Republika Srpska u 2026. godinu ulazi s najvećim teretom javnog duga do sada. Prema budžetskim projekcijama i dostupnim finansijskim dokumentima, u toj godini na naplatu dolazi oko 1,7 milijardi konvertibilnih maraka kredita, dok će samo za kamate biti potrebno izdvojiti oko 279 miliona KM. Da bi se te obaveze izmirile, vlast u Republici Srpskoj planira novo zaduženje gotovo identičnog iznosa – što praktično znači zaduživanje kako bi se vratio postojeći dug.
Riječ je o modelu finansiranja koji već godinama dominira javnim finansijama Republike Srpske, ali 2026. predstavlja prelomni trenutak: iznosi koji dospijevaju na naplatu veći su nego ikada ranije, a fiskalni prostor sve uži.
Na razmjere problema u BUKA podcastu upozorio je Igor Crnadak, šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini RS, koji je govorio o dospjelim obavezama u izbornoj 2026. godini.
„Kako će se vratiti 800 miliona eura? Toliki je anuitet u 2026. godini. To je najveći anuitet u istoriji Republike Srpske, odnosno, za one koji ne barataju ekonomskim terminima, najveći iznos koji Republika Srpska mora da vrati kreditorima u jednoj godini“, rekao je Crnadak.
On je dodao da je, prema njegovim riječima, odgovor vlasti već dat, i to vrlo jasno.
„Najjednostavniji odgovor dala je Zora Vidović – zadužit ćemo se 1,6 milijardi konvertibilnih maraka u ovoj godini. Dakle, sve je jasno. Pokušaj će biti da se sa 100 posto novim zaduženjem, po ko zna kakvim uslovima, ide samo u još veći glib, samo da bi glava bila iznad vode u izbornoj godini“, istakao je Crnadak.
Prema važećim planovima, novo zaduženje Republike Srpske u 2026. godini moglo bi dostići do 1,6–1,7 milijardi KM, kroz kombinaciju kredita i emisija obveznica. Problem, međutim, nije samo u iznosu, već i u strukturi tog zaduženja.
Umjesto da se nova sredstva koriste za razvojne projekte i investicije koje bi dugoročno povećale prihode, najveći dio novog duga ide na servisiranje starih obaveza, čime se dug faktički samo prebacuje u budućnost – uz dodatni trošak kamata.
Vlast često pokušava relativizirati problem poredeći zaduženje entiteta sa kreditima koje uzimaju građani i privreda. Međutim, ta poređenja su pogrešna.
Građanin ili firma, ako pogriješe s kreditom, snose direktne posljedice – bankrot, gubitak imovine ili prestanak poslovanja. Država ili entitet, s druge strane, ne bankrotira na isti način. Kada pogriješi, ona poseže za najlakšim rješenjem: povećanjem poreza, akciza i raznih nameta, ili smanjenjem javnih usluga.
Drugim riječima, država dugove ne vraća iz „svog džepa“, nego iz džepova građana – sadašnjih i budućih generacija. Upravo zato se od javne vlasti mora tražiti veći stepen odgovornosti nego od privatnih subjekata.
Iznos od gotovo 300 miliona KM godišnje za kamate znači manje novca za penzije, zdravstvo, obrazovanje i infrastrukturne projekte. U poređenju s Federacijom BiH, koja u 2026. planira znatno skromnija nova zaduženja, Republika Srpska se suočava s daleko većim fiskalnim rizicima, kako po glavi stanovnika, tako i u odnosu na realne ekonomske kapacitete.
Sve ukazuje na to da će se i 2026. godina dočekati s istom matricom: novo zaduženje kako bi se vratili stari dugovi, bez ozbiljnog plana fiskalne konsolidacije i strukturnih reformi. Račun takve politike, kao i do sada, neće platiti oni koji odluke donose, već građani Republike Srpske.