Ako ne može
drugačije (a može: renomiranom internacionalnom telekom operateru recimo 80% a
bh. građanima preostalih 20% dionica operatera), a ono za 1 KM. Svaka opcija, racionalna sa stanovišta interesa javnosti
FBiH, će im donijeti, u odnosu na postojeću kad su „javni vlasnici“, donijeti više koristi.
Odmah
prodati telekome
Brojne studije
se bave privatizacijom operatera fiksne
telefonije. Rezultati studija se razlikuju, jer se razlikuje ambijenti u kojima
djeluju operateri i što su količine dostupnih/prikupljenih podatka o njihovu djelovanju
različite. Ambijenti se mogu najlakše objasniti kao ambijenti zemalja s visokim,
srednjim i niskim dohotkom – koji su uveliko različiti, pa su shodno tome i
ciljevi i motivi i učinci privatizacije različiti i ne lako uporedivi.
Učinci
privatizacije na operatera i okruženje
se sagledavaju kroz povećanje efikasnosti radne snage. Zašto bi privatni
vlasnik davao plaće onima čiji je doprinos profitu ne ravan ništici, nego i
manje od toga jer predstavljaju čist
stranački tovar, koji na svojim leđima trebaju nositi vlasnici?
Nadalje, učinci
se sagledavaju kroz povećanje/smanjenje cijena usluga – i tu su uveliko
razlikuju. Primjerice, u zemljama s visokim dohotkom dolazi do smanjenja
cijena, dok je u nekim latinoameričkim zemljama s niskim i srednjim dohotkom
došlo do povećanja cijena. Nadalje, u dobro provedenim privatizacijama dolazi
do poboljšanje kvalitete usluga, proširenje mreže i uvođenje usluga mobilne
telefonije itd. Sve ovisi od toga ko kome prodaje, a znamo mi nas.
U BiH se ne
prakticira ex-ante i ex-post analiza slučajeva privatizacije, pa tako nema ni
ex-ante analiza privatizacije telekoma niti angažiranja kvalitetnih savjetnika.
Niti kome pada na pamet da pravi te analize. Šta će nam, kad naše agencije za
privatizaciju sve to znaju.
Ono što je
kristalno jasno, jest da je ekonomska privatizacija telekoma u BiH davno
završena. Pravna privatizacija još uvijek nije. Razlika između pravne i
ekonomske je slijedeća. U gruntovnici piše da je primjerice voćka u javnom
vlasništvu, no obiru je vladajuće političke stranke (kome nije jasno, neka
pogleda poimeničnu listu imena novouposlenih „informatičara“ HT Eroneta,
objavljenu u Dnevnom listu).
Tako je telekom
formalno pravno u javnom vlasništvu (pri čemu javnost FBiH ima uticaj na
telekom koliko na taj isti imaju primjerice građani Kenije), dok je istodobno u
ekonomskom vlasništvu vladajuće političke stranke. Telekom je stranačko
gazdinstvo iako je formalno u javnom vlasništvu (pri čemu je to „prevođenje“
društvenog u javno prof. B. Horvat nazvao totalitarizmom).
Ključno pitanje glede
privatizacije je: da li kupac kupuje telekom da bi obrao voćku ili da bi ju njegovao
radi boljeg obiranja u budućnosti. Što
kupac želi kasnije obirati voćku, to je bolji kupac. No, takvi kupci ne žele u
BiH niti bh. trgovci javnim vlasništvom
žele takve. Stoga su u dosadašnjim privatizacijama izostali ključni pozitivni
eksterni efekti privatizacije (u smislu većih, boljih i jeftinijih proizvoda/usluga
fizičkim i pravnim osobama) nauštrb negativnih.
Aktivni telekomi i pohlepni bankari
Mnogi ne znaju
da je Kenija inovacijski i tehnološki hub treće industrijske revolucije.
Primjerice, lakše je platiti taksisti vožnju u Keniji, nego u Njujorku, kako
ocjenjuje londonski Economist.
Kenijci nemaju HT Eronet (čije upravljače treba predložiti za Nobelovu nagradu
za ekonomiju jer su uspjeli ono što ni ekonomska teorija nije – utjerati monopol
u gubitak kad mu je „nezavisni“ regulator „produžena ruka“; neki bi predložili
i upravljače Elekroprivredom HZ HB za Nobela jer i oni u monopolnim uvjetima
stvaraju gubitke, no njihova je situacija drugačija jer cijelu dekadu nose
hercegovačkog diva na leđima, kao što i Elektroprivreda BiH nosi rudare pa ni
oni nisu za Nobela), BH Telecom i m:tel ali imaju boljeg prijatelja, Safaricom.
Taj je svjetski lider u mobilnom novčanom plaćanju. Njegov zavod za plaćanja
djeluje preko elektronskog šaltera zvani mobitel. Taj M-Pesa (što će reći
mobilni novac, jer pesa na svahlijskom znači novac) prijatelj pruža
najefikasniji instrument plaćanja na planeti Zemlja.
Plaćanje ide
tako da osoba uplati novac kod jednog od 40,000 punktova Safaricoma (koji liče
na neku našu trafiku), kojeg može podići na bilo kojem drugom punktu
korištenjem svog M-Pesa računa ili ga koristiti za plaćanja putem mobitela.
U čemu je tajna
uspjeha M-Pese, kad postoji desetine mobilnih novčanih operatera? Troškovi
slanja novca drugim kanalima su daleko skuplji.
M-Pesa je troškove slanja ino doznaka oborio za 90%. Zamislite bh.
slučaj: tri milijarde KM osobnih doznaka godišnje, 300 mln KM prihoda operatora
internacionalnog platnog prometa i 30 miliona profita na tom poslu. I da se sad
tu ubaci neki telekom operater sa svojim M-Novac aranžmanom i uzme kolač!
I kenijski
bankari, kao što u takvoj situaciji čine i bh. bankari, otpočeli lobirati kod
kenijskih političara, koji su, ako je vjerovati Transparency International, još
korumpiraniji od svojih bh. kolega. Koncem 2008. god. kenijski bankari su
targetirali kenijskog ministra financija i izlobirali da se izvrši revizija
poslovanja M-Pesa. Na njihovu žalost, revizija je pokazala da M-Pesa posluje po
profesionalnim standardima. Kenijski bankari nisu uspjeli da se zakonom o bankama
uvede zabrana nebankarskim institucijama da se bave platnim prometom i
depozitnim uslugama, pa M-Pesa prima štedne depozite, odobrava kredite, vrši
isplatu plaća, omogućava plaćanje računa i vrši druge bankarske poslove.
Time se pokazalo
i da su i ti korumirani kenijski političari veći prijatelj svog naroda nego bh.
političari. Nisu, kao bh. političari, zakonom stavili banke u pravni monopol.
Niko se u BiH ne može baviti depozitnim poslovima osim banaka, što je stavilo
BiH na globalne mapu lakrdije, uništilo
konkurentnost i drastično smanjilo ekonomsku efikasnost sistema zarad punjenja
džepova bankara i političara.
M-Pesa je preobrazio bankarski
i telekom sistem Kenije i, između ostaloga, omogućio stvaranje hiljade malih
poduzeća. M-Novac je postao korisniji i efikasniji mehanizam nego tradicionalne
banke. To što radi M-Novac postalo je simbol eksplozivnog rasta u zemljama u
razvoju. Prenijelo se dalje u Bangladeš,
Pakistan, Afganistan itd. iako su i tamošnji bankari nastojali zakočiti razvoj
digitalnih financija telekom operatera.
Kenijci u digitalnim financijama
Prema ocjeni
Svjetske banke, „svijet se nalazi
usred najveće informacijske i komunikacijse revolucije u ljudskoj povijesti“. U
novembru 2016. broj mobitela je prekoračio broj stanovnika planete.
Polovica tih mobitela osigurava pristup internetu. No, tek 1.2 milijarde osoba ima pristup širokopojasnom internetu,
što će neupućeni najbolje shvatiti ovako: postoji vodovod ali su mu mlaz i
protok još uvijek slabi.
Prema procjeni McKinsey
& Company, tipičan dan u životu
interneta izgleda ovako: 36 miliona kupovina preko Amazona, 152 miliona skype
poziva, 186 miliona slika na Instagramu, 803 miliona postova na Twitteru, 4.2
milijarde pretraživanja na Google, 8.8 milijardi pregledanih videa na Youtubu i
poslano 207 milijardi emailova.
No, niko ne može pouzdano kazati koliki je
globalni protok podataka. Pored globalnog interneta, postoji i
gospodarski internet kao i interne mreže privatnih kompanija. Stoga su procjene
koje daje McKinsey & Company tek donja
granica procjene protoka. Kolika je
gornja, niko ne zna.
E-trgovina
iznosi 16.5 triliona dolara, nešto manje od bruto domaćeg proizvoda SAD,
najvećeg dohotka na svijetu. Od toga 90% otpada na B2B tj. prodaje poduzeća
jednih drugima dok preostalih 10% otpada
na prodaje individualnim kupcima. Sve to se dešava zahvaljujući
digitalnim platformama koje stvaraju globalno i transparentno tržište na kojem
se i najudaljeniji kupci i prodavci mogu naći s nekoliko klikova. Nekad su u
globalnoj trgovini sudjelovale samo velike transnacionalne kompanije, a danas
to čine i mikro kompanije, koje se sve više rađaju kao globalne.
Stoga globalizacija nije na uzmaku, kako neki tvrde.
Tačno je da je poslije Globalne recesije iz 2007. god. došlo do slabljenja
globalnih tokova
roba/usluga, kapitala i rada. No, globalni tokovi digitalnih informacija su se
enormno povećali. Internacionalni tok informacija (ideja, intelektualnog
sadržaja i inovacija) se povećao 45 puta u zadnjih 10 godina. Prema McKinsey & Company, internet
je osigurao onoliko rasta u zadnjih 15
godina koliko je osigurala prva industrijska revolucija u 50 godina (rast GDP
pc u iznosu od 500 US$). Ko nije u oblacima, nema mu spasa.
Kruha i igara spale na igre
Prema ocjeni
Svjetskog ekonomskog foruma, koji izračunava indeks spremnosti za umrežavanje,
i DHL-a, koji izračunava indeks globalne povezanosti, BiH je zadnja u Europi po
globaliziranosti. Ima razlika u pristupima izračunu tih kuća, ali se u jednom slažu
– smještaju BiH na balkansko, što će reći europsko dno.
Indeksi globaliziranosti; BiH i komparatori, 2016
Izvor:
vlastita analiza temeljem podataka Svjetskog ekonomskog foruma i DHL
Nekad su bh.
političari govorili da će od BiH napraviti drugu Švicarsku. Ako nisu odustali
od tog nauma, slika 1 im može poslužiti kao mapa puta. BiH prvo treba stići
Albaniju i Moldovu te Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i Hrvatsku. Dakle, iz
drugoligaške balkanske lige treba preći u prvoligašku. U tome im može pomoći
ono što piše u cilju 9c Agende 2030 za
održiv razvoj i održive razvojne ciljeve Ujedinjenih naroda: „Značajno
povećati pristup komunikacijskoj i informacijskoj tehnologiji i nastojati
osigurati univerzalan i priuštiv pristup internetu u najmanje razvijenim
zemljama do 2020.“ Mogu li građani BiH tražiti ono što UN traže za
najsiromašnije zemlje svijeta?
Od 194 zemlje
članice UN, 101 je omogućila građanima da imaju osobni on-line račun, 73 da
mogu platiti porez na dohodak on-line
putem i da, pazi sad! 60 je omogućilo da se može izvršiti registraciju firme
preko interneta (ovo je san za Bosance i Hercegovce, jer je BiH, zahvaljujući
traljavosti sudova u FBiH, zadnja među europskim i tranzicijskim zemljama a i
iza RS i po postojećem šalterskom osiguranju osnivanja firme).
Zemlje u razvoju
moraju prihvatiti neizbježnost promjena u svojim modelima rasta zbog digitalnih
tehnologija, koje se ne smiju tretirati kao prijetnja, nego se na njih treba
adaptirati investiranjem u ljudski i fizički kapital i tako podržati uporabu
digitalnih tehnologija. Barem tako kaže najveći ekspert za ekonomski razvoj,
nobelovac Michael Spence.
No, u BiH nema
strategija uopće, a kamoli onih koje bi bile propuštene kroz modele, jer
modelska kultura nikada nije ni razvijana u BiH. A i šta će to bh. upravljačima
kad se zemljom može upravljati sa šest ključnih riječi: „treći entitet“, „BiH
bez entiteta“ i „referendum“. A dva tutora, politički (OHR) i ekonomski (MMF),
ne znaju jesu li došli ili pošli. „Ovako velik broj spasilaca je pouzdan znak da srljamo u katastrofu“ (Andrić).