„Socijalističko društveno-ekonomsko uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije zasniva se na slobodnom udruženom radu sredstvima za proizvodnju u društvenoj svojini i na samoupravljanju radnika u proizvodnji i raspodjeli društvenog proizvoda u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada i u društvenoj reprodukciji u cjelini.“
Prošlost
Tako su nekada bili tretirani radnici Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Veći broj tih radnika i danas radi u privredi. Topli obrok i regres su u socijalističkom društvenom uređenju bili su više od prava.
Topli obok koji se služio u velikim proizvodnim preduzećima, služio je za primjer kako i na koji način se tretiraju oni koji stvaraju novu vrijednost i pune budžet. U vrijeme pauze, radnici su svoje vrijeme koristili provodeći ga u društvenom restoranu kako bi pojeli pošteno zarađeni obrok. Svi radnici jedne smjene bi se našli na jednom mjestu. Država je bila svjesna toga. Topli obrok nije služio samo da bi radnici dobili snagu za nastavak rada u proizvodnji. U toj velikoj hali, uprava je na jednom mjestu mogla da opipa puls radnika, da čuje ono što se svakodnevno dešava na poslu, a što ne dolazi do nje hijerarhijskim kanalima.
Iznos jednog regresa bio je dovoljan da četveročlana porodica ode na ljetovanje u radnički pansion preduzeća. Regres je bila nagrada radniku zato što je svojim radom u preduzeću ostvario novu dobit.
Dok je bilo radničke samoupravljačke klase, bio je visok stepen prava radnika. A onda je nam je ponuđen evropski koncept odnosa radnika i poslodavca.
Sadašnjost
Topli obrok danas još uvijek postoji, iako nije regulisan Zakonom. Radnicima koji primaju platu iz budžeta topli obrok se Zakonom stopio u platu. Za one koji proizvode novu vrijednost još uvijek postoji kolektivni ugovor, iznad koga se našao Zakon, koji je ograničio davanja. Njime je poslodavcima ostavljena mogućnost da radniku može žiralno uplatiti određenu visinu ugovorenog toplog obroka ili mu spremi obrok koji će pojesti u vrijeme pauze, a čija cijena je 3.5 KM dnevno. Ukoliko se poslodavac odluči da radniku isplaćuje topli obrok u novcu, sve ono što se isplati preko 77 KM računa se kao lično primanje (čitaj plata) i na to se plaćaju porez i doprinos.
Regres još uvijek svoje utočište ima u Zakonu, ali opet osim onih kojima je on sastavni dio plate. Zakon je propisao da se regres isplaćuje radniku prije početka korištenja godišnjeg odmora i to u visini jedne plate ili kako je već dogovoreno kolektivnim ugovorom. Ali i to je rijetka priča, uglavnom je nema.
Današnji modeli davanja regresa i toplog obroka postoje isključivo zbog balkanske snalažljivosti, u kojoj se naizmjenično igra povlačenje konopca između radnika i poslodavaca. Zajedničkim naporima izgrađeni su mnogobojni modeli od kojih ćemo spomenuti sve:
1. Topli obrok postoji i isplaćuje se redovno, u novcu ili kroz obezbjeđivanje obroka u restoranima preduzeća. Regres se također isplaćuje redovno i njegova visina zavisi isključivo od snage sindikata koji pregovara sa poslodavcem.
Ovaj model karakterističan je za velika proizvodna preduzeća, bilo da su u privatnom ili javnom sektoru.
2. Topli obrok i regres još uvijek postoje, ali je isplata neredovna. Zbog te neredovnosti, sindikat se odlučuje za štrajkove koji najčešće završe potpisivanjem sporazuma i isplaćivanjem jednog dijela.
Navedni model se primjenjuje u privatnim proizvodnim preduzećima čije poslovanje opada.
3. Topli obrok i regres postoje. Poslodavac i radnik su svjesni da je propisano isplaćivanje toplog obroka i regresa. Zbog mogućnosti poslodavca da radniku smije i može dati na potpis sporazum u kome se radnik odriče svojih prava, topli obrok i regres se ne isplaćuju.
Ovaj model karakterističan je za samostalne radnje u kojoj je zaposleno manji broj radnika.
4. Topli obrok i regres ne postoje. Takvi radnici nisu prijavljeni nadležnim fondovima.
Ovaj model najviše primjenjuju poslodavaci koji su izračunali da im je isplatnije povremeno platiti „kaznu“ za neprijavljenog radnika, nego prijaviti radnika nadležnim fondovima.
5. Topli obrok i regres su uračunati u platu kroz Zakon. Nestali su i niko ih više i ne spominje. Model je propisan za sve radnike koji platu primaju iz budžeta.
Budućnost
S obziom na postojanje raznovrsnih modela isplate regresa i toplog obroka, te namjere države u kojoj se razmatra svaka mogućnost uzimanja novca od radnika radi ekonomske stabilnosti, zaključićemo da se toplom obroku i regresu bliži kraj u postojećem obliku. Zapadni scenario primjene radničkih prava počinje da se primjenjuje i kod nas, čime prava radnika nestaju ili se umanjuju postepeno.
Visina toplog obroka i regresa nastaje kao produkt pregovora između sindkata i poslodavaca i njihovo buduće postojanje zavisiće od snage i pregovaračkih sposobnosti sindikata. Topli obrok i regresu jesu i trebali bi da budu kolektivna prava radnika koja svoje mjesto moraju naći u Zakonu.
Da li će sindikat ostati dosljedan u zaštiti naslijeđenih-dostignutih prava radnika? Da li su radnici svjesni da im niko neće dati prava, ako sami ne traže? Da li će poslodavci i dalje institirati na ukidanju ili stapanju većine naslijeđenih-dostignutih prava? Hoće li biti kompromisa, na čiju štetu, ko će popustiti? Sve su to pitanja na koja ćemo ubrzo dobiti odgovor.