Kesica supe više nije dovoljna da napuni četiri tanjira, a pakovanja čipsa su pet grama lakša. Smrznuto povrće i kese sa tjesteninom nemaju pola kilograma. Čokolada je sa uobičajenih 100 grama “oslabila” za 20 grama. Ni kilogram hljeba nije toliko težak – odavno se prepolovio. Pakovanja su sve lakša, ali ne i jeftinija.
Potrošačima se sve češće nude proizvodi s gramažom manjom od one na koju smo već navikli. S druge strane, kod cijena nije bilo promjena. “Sječom” težine, proizvođači pokušavaju da zadrže kupce, jer i tako lakša pakovanja ne samo da liče, već imaju i iste cijene kao i njihovi teži “originali”.
“To je klasičan marketinški potez i skriven način pljačkanja kupaca”, smatra ekonomista Dragovan Milićević.
“Danas nemate nijednu čokoladu od sto grama, a kako su krenuli uskoro će pasti i na 30 grama. Ako su proizvođači manjim pakovanjima htjeli da se približe kupcima, trebalo bi da ponude i manje cijene.”
Čaša jogurta i pavlake nije teška 200 mililitara, već 180. Šunke i salame su najprije bile teške pola kilograma, ali su zatim “pale” na 400 grama. Sad “naoko” izgledaju isto, ali su lakše i za 50 grama. Ni kutija keksa ne teži više 300 grama već 240. Čokolada je sa uobičajenih 100 grama prvo “pala” na 90, a vrlo brzo i na 75 grama. Problem je, međutim, što lakši proizvodi izgledaju isto kao i oni uobičajene težine. Tako se kod čokolade tek po otvaranju ambalaže primijeti da su kockice gotovo upola tanje. Cijena odgovara težoj gramaži.
Kupci, kažu nadležni, nisu prevareni, jer je na omotu navedeno koliko grama proizvod ima. A proizvođači kažu da svaka grupa proizvoda ima svoju standardnu gramažu, ali da uslovi i način života potrošača diktiraju i veličinu pakovanja. Tako su napravili instant supu za jednu osobu.
“Proizvođači računaju na navike potrošača, koji kupuju proizvode ne provjeravajući deklaraciju”, – kažu u Udruženjima potrošača.
“Ovdje nema prekršaja, ali ovakvi marketinški trikovi bi mogli da se protumače kao obmana potrošača. Kada se proizvod upakuje u istu ambalažu, uz odštampanu manju gramažu, a prodaje se po istoj cijeni, postavlja se pitanje da li može da se govori o poskupljenju? U tom slučaju jeste riječ o skrivenom poskupljenju proizvoda. Na ovaj način zloupotrijebljena je ideja da se pomogne socijalno ugroženim i osiromašenim građanima.”