Privrednici
i radnici u Federaciji Bosne i Hercegovine godinama čekaju na reformu poreskih
zakona. Poslodavci, ekonomisti i novinari neprestano upozoravaju kako ovi
zakoni imaju veliku važnost, te da se njihovim kreiranjem na pravi način može
postići mnogo bolja ekonomska situacija nego što je sada. Razumnim kreiranjem
zakona, smatraju ekonomski stručnjaci, došlo bi se do toliko željenog rasta
plata radnika u realnom sektoru a shodno tome i porastu opšte potrošnje, što bi
lančano donijelo prihode u budžete. Dakle, iako budžeti u konačnici ne bi
previše trpili, federalna Vlada se nikada nije željela odreći ogromnih poreza.
Premijer Federacije BiH Fadil Novalić više puta je posljednjih sedmica ponovio
kako imamo rekordan budžet, izostavivši podatak da je on uglavnom rekordan zbog
ogromnih poskupljenja koja su na kraju platili radnici i privreda.
Da
bi poslodavac radniku isplatio platu od 1.000 KM, u Federaciji je potrebno da
izdvoji 1.700 KM, kako bi ispunio sve zakonske obaveze. Ovakav sistem je
svakome nezamisliv i neodrživ osim federalnoj Vladi.
Ni za sedam godina mandata Vlada nije napravila
kvalitetne zakone
Iako
je Vlada na čelu sa premijerom Novalićem u mandatu skoro osam godina, ni to joj
nije bilo dovoljno da kreira zakone prihvatljive za struku i privrednike, pa su
predloženi vladini zakoni o doprinosima i porezu na dohodak vraćeni iz
federalnog Parlamenta.
Predložene
poreske zakone, ali i druge bitne teme za privredu i radnike u razgovoru za
Buku komentarisala je Snježana Koepruner, vlasnica i direktorica uspješne
kompanije GS – Tvornica mašina Travnik i članica Upravnog odbora Udruženja
poslodavaca FBiH.
Gospođo
Koepruner, da li se predloženi zakoni o doprinosima i porezu na dohodak mogu
nazvati reformskim i da li će se povećati plaće radnicima kako je najavljeno iz
Vlade FBiH?
–
Zakoni ni u kojem slučaju nisu reformski, ovdje se radi samo o drugoj
definiciji obračuna osobnih dohodaka. Uzimajući prijevoz i topli obrok
u bruto platu, povećati će se osnova za obračun penzija i to je
jedino dobro za radnike. Ovi zakoni ne pružaju mogućnost poslodavcima da
povećaju plate.
Doprinosi za radnike s nižim platama će biti veći, dok
će onima s većim platama biti manji, što znači da će realni sektor, pogotovo
proizvodni, opet biti oštećen.
Da bi zakoni bili reformski trebali bi doprinose
smanjiti ispod 30 %, za što u Vladi neće niti da čuju. Mislim da je to velika
greška, jer je nekad i manje više. Ovu razliku bi poslodavci mogli iskoristiti
za povećanje plata.
Ako
se neće povećati plate radnicima sa nižim platama, kako onda Vlada misli da će
ovim zakonom podstaći potrošnju, ako je uopšte o tome i razmišljala?
–
Mislim da Vlada o tome uopće ne razmišlja, a matematika je
jasna, kada radnik ima veću platu, on je troši kako bi zadovoljio
svoje osnovne potrebe, a vlada pri tome ima povećane prihode, kako iz
PDV-a tako i iz povećane privredne aktivnosti. Što opet ima
za potrebu
otvaranje novih radnih mjesta.
Ali kome je to u Vladi važno?
Parlamentarci su zatražili da se paralelno usvoji i
zakon o minimalnoj plati, a koji bi garantovao minimalnu platu 750 KM. Može li
se dosegnuti taj minimum u FBiH?
– Ovdje je jako važno kako se definira minimalna
plata. Da li prema novom zakonu ova minimalna plata sadrži i topli obrok i
prijevoz ili oni povećavaju predloženih 750 KM za cca. 300 KM. U ovom slučaju je minimalna plata 1.050 KM i
mislim da će većina poslodavaca bez smanjenja doprinosa na ispod 30 %, imati
prilično problema posebno u proizvodnom sektoru. Ja osobno ne mislim da je to
prevelika minimalna plata, već mislim da uz ovako velika davanja za doprinose,
većina poslodavaca ih neće moći regularno isplaćivati, što će za posljedicu, u
visoko korumpiranoj zemlji, imati povećanje rada na crno, a što će opet ići na
teret radnika i to onih najmanje plaćenih. Ovdje moram naglasiti da se radi o
najmanjoj plati u jednoj kompaniji.
Postoji i prijedlog da to bude 70 % ili 80 % od
prosječne plate FBiH. Na ovaj način, obračunata bi bila jedna od najvećih
minimalnih plata u razvijenom svijetu u odnosu na prosječnu platu.
Većina ostalih plata vezana je za stanje na tržištu
rada i znatno je veća.
Ovo će biti veliki udar na konkurentnost bh. privrede,
a mislim da je prijedlog dio predizborne kampanje stranaka na
vlasti i SDP-a, a ostala opozicija sigurno ne može glasati protiv, jer će
ispasti da je protiv radnika.
Premijer
Novalić često posljednjih dana ističe kako imamo žilavu privredu. Da li je
Vlada svjesna da je svojim propisima davno mogla učiniti da privreda posluje
komforno, a ne samo da bude žilava?
– Često se kao dobra osobina premijera ističe njegovo iskustvo u
privredi, iz tog razloga mi nije jasno da daje takve izjave. A ta „žilavost“ se vjerovatno
kompenzira najvećim stupnjem korupcije u Evropi. Vlada bi se trebala više pozabaviti stvarnim
parametrima poslovanja i napraviti ovu zemlju atraktivnom za više, kako stranih, tako i
domaćih ulaganja u otvaranje novih radnih mjesta i davanja
perspktive i nade ovoj djeci da ostanu ovdje, a ne da moraju u bijeli svijet
kako bi preživjela.
Na sedmičnoj bazi nam dolaze informacije o ugašenim firmama, tako ih je od
početka godine u FBiH ugašeno više od 150, a u BiH preko 200. Ovakvi podaci ne
izgledaju ohrabrujuće. Šta su razlozi gašenja kompanija?
–
Ja gašenje promatram kroz unutarnje i vanjske razloge u
privređivanju svake kompanije. Unutarnji ovise o nizu faktora
vezanih za proizvod, sposobnost vlasnika ili rukovodioca da na vrijeme prepozna
situaciju, a vanjski razlozi vezani su za sustav u državi, kao i za dešavanja na svjetskoj
sceni.
Trebamo
znati da smo nakon dvije godine u pandemiji uletjeli u jednu od najtežih kriza za
koju ja
znam. Prva nam je donijela poremećene lance opskrbe i nesigurnost u svakom
pogledu. S ukrajinskim ratom susreli smo se s porastom
cijena energenata, hrane i još ne znamo s čim ćemo se sve suočiti. Takve tektonske
poremećaje u ekonomiji nije jednostavno ni predvidjeti, a ni
preživjeti. Od vanjskih uticaja ne smijemo zaboraviti i
nesigurnost u privređivanju u BiH. Početkom ove godine trebala se cijena električne energije povećati četiri puta za privredu,
a usvajanjem zakona o minimalnoj plaći ugasiti će se slijedeći val firmi, koje to neće moći podnijeti.
Da
Parlament nije ograničio rast cijene električne energije na 20 posto, šta bi
danas bilo sa privredom u Federaciji BiH?
–
Mislim da bi neke kompanije potpuno ugasile poslovanje i da bi ih se još više zatvorilo.
Što se tiče cijene energije ona je u BiH znatno jeftinija nego u EU i za
očekivati je da će rasti, samo se na to treba pripremiti i poskupljenje raditi
u koracima, a ne ovako odjednom pa četiri puta.
Koliko privrednicima stvara problema to što nemamo zakona o obnovljivim izvorima
energije?
–
To je jedan od načina kako se boriti protiv visoke cijene energije. Žao mi je da ne znam kako prijedlog
zakona izgleda. Mislim da bi on mogao riješiti probleme oko opskrbe
i cijene električne energije i ne samo to, već bi smanjenjem emisije
CO2 imali niži porez na CO2 koji nas očekuje 2026. godine.
Ni vizije, ni želje za boljitkom građana ove zemlje
Kada
bi puno malih i srednjih poduzeća svoje potrebe za strujom rješavalo fotonaponskim
elektranama, gdje preko dana višak energije daju Elektroprivredi, a noću povlače potreban višak, manje bi ovisili o
divljanju cijena energije, a time bi povećali i konkurentnost. Na primjer, Tvornica keksa Lasta
svoje kekse peče „na suncu“. Zar nije to sjajan primjer svima nama u
kom smjeru trebamo ići.
Prema Doing Business listi Svjetske banke BiH je na 90. mjestu, a u regiji
najlošija po lakoći poslovanja. Koliko je važno ukinuti parafiskalne namete?
– Ja sam
iskreno prestala vjerovati da stranke na vlasti, zajedno sa ljudima koji ih vode, mogu bilo što popraviti. Oni niti imaju vizije, niti želje za boljitkom građana ove zemlje. Oni vjeruju da su firme i građani „žilavi“ pa da mogu svaki njihov hir izdržati, a oni koji ne mogu ili ne žele, oni odlaze. I tu leže naši problemi. Ja sam sigurna da bi se puno naših ljudi koji su
otišli „trbuhom za kruhom“ rado vratili kući, samo da imaju gdje raditi. A u
Njemačkoj, Americi… i nije baš tako lako kako pričaju. Ja sam 20 godina živjela
i radila tamo i znam o čemu pričam. Ti ljudi, sa tamo stečenim znanjem i radnim
navikama, su veliko bogatstvo ukoliko bi se vratili. I njima, kao i ostalim
građanima treba vratiti nadu da ovdje može biti puno bolje nego vani, a za to
treba tako malo.