On objašnjava da je kriza stvarana četiri decenije, a barem za sada nema razloga za optimizam, jer nema promjena u svjetskom ekonomskom poretku.
Mencinger upozorava da se “ne liječe ni uzroci, ni posljedice krize. Štednja u javnom sektoru je otrov, a ne lijek. Štednja je korisna, ako drugi troše, ako svi štede, štednja je katastrofa”.
Slovenački ekonomista navodi da je “već od velike krize tridesetih godina poznato da se ona pretvorila u svjetsku, jer se finansijski krah liječio štednjom. Zašto od tada nismo ništa naučili, ne znam. Radi se o ideologiji prema kojoj treba smanjiti javni sektor, te školstvo, zdravstvo i socijalnu zaštitu što više privatizovati”.
Mencinger kaže, da su “kreditne agencije veoma štetne institucije. Ne treba zaboraviti da su toksičnim papirima davale ocjene AAA, da su sarađivale u finansiranju Grčke, da su često bile istovremeno plaćene za savjetovanje i ocjenjivanje velikih firmi. No, pošto im finansijska tržišta i dalje vjeruju, one mogu uništiti i manje države”.
Na pitanje šta bi bile najveće posljedice eventualnog raspada Evropske unije, on kaže da “ako bi se EU raspala stihijski, nastala neviđena ekonomska i socijalna kriza”. Mencinger naglašava, da je najgore produžavanje sadašnjeg stanja, jer se situacija samo pogoršava. Prema njegovom mišljenju, otpisivanje grčkih dugova bilo bi za prosječnog Grka, pa i za druge zemlje EU, vjerovatno najbolje rješenje.
“Svima je jasno da Grčka dug ne može vratiti i da naša pomoć Grčkoj završava u finansijskim institucijama, koje su finansirale njen razvoj”, kaže on i dodaje da bi “izlazak Grčke iz evrozone bez otpisa dugova za Grčku bila ekonomska, socijalna i politička katastrofa, koja bi možda iznudila vanredno stanje” i da bi Grci u tom slučaju masovno izlazili i tražili zaposlenje u zemljama EU, koje bi možda odgovorile sa uvođenjem granične kontrole.
“U slučaju da Grčka izađe iz evrozone, smanjenje evro područja za 2,5 odsto, koliko otpada na Grčku, ne bi trebalo da stvori veće probleme u ostaloj monetarnoj uniji”, navodi Mencinger. On dodaje da je mnogo veći problem Španija, koja je veća od Grčke, a ima i veću nezaposlenost, te upozorava, da od rješenja njenih problema zavisi sudbina Evropske unije.