Građevinarstvo, industrijska djelatnost, pružaoci transportnih usluga i ugostiteljsko-turistička branša najviše se suočavaju s nedostatkom radne snage. Razlog općepoznat: bh. radnici, sezonski ili stalno zaposleni, masovno napuštaju našu zemlju, a podaci govore da na nivou Bosne i Hercegovine nedostaje oko 30.000 radnika deficitarnih zanimanja. Zbog toga se poslodavci okreću uvozu strane radne snage i traže pojednostavljenje procedura. Kažu, kvota od oko 1.400 radnika na državnom nivou nije dovoljna. Stoga bi, poručuju, trebali slijediti primjer susjedne Hrvatske.
“Oni su ukinuli kvote i uveli godišnje istraživanje tržišta rada. Proglase zanimanja koja su deficitarna zanimanja i tim zanimanjima bez biroa, bez ikakvih procedura uvozite radnu snagu. Prijavite, naravno, po proceduri u MUP, Biro za strance da bi dobili boravišnu dozvolu, ali za ta zanimanja je slobodan uvoz”, navodi Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH za Federalnu TV.
Ako već ne bismo slijedili primjer Hrvatske, ističe naš sagovornik, onda možemo, barem za početak, praksu iz Republike Srpske primijeniti i u Federaciji. Naime, u RS-u procedure su olakšane, između ostalog, samim tim što nema nostrifikacije diploma. Upravo je Edin Dacić, vlasnik fabrike namještaja u Prnjavoru, ove godine uposlio šest radnika iz Bangladeša jer je prošle godine, uprkos povećanju plata, izgubio 10 posto zaposlenih. Sada očekuje još četiri strana radnika i naglašava:
“Ovo sad nije pokušaj da mi sada njima manje platimo ne bismo li smanjili plate, nego mi samo popunjavamo prazna radna mjesta i oni ne dobijaju, naše nove kolege, slabiju platu od naših domaćih ljudi. Vodimo računa i da se porezi i doprinosi i sve obaveze prema državi i za njih izmiruju.”
Isto tvrde i iz Federalnog udruženja poslodavaca. No, skeptičnost je primjetna u Savezu samostalnih sindikata BiH. Ističu da bi liberalizacija predstavljala opasnost po domaću radnu snagu i da se, za početak, umjesto uvozu stranih radnika trebamo okrenuti očuvanju domaćih.
Referirajući se na RS, kažu da tamo možda jesu pojednostavljene procedure, ali su isto tako, za razliku od Federacije, smanjeni doprinosi, čime je omogućeno povećanje plata.
“Upravo postoji bojazan da će se doći do statusa quo, pogotovo u pogledu plaćanja rada i cijene rada. Zasad, koliko vidim, preferira se samo na kvalifikovanu radnu snagu, govorimo o zanimanjima koja trebaju privredi, pogotovo realnom sektoru. Donekle se to može razumjeti, ali bez jasnih pokazatelja, bez jasnih dijaloga i rasprave, pogotovo unutar trilaterale – poslodavci, Vlada i sindikati – bez tog sigurno nećemo imati nikakvu saglasnost i mi ćemo se protiviti i dalje takvom potezu”, poručuje predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Mevludin Bektić.
Jer naša zemlja posjeduje nadaleko poznatu kvalitetnu radnu snagu koju iz mjeseca u mjesec, nažalost, gubi, a radnici traže samo osnovno – primanja kojima bi mogli pokriti osnovne troškove života. Stoga, iz Sindikata poručuju da je vrijeme da se država i svi nivoi vlasti okrenu domaćima da bi tek onda mogli razgovarati o stranima.
