FOTO: FENA/AMER KAJMOVIĆ
Džejms
Obrajan, pomoćnik američkog državnog sekretara je prije par dana izjavio da BiH prikuplja prihode koji su među
najvećima prema učešću BDP-a u svijetu, dok se većina građana bori da sastavi
kraj s krajem. Rekao je i da pojedini politički
lideri i njihove porodice postaju svakodnevno sve bogatiji: „Umjesto da se
njima (prihodima) finansiraju kvalitetne javne usluge, novac nestaje u
privatnim džepovima ili se koristi za održavanje velikih mreža političke
podrške”.
S
druge strane već godinama slušamo da je naš BDP, koji se koristi kao ključni
pokazatelj ekonomske aktivnosti i prosperiteta jedne zemlje, ako ne najniži,
onda među najnižim u Evropi. Prošle godine su podaci Eurostata govorili da je
BDP u BiH 65 čak posto ispod prosjeka EU. Ništa bolja situacija nije bila ni
ranijih godina.
Ekonomista Igor Gavran za BUKU
kaže da su i
jedna i druga konstatacija tačne- naš BDP je jako nizak u podređenih s
razvijenijim državama, ali je to dodatno pogoršano prevelikim učešćem javne
potrošnje.
„Kada
je riječ o citiranim komentarima, oni jesu tačni jer ogroman dio javnih
sredstava se zloupotrebljava i troši netransparentno uz bogaćenje pojedinih
političara i onih s njima povezani. Međutim, mislim da suština problema nisu
čak ni najgori od naših političara nego potpuno iracionalan sistem za čiju
uspostavu odgovoran i Obrajan, obzirom da se “hvalio” svojim ulogom u
kreiranju Dejtonskog sporazuma, vjerovatno najgoreg i najnefunkcionalnijeg
ustava na svijetu, tako da mislim da je trebao i to spomenuti a ne samo
pojedince“, jasan je Gavran.
Ujedno
podsjeća da naše ustavno ustrojstvo podrazumijeva abnormalnu strukturu s
ogromnim brojem administrativnih nivoa, vlada i institucija čija je jedina
svrha politička i upravo su oni najveći problem i uzrok trošenja ogromnog
dijela BDP-a.
„Jedan
od najbolji simboličnih primjera koliko je nenormalno naše uređenje je da je
prije rata praktično cijela vlast BiH bila smještena u tri zgrade -Izvrsno
vijeće, Skupština i Predsjedništvo, a danas bi bilo moguće sastaviti cijeli
grad od svih mogućih i nemogućih nivoa i institucija. Čak i da sve one rade
savršeno i da imamo najbolje političare to nije normalan sistem i ne može biti
efikasan ni ekonomski održiv. Troškovi su ogromni a ne donose korist građanima
ni privredi. Kad se na to dodaju korupcija i druge zloupotrebe imamo današnje
stanje. Međutim podvlačimi i bez kriminala i korupcije jednostavno to je
nefunkcionalan i neodrživ sistem, a citirani govornik nam je najviše mogao
pomoći u fazi kreiranja takvog sistema odnosno da smo od početka imali uređenje
slično prijeratnom i onda bi uz mnogo manje poreze i druga opterećenja mogli
osloboditi ogroman ekonomski potencijal, a svake godine milijarde KM utrošiti u ekonomski rast i razvoju, a ne kao sada u javnu potrošnju. Stoga
naša suština problema je sam sistem, a ne današnji ili jučerašnji pojedinci.
Oni su tek posljedica, odnosno zloupotreba manjkavosti sistema“, zaključuje
Gavran.
I ekonomista Slaviša Raković smatra da su obe tvrdnje sa
početka teksta na svoj način istinite.
Pitanje
je, samo kaže, sa kojim ciljem upotrebljava neka od ovi istin.
„Istina je da je fiskalni zahvat u BiH
enorman. Izraz toga je javna potrošnja koja je konstantno između 42 i 45% BDP.
To je izraz i naslijeđa ali i nesposobnosti domaće politike. Takav fiskalni
pritisak svakako ne omogućava ubrzan razvoj ekonomije, ali zato imamo, kod
političara omiljenu, “stabilnost”. S druge strane, istina je da BiH
ostvaruje BDP u visini 35% evropskog prosjeka što je vjerovatno i najveća
prepreka pridruživanju EU. Dakle imamo dvije istine i dva lica jednog istog
problema“, ističe Raković navodeći na kraju da treba naglasiti da ne postoji
čarobni štapić kojim se ovo može preokrenuti. Naprotiv, čini se da su i strani
faktori i domaći političari u sasluženju ovom učinku i da su svi prilično
zadovoljni jer od stabilnosti oni najbolje izvuku za sebe – stabilno.
Obrajanovu tvrdnju možda
najbolje ilustruje podatak da je Uprava za indirektno oporezivanje prvi put od uspostave prošle
godine prikupila više od 10 milijardi KM. Riječ je o prihodima od PDV-a,
trošarina, carina i cestarina.
Zanimljivo pitanje na ovu temu na
svom X nalogu imala je i politička analitičarka Ivana Marić: “UIO u prošloj godini prikupila
10 milijardi KM. U institucijam zaposleno oko 150.000 ljudi, ne računajući
agencije i javna preduzeća. U BiH zaposleno 23.000 službenika, u FBiH 70.000, u
RS 55.000, na šta se potroši oko ŠEST
milijardi KM”.