s kraja jedne ere, u pogledu budućeg izgleda kapitalizma. Čak i prije nego što je objavljena 2017. godine, osjećao JE nelagodu pitajući se je li cijeli koncept kapitalizma već zastario.
Mariana Mazzucato, još jedna harizmatična i uticajna ekonomistica, ali koja je, za razliku od Varoufakisa, prihvaćena od strane vlada i finansijskih institucija, sugeriše da neke od Varoufakisovih ideja nisu tako nove. Ona je 2018. godine pisala o sličnom konceptu, “algoritamskim rentama” – ideji da tehnološke firme privlače pažnju i preprodaju je umjesto da stvaraju dugoročnu vrijednost.
Varoufakis smatra da tradicionalne razlike između ljevice i desnice više nemaju smisla. Desnica, kaže Varoufakis, “razmišlja o kapitalizmu kao o prirodnom sistemu, pomalo poput atmosfere. Dok ljevica “smatra sebe ljudima koje je stvorio svemir kako bi socijalizam donio kapitalizmu. Kažem vam: znate šta, promaklo vam je. Neko je ubio kapitalizam. Imamo nešto gore.”
Rani internet, kaže, ustupio je mjesto privatizovanom digitalnom pejsažu u kojem vratari “naplaćuju stanarinu… Ljudi koje smatramo kapitalistima sada su samo vazalna klasa. Ako sada proizvodite stvari, gotovi ste. Gotovi ste. Ne možete više postati vladar svijeta.”