Iako svjedočimo najvećim sankcijama u istoriji koje je Zapad
uveo protiv Rusije, ruska valuta rublja nalazi se na višegodišnjem maksimumu,
što je ujedno čini najboljom valutom na svijetu. Iako u manjoj mjeri, jača i američki dolar,
dok se euro opisuje kao valuta pod pritiskom. Kako sve to utiče na
konvertibilnu marku i ima li Centralna banka BiH mogućnost da djeluje, za BUKU
je objasnio profesor ekonomije Željko Rička.
Rublja je sve jača, uprkos sankcijama. Koje je objašnjenje?
Kod utvrđivanja kursa uvijek je u pitanju odnos ponude i potražnje,
a specifičnost ovog trenutka je u tome što se radi, ne o sitnim, pojedinačnim
promjenama na tržištu, već o strateškim promjenama kojima do sada nismo
svjedočili. U monetarnom smislu radi se o najznačajnijoj mogućoj promjeni, a to
je da se mijenja valuta po kojoj se ugovara prodaja energetike i hrane. Obzirom
da Rusija i Ukrajina čine oko 50 posto svjetskog tržišta hrane, a sama Rusija
oko 50 posto svjetskog tržišta energetike, riječ je o ogromnim količinama i ciframa
koje su ranije uglavnom bile nominovane u dolaru, a sada u rublji. Rusija je, zapravo, uradila ono što je najavljivala godinama, čak su i sa Saudijskom Arabijom
pokušali ranije dogovoriti da se SAD-u otkaže taj značaj dolara u prometu, ali
trebao je doći rat da oni uspiju da promijene taj princip. Tako sada na tržištu
imate situaciju da svi koji kupuju naftu, moraju da promijene valutu kojom
raspolažu, a većina raspolaže sa dolarom ili eurom, u rublju, a zbog
isključivog plaćanja u rublji, promijenio se i odnos ponude i potražnje u
korist rublje.
Šta se dešava sa
dolarom i eurom?
I dolar jača, mada manje od rublje. Naime, zbog rata u
Ukrajini, SAD, da tako kažem, pokušava pomoći Evropi tako što im isporučuje
svoje energentne, te samim tim i oni imaju veću tražnju za dolarom, dok sa
eurom to nije slučaj.
Naravno, SAD su svoje
energente i ranije prodavali, ali sada ih prodaju onima koji su bili zavisni od
ruskih energenata, a sada se žele distancirati od Rusije. Naravno, riječ je o
manjim količinama, jer je u pitanju distribucija tankerima, a ne naftovodima. Usljed
toga, imamo i jačanje dolara, dok paralelno sa tim evropske zemlje koje nemaju
naftu, odnosno količine koje im trebaju, sada moraju euro ponuditi na tržištu
da bi kupili rublju ili dolar, usljed čega je cijena eura pod pritiskom.
A gdje je konvertibilna
marka?
Otkako je 1997. godine uspostavljen Currency board, konvertibilna
marka je fiksno vezana za euro kao valutu sidro i za nas je to dobro rješenje,
jer mi smo slaba zemlja za velike igre na svjetskim tržištima. Obzirom da se Evropska centralna banka bori da
sačuva euro, indirektno čuvaju i našu KM.
Takođe, da nemamo Currency board, odnosno valutni odbor,
koji se uvodi u zemlje koje su u krizama, koje su u ratovima, koje same ne mogu
da upravljaju svojim monetarnom politikom, a znamo kakvi su politički odnosi u
BiH, i da bi se političari teško mogli promptno dogovarati o raznim zahvatima koje
treba napraviti da bi tržište moglo funkcionisati, situacija nam je, sve u
svemu dobra.
Da li Centralna banka
BiH može nešto učiniti?
Prije svega, vezano za Centralnu banku BiH bih istakao da je
jako pozitivno što je uspjela sačuvati svoju nezavisnost od politike. Nadam se
da će tako i ostati. Po konceptu fiksnog kursa, naša Centralna banka nema mogućnost
da koristi sve raspoložive instrumente monetarne politike i ne može uticati na
monetarnu politiku naših banaka. Može samo povećavati ili smanjivati kamatne
stope ili otkupljivati dio valute. Ali kada bi se htjela sačuvati veća
vrijednost BAM, onda bi na tržištu trebalo smanjiti ponudu i kurs bi automatski išao gore. Međutim,
mi smo toliko mali da nikada ne možemo sustići te količine kojima se trguje na
svjetskom planu, jer mi kupujemo robe iz pete-šeste ruke.
Zaključak je stoga da je dobro što iza nas stoji Evropska
centralna banka, oni ne sjede skrštenih ruku, pregovaraju sa Katarom, pokušavaju doći do energenata direktno
sa Bliskog istoka. Evropa je
interesantan kupac svima, međutim, treba vremena da se ugovore svi ti aranžmani,
treba vremena da se nađe način transporta, jer goriva su ključna. Na kraju, vjerujem da će Evropa ući u velike investicije da naprave cjevovode iz raznih
pravaca, gdje god ima nafte i gasa kako
bi se otklonili svi moguući rizici jednog velikog dobavljača. Međutim, taj proces
se ne može završiti tako brzo i mi ćemo osjetiti svu snagu inflacije.
Na šta možemo uticati
na našem tržištu?
Na gorivo ne možemo previše uticati, međutim, na hranu možemo
mjerama za povećanje proizvodnje određenih proizvoda, ugovaranjem pšenice sa
zemljama koje nisu ogromni snabdjevači. Srbija će nam vjerovatno biti veliki
dobavljač, jer proizvodi više nego im treba za njihovo tržište, a interes im je
da sa što manje troškova transporta plasiraju robu. Možemo ići na varijantu da
nabavljamo robne rezerve, koliko god možemo i da to slažemo u neka skldišta.
Bivša Jugoslavija je to imala jako dobro riješeno. Ja sam sticajem okolnosti
jako dugo godina radio u banci upravo na tim poslovima. Kada krene sjetva,
kreditiralo se kako bi se poljoprivrednicima omogućilo da se bave proizvodnjom i
da ne razmišljaju o finansiranju. Kada bi se došlo do krajnjeg proizvoda, poništavalo
bi se ono što im se davalo kao oblik finansiranja za proizvodnju, a konačan
proizvod bi potom poljoprivrednici predali kao naknadu za ono što su dobili u
novcu, dok su viškove pretvarali u svoju zaradu. Taj je sistem funkcionisao. Mi
danas nemao čak ni dovoljno kapaciteta da smjestimo potencijalne količine robe
koju bi nabavili na tržištu po prihvatljivim cijenama. Prosto smo osuđeni da
plivamo uz EU, da joj se primaknemo što više, da se primaknemo našim susjedima i
svima onima sa kojima možemo razmjenjivati i trgovati, jer nije samo da mi
trebamo neku robu, nešto imamo i mi, a treba drugima. Ali osnovno je da napravimo
sistem, jer ne znamo koliko će ovaj rat i kriza trajati, godinu, dvije ili čak
više. To niko ne zna. Mi moramo početi
razmišljati.
Mi imamo još jedan hendikep, imamo zaštitu preko eura, pa
naša valuta ne oscilira kako bi inače oscilirala da mi tim upravljamo, ali kroz
ovaj sistem nemamo pravo da štampamo novac da bismo kupovali rezerve
poljoprivrednih proizvoda, ali imamo jednu povoljnost, banke imaju višak
likvidnosti, jer nemaju dovoljno klijenata kojima bi plasirali viškove novca
kroz kredite. Ali ako bi bili stimulisani od strane države da viškove
likvidnosti usmjere preko banaka za nabavku poljoprivrednih proizvoda, pod
uslovom da je skladištenje pod kontrolom države, to bi bio i dobar poslovni
potez za banke, a država bi ublažila efekte inflacije. Međutim, ja ne vidim da
iko to pominje. A to je davno trebalo.
Vidite li bar neku
mjeru za zaštitu građana i privrede?
Ne vidim mjere, ne vidim da bilo šta rade, osim subvencija
koje se daju za pojedine projekte, ali nema nijednog strateškog projekta. A kako
sve kod nas funkcioniše vidjeli smo za vrijeme pandemije. Umjesto promptne
nabavke vakcina na tržištu, čekali smo da nam ih neko pokloni. Ista stvar se i sada
dešava. Umjesto da se aktiviraju na državnom i entitetskom nivou da zajedničkim
snagama krenu u nabavku dovoljne količine hrane, koja nije bitno gdje će
stajati, jer bismo je zajednički trebali dijeliti, to niko ne pokreće. I, evo, kao
primjer navodim jednu smiješnu odluku Vlade FBiH da stimuliše prodaju
električnih automobila, gdje je pojedinačna subvencija 10.000 KM, a ukupni budžet
million, što u konačnici znači da 100 ljudi može koristiti taj poticaj i kao da
će 100 električnih automobila spasiti našu ekološku situaciju. Tako se radi kod
nas za svaku situaciju, sitni potezi, reda radi, da se promoviše kao neki tamo rad.
Preduzimanje mjera je obezbijediti hranu stanovništvu, a to znači da 3,5
miliona ljudi mora imati minimalno sljedeće stavke, pa njih definišete, potom
se nađe toliko novca. Za novac nam je jedina opcija zadužiti se kod Evropske
centralne banke ili kod nekih drugih banaka, država da bude garant za kredite i
da se sve uradi preko institucija pod kontrolom države, da bi izbjegli
korupciju i pretvaranje toga, kako to obično kod nas bude, u nečiji biznis, i da
nabavimo što nam treba. A ovako, da neko ne shvati moju poruku kao reklamu, nama
su spas Bingo, Konzum, Merkator I drugi veliki lanci koji mogu dobiti povoljnije
cijene, jer kupuju velike količine.