Evropska unija je nedavno smanjila sredstva namijenjena Bosni i Hercegovini u okviru Plana rasta (2024–2027) za 10%, jer vlasti nisu na vrijeme usvojile i dostavile Reformsku agendu.
Nina Vujanović, pridružena saradnica think-tanka Bruegel sa sjedištem u Briselu, upozorava da je riječ o jedinstvenoj prilici za ekonomsku integraciju sa EU i ostvarivanje konkretnih benefita – čak i prije punopravnog članstva.
Kako kaže, Plan rasta donosi ulaganja vrijedna milijarde evra i otvaranje zajedničkog tržišta Zapadnog Balkana, ali da on ima rok trajanja do 2027. godine.
BiH, ističe, mora hitno završiti potrebne reforme kako ne bi izgubila još sredstava i priliku za dugoročne ekonomske koristi
BUKA: EU je nedavno uskratila BiH 10% sredstava iz Plana rasta zato što vlasti nisu uradile dovoljno na izradi i slanju Reformske agende. Možemo li očekivati nastavak sankcija i koliko je, s ekonomske strane, razumno propuštati takve šanse?
Plan rasta (2024-2027) Evropske komisije predstavlja određenu vrstu presedana Evropske unije u odnosu na Balkan i politiku proširenje. Po prvi put, Evropska Komisija nudi ekonomsku integraciju država Zapadnog Balkana sa državama Evropske Unije odnosno jednistvenim trzištem EU, prije eventualnog učlanjenja.
U tu ekonomsku integraciju npr., spada i spajanja energetskih tržišta regiona sa energetskim tržištem Evropske unije, te učlanjenje država u platni sistem Evropske unije (tkz Single Euoprean Payment Area – SEPA), što bi imalo dugoročne pozitivne ekonomske efekte na region, ali i na EU.
Pride, Plan rasta obuhvata i pomoć u kreiranju Zajedničkog tržišta za države Zapadnog Balkana gdje bi protok robe, usluga, ljudi i kapitala bio slobodan, te paket od 6 milijardi eura (grantova i pozajmica) koje bi se investirali u bitne sektore u regionu. Od toga je 1.1 milijarda eura bila inicijalno namijenjena samo za BIH.
Dati plan je vremenski ograničen, ali i zavisi od uspjeha institucija država Zapadnog Balkana u sprovođenju reformi koje su neophodne kako bi se uslaglasila njihova regulativa sa EU regulativom.
To je svakako agenda koja je uvijek postojala na putu učlanjenja – usklađivanje regulative, samo što sada EU nudi konkretne ekonomske privilegije, i to prije učlanjenja i nezavisno od učlanjenja u EU. Naravno da ekonomska integracija ovako malih država sa velikim tržištem sa sobom nosi sistemski pozitivnu promjenu i velike ekonomske benefete za region.
Da je ovaj Plan rast stvarnost ukazaje i činjenica da su Crna Gora, Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonije već članice SEPA te da je Crna Gora već dobila određeni dio novca iz Plana rasta.
BiH nažalost nije odradila svoj dio zadatka u usaglašavanju regulative i pripremi strateških dokumenata poput Reformske agenda i sada za posljedicu EU smanjuje inicijalni iznos za BH sa 1.085 milijardi na 976.6 miliona eura raspoloživih stredstava.
Nažalost, BH je jedina država u regionu koja nije donijela Reformsku agendu, za razliku od drugih koje su to obavile još u ljetu prošle godine.
BUKA: Koliko je neodgovorno propuštati takve prilike?
Ovakve prilike se ne bi trebale propuštati, jer ko što znate put država Balkana ka EU je bio dug i trnovit. Generacije Balkanaca čekaju na priliku da postanu građani EU i stoga je zadatak kreatora ekonomskih politika da tom pozivu daju prioritet. U BiH su se desili neki pozitivni pomaci: u martu prošle godine, gotovo osam godina od apliciranja za članstvo, BiH je započela proces pristupnih pregovora sa EU, što znači da institicuje mogu početi sa usklađivanjem regulative. Svakako da inercija u ovom važnom dijelu procesa pridruživanju znači i odugovlačanje datuma članstva ali i – bilo kakvih beneficija koje pruža Plan rasta. Važi i obrnuto, svaki napredak može dovesti do konkrentih ekonomskih benefita, što su druge države Balkana već iskusile.
BUKA: Građani se uopšte ne bune zbog ovoga, kako im najbolje objasniti koristi od novca iz Plana rasta? Kao da ne shvataju.
Balkan već dugo godina sluša o EU integracijama i taj proces je postao vjerovatno apstraktan i kod mnogih se desio skepticizam. Ipak svaki drugi državljanin BH, prema Savjetu za regionalnu saradnju, smatra da je EU članstvo dobro za bh. ekonomiju, dok samo 8% smatra da članstvo ne donosi ekonomske benefite.
Dakle veliki broj građana vidi ekonomsku korist od EU članstva. Stoga, trebalo bi vrlo aktivno informisati građanje o ekonomskim pogodnostima Plana rasta, koji – kao što sam rekla, ne traje vječno, već ima vremensko ograničenje do kraja 2027. Nakon toga, upitno je da li će EU imati agendu kojom ovako aktivno želi ekonomski integrisati region sa jedinstvenim tržištem EU. Na neki način, ovo je test iskrene želje i aktivnosti Balkana na putu za EU, jer sa strane EU – vrata su (i dalje) otvorena. Ovaj „momenat“ treba shvatiti ozbiljno i dati mu priroritet jer Balkan je na tlu Evrope i prirodno je da je dio EU.
Potrebno je ne samo da kreatori ekonomskih politika već i šire javno mnjenje približi Plan rasta običnom građaninu i probudi interesovanje za ovu temu koja nosi jasne benefite za generacije Bosanaca, čak i bez oficijalnog članstva u EU. Društvene koristi su jasne i velike, i stoga – ukoliko običan građanin to ne shvata, svi sudionici društva a ponajviše bh. institucije, treba da se aktiviraju.
BUKA: Kako vi u Bruegelu vidite trenutno stanje ekonomskih reformi u BiH psoebno u kontekstu EU integracija?
Bruegel se ne bavi konkretno stanjem pojedinačnih država regiona u odnosu na EU, već regiona zajedno, naročito u kontekstu Plana rasta i to kroz istraživačke projekte, što znači da u Briselu ali u EU, postoji interesovanja za ovu temu i data joj je važnost.
Za početak, potrebno je da BiH finalizira Reformsku agendu i dostavi je Evropskoj komisiji do 30. septembra, kako bi mogla biti kredibilan partner za paket mjera koji je opredijeljen za BiH kroz Plan rasta i kako ne bi došlo do dodatnih snižavanja od 10%, u slučaju probijanja roka.
Takođe, bilo bi poželjno da BiH unaprijedi saradnju sa regionom u dijelu ispunjavanja uslova za pristup SEPA-u. Ovo iz razloga jer u regionu imate države koje su uspješno obavile ovaj zadatak i koje mogu stručno pomoći. Članstvom u SEPA-i BiH bi imala brže i jefitnije prekogranične transkacije sa EU, što je bitno naročito uzimajući u obzir veliki broj građana koji živi u radi u inostranstvu te doznake koje oni dnevno šalju u BiH.
BUKA: Koje ekonomske reforme moramo hitno provesti, gdje smo najslabiji?
Paket reformi je struktuiran kroz 33 poglavlja, koja su grupisana u šest klastera za pristup EU. Svako poglavlje se odnosi na određenu oblast u okviru koje država-kandidat treba da usaglasi svoju regulativu sa EU zakonodavstvom i standardima. Kojom dinamikom će se ova poglavlja otvarati zavisi od ocjene Evropske komisije u dijelu koliko je država spremna za otvaranje i zatvaranje određenog poglavlja. Za sada BiH nema otvorenih poglavlja.
BUKA: Koliko je za BiH važan i koristan mehanizam CEFTA?
CEFTA kreira trgovinski blok između drŽava Zapadnog Balkana, ali i Moldavije. Dakle on u svom sastavu ima Albaniju, BiH, Crnu Goru, Kosovo, Sjevernu Makedoniju, Srbiju i Moldaviju. Dati blok je važan jer omogućava protok robe bez carina.
U vremenu trgovinskih ratova, stalnih prekida u globalnim lancima vrijednosti, trgovinski blokovi poput CEFTA, su jako važni. CEFTA je važna i sa aspekta ekonomske saradnje na Zapadnom Balkanu u kojoj i dalje ima mnogo prostora za unapređenje. Ta saradnja je bitna i sa aspekta članstva u EU. Naime, posle svih dešavanja 90-ih, sama EU insistira da države sarađuju, ne samo politički već i ekonomski, te je povećana trgovinska razmjena unutar ovog bloka pozitivan signal i za EU.
CEFTA je važna jer je kreirana sa željom da pripremi ove države za Evropsku budućnost. Sami plan rasta namjerava iskoristiti mehanizam CEFTA-e kako bi se izgradilo tkz Zajedničko trzište koje omogućava protok robe, usluga, kapitala ali i radne snage unutar Zapadnog Balkana a koji bi funkcionisao po istim principima na kojim danas počiva jedinistveno tržište EU.
BUKA: Kako odlazak stanovništva utiče na Bh. ekonomiju i kako na privredu utiče politička nestabilnost?
Emigracija je nažalost fenomen ne samo u BiH nego i regionu. Skora studija u Bruegulu ukazuje na ogroman gubitak stanovništva u svim državama Balkana, osim u Crnoj Gori. Međutim taj demografski negativan trend, zbog migracija ali i zbog negativnijeg priraštaja, najizraženiji u BiH. Emigracija mogu imati ipak pozitivan uticaj, ukoliko se dijaspora iskoristi, ne samo za jačanje trgovinskih veza i stranih direktnih investicija sa državama u kojima migranti žive, već i za korišćenje znanja i vještina koji migranti imaju, a koji mogu prenijeti na ekonomiju BiH. Važno je stoga njegovati odnose sa ljudima koji su napustili region, ali koji zasigurno imaju emociju prema svojim domovinama.