Bosna
i Hercegovina sve manje izvozi, a sve više uvozi, strani investitori
isprepadani su političkim neslaganjem u zemlji i beskrajnom birokratskom
procedurom koja se ispriječi pred svakog onoga ko i pomisli da pokrene posao u
BiH. Kada u sve to ubrojimo i korupciju koja je u BiH poprimila epske razmjere,
rezultat je više nego logičan –
Bh. ekonomija
nikako da stane na noge. Zarobljena je, kao i čitava država, od starne političkih
elita, što uz korupciju koja je poprimila epske razmjere onemogućava bilo kakav
razvoj. Pokazuju to i sva relevantna istraživanja i parametri.
Tako
najnovije istraživanje pokazuje da je i u Kolumbiji lakše poslovati nego u BiH.
Stojimo
čak i lošije nego prošle godine pokazala je studija koju svake godine
objavljuje “Heritage Foundation”.
Tako je
ove godine BiH ocijenjena sa 62,9 od nula do 100 – što je za 0,5 lošije u odnosu
na prošlu godinu.
Navodi
se i da je na ekonomsku dinamiku Bosne i Hercegovine uticalo usporavanje
globalne ekonomije, ali i generalno spora tranzicija, posebno kada je riječ o
regulatornoj efikasnosti i politici
otvorenog tržišta. Temelji ekonomske slobode su ocijenjeni kao krhki i
neujednačeni širom zemlje, a loše je ocijenjena i zaštita imovinskih prava,
sudska efikasnost, integritet vlade, što uz rasprostranjenu korupciju,
zaključuju, obeshrabruju preduzetničke aktivnosti.
U
regionu se iza BiH nalazi samo Crna Gora sa ocjenom 77, a kada je u pitanju
Evropa, među najlošije rangiranim zemljama smo, tačnije na 35. mjestu od 44
analizirane zemlje.
Pa
iako u svjetskim okvirima od BiH bolje stoje i Kolumbija, Jamajka, Mauricijus,
stojimo “iznad” svjetskog prosjeka.
Komentarišući
za BUKU ovu analizu, ekonomista Igor Gavran kaže da, iako se percepcija
ekonomskih sloboda Heritage fondacije ne mora uvijek poklapati s interesima
građana, jer je riječ o fondaciji usmjerenoj izrazito na interese poslodavaca
odnosno biznisa, a ne zaposlenih ili šireg društva, u ovom slučaju je mišljenja
da je loš rejting BiH realan i da je pitanje zaslužujemo li još gori.
“Korupcija,
imovinska prava, poreska opterećenja, administrativne barijere poslovanja…
svega toga smo i te kako i svjesni i samo je kvantificirano u ovome
rangiranju. Posebno je bitno koliko ne stojimo u evropskim okvirima, a tu
mislim da je ocjena možda čak i nerealno
pozitivna, dok u svjetskim okvirima ocjena da smo “iznad prosjeka” ne znači
mnogo. Mislim da i “bodovi” koje smo “osvojili” u nekim kategorijama kao
trgovina ili zaposlenost nisu u stvari pozitivni nego govore o lakoći uvoza i
nesigurnosti radnih mjesta, a ne o nečemu pozitivnom za BiH. Ukratko, prilično
realne ocjene i, nažalost, uobičajena pojava da je BiH jako nisko u svim
rangiranjima osim rangiranja korupcije i siromaštva”, jasan je Gavran.
KOJE
JE RJEŠENJE?
Zanimljiv
odgovor na ovo pitanje dao je ekonomista Anto Domazet.
Kako
navodi, mnoge su zemlje imale tvorce ekonomskih čuda, pa je tako zapadni svijet iz Velike depresije izveo John Maynard Keynes
u četvrtoj deceniji 20. vijeka, dok je Ludvig Erhard tvorac njemačkog čuda
nakon Drugog svjetskog rata…
U
Bosni i Hercegovini, kaže, tvorac ekonomskog preokreta zasigurno neće biti
ekonomista. Biće to onaj političar koji uspije pokrenuti zemlju u skidanju
okova koje ekonomiji nameće politika. Kako je ovo posebna zemlja, pojašnjava, to
neće biti pojedinac, nego neka grupa političkih lidera koji će omogućiti da
ekonomija na krilima dobrih politika krene punim zamahom: „Da na dostignućima
euroatlantskih integracija, članstvom u Europskoj Uniji i NATO pokrene rast od
preko 5% godišnje, poveća nivo investicija na 30% BDP, podigne plaće na nivo
koji omogućava pristojan život domaćinstvima, osigura uvjete za kvalitetno
zdravstvo, obrazovanje, socijalnu zaštitu, održive penzije i kvalitetne servise
javne uprave, vladavinu prava, iskorjenjivanje korupcije i privilegija,
siromaštva i nejednakosti. Sada se pojavila Trojka. Ona je pokušala nemoguće.
Okupiti duboko konfrontirane političke snage koje od rata kontinuirano ili sa
kraćim prekidima djeluju sa etnonacionalnih pozicija i koje su nametnule okove
i demokraciji i ekonomiji i zemlju drže u stanju neizvjesnosti, lošeg standarda
i zaostajanja u jačanju konkurentnosti ekonomije. Sigurno Trojka neće biti
tvorac političkog čuda. Ali, mogla bi biti začetak velikog političkog
kompromisa u BiH. Treba tragati za
onim što otvara perspektive ekonomskom
zamahu ove zemlje, njenom ekonomskom rastu iz kojega bi se kao lavina mogao
postizati brz ekonomski i socijalni razvoj, bolji život ljudi koji pokazuju
poduzetnost, spremnost za produktivni i
kvalitetni rad i podizala konkurentnost i produktivnost ekonomije“, naveo je
Domazet objavljujući fotografiju kakve ishode možemo očekivati u zavisnosti od toga kako će se odvijati političko upravljanje i ekonomski rast.
Za
orijentaciju je naveo i pojašnjenje da smo sada u zoni EKSTRAKTIVNE STAGNACIJE, što je najgora moguća pozicija. Dalek je put do zone INKLUZIVNOG RAZVOJA kao naše
razvojne vizije.