Bosna i Hercegovina je zemlja političke nestabilnosti, ekonomskog propadanja i socijalne nezbrinutosti građana, tako da se nije čuditi što svaki drugi građanin životne dobi od dvadesete do pedesete godine života želi da ode u inostranstvo kako bi obezbjedio sigurniju egzistenciju i dovoljno sredstava za normalan život.
Jedan od načina da se taj plan ostvari daje i obuka za operatera na CNC (Computer Numerical Control) mašinama za čije opslužitelje postoji ogromno interesovanje u zamljama Evropske unije. U Republici Srpskoj postoje dva mjesta na kojima se može naučiti upravljati ovim strojevima, a to su Mašinski fakulteti u Banjaluci i Istočnom Sarajevu.
Za CNC mašinu i pet simulatora koji se nalaze na Mašinskom fakultetu u Banjaluci Vlada Republike Srpske je izdvojila 120.000 evra. Mašina je nabavljena u Austriji i na njoj, osim što se vrši obuka za studente ovoga fakulteta, skraćenu praksu obavljaju i učenici srednje Tehničke škole koji pohađaju nastavu za tokare i metaloglodače.
Pomoćnik direktora Tehničke škole u Banjaluci, Zoran Jeftenić, za Buka magazin je izjavio da srednje škole u Republici Srpkoj tek treba da uvedu u svoj nastavni program smjer operatera za upravljanje CNC mašinama, koji bi trajao četiri godine.
“Mi sada nemamo opremu na kojoj bi se vršila nastava, ali u toku su pregovori sa Vladom RS da nam obezbijedi sredstva, kako bi i taj smjer uvrstili u program obrazovanja”, kazao je Jeftenić.
Obuka vrijedna truda
Najviše interesovanja za obuku na CNC mašinama imaju ljudi koji žele da se prekvalifikuju kako bi dobili sertifikat koji je priznat i u Evropskoj uniji, a potrebu za ovom vrstom radnika naročito imaju njemačka preduzeća koja se bave auto-industrijom i tamo se plate kreću i do 2.500 evra.
“Edukacije za rad na ovoj vrsti mašina u banjalučkom Mašinskom fakultetu obavljamo već dvije i po godine. Obuka traje mjesec i po dana i obuhvata deset časova teoretske i trideset časova praktične nastave.”, objasnio je u razgovoru sa novinarom Buka magazina, asistent na odsjeku za obuku operatera na CNC mašinama, magistar Branislav Sredanović.
On kaže da je grupacija ljudi koja se zanima za obuku šarolika, jer tu su svi oni koji žele da sebi obezbijede posao koji će im donijeti pristojnu zaradu.
“Tu su medicinari, ekonomisti i razni drugi, jer stručna sprema ne sprečava polaznike da se prekvalifikuju. Među njima ima ljudi sa srednjom, ali i sa visokom stručnom spremom”, tvrdi asistent i naglašava da je cilj većine polaznika da poslije usvojenog znanja i dobijanja sertifikata budućnost potraže u inostranstvu.
Obuka košta 800 KM i može se uplatiti u dvije rate. Uz potrebnu stručnu literaturu, budući operateri CNC mašina dobijaju i program koji mogu da instaliraju na svoje kompjutere. Program služi kao simulacija rada na pravom stroju i dobro dođe kao dodatna vježba. Nakon završetka obuke, operateri dobijaju sertifikat na kojem piše na kojoj vrsti mašine su završili obuku, što je jako bitna informacija za poslodavce.
“Naš sertifikt je prepoznat i u inostranim firmama, a znanje koje se dobija je bazno i oni koji završe kurs na našoj mašini vrlo lako se mogu prilagoditi bilo kojoj CNC mašini. Najvažnije je da polaznici nakon završene obuke što prije nađu posao, jer u suprotnom može se desiti da sve ono što su ovdje naučili brzo i zaborave”, kaže magistar i naglašava da je kod poslodavaca jedino bitno da operater pokaže znanje.
Sredanović ističe da se on i njegove kolege trude da polaznicima prenesu što više umijeća koje će ovi primijeniti u praksi i na taj način doći lakše do posla.
Iako većina želi u zapadne zemlje, ima i onih koji se zapošljavaju i u ovdašnjim privatnim firmama, gdje su plate oko 900 KM. Neka od tih preduzeća šalju svoje radnike na dodatne kurseve na banjalučki Mašinski fakutet, a troškove obuke snose firme.
Najveći uzrok za propadanje domaćih fabrika koje se bave proizvodnjom i jeste zaostatak u tehnološkom napretku i dugogodišnje odsustvo obuke radnika.
“Preduzeća, poput Jelšingrada, koja su radila prije rata, propala su jer nisu pratila razvoj tehnologije i modernizaciju, a CNC mašine su zamijenile stare strojeve. Da bi proizvodni pogoni u propalim firmama radili kao nekada i da bi naša privreda stala na svoje noge, neophodno je imati školovane radnike koji se znaju koristiti naprednom tehnologijom”, kaže Sredanović.
On dodaje da je već krenula obuka za nastavnike srednjih škola koji će predavati stručne predmete vezane za ove operativne mašine.
“Na inicijativu banjalučkog Mašinskog fakulteta i Vlade Republike Srpske, planirano je da od sljedećeg proljeća u opštinama Banja Luka, Gradiška i Teslić krene prekvalifikacija radnika. U tome će nam pomoći lokalne zajednice, škole i privrednici koji posluju u tim sredinama, kako bi dali do znanja koliko im je potrebno stručnog kadra koje bi mi obučili”, najavio je Sredanović.
Sertifikat u kofer i pravac Evropa
Tomas Damjanović preko petnaest godina radi kao konobar, a odnedavno je i suvlasnik jednog banjalučkog paba. Međutim, kako u Banjaluci, u odnosu na broj stanovnika ima previše lokala, konkurencija je velika, pa je i zarada sve slabija. On je prošle sedmice završio kurs za operatera na CNC mašinama i nada se da će mu taj posao donijeti bolju budućnost.
“Predugo već radim kao konobar i mogu reći da je prije desetak godina ovaj posao bio mnogo više na cijeni, a i ljudi su imali više novaca za trošenje. Danas to nije tako i prosječna konobarska plata je 450 KM. Uz to posao je i prilično naporan, jer raditi sa ljudima je najteže”, tvrdi Tomas.
On trenutno traži posao u banjalučkim firmama kojima su potrebni CNC operateri.
“Na obuku sam krenuo isključivo radi odlaska u inostranstvo. U Njemačkoj su plate za CNC operatere mnogo veće nego ovdje, ali nije sve ni u plati, jer porediti kvalitet života u BiH sa životom koji nam pruža bilo koja zapadna zemlja je besmisleno”, naglašava Tomas i dodaje da će mu dobro doći i ako posao nađe u Banjaluci.
“Potrudiću se da u nekoj našoj firmi usavršim rad za CNC strojem, ali nikada neću odustati od ideje da odem u inostranstvo”, iskren je budući operater.