RIJEČ STRUKE Srlja li svijet u globalnu hiperinflaciju i potpuni društveni kolaps?

Visoka inflacija, a posebno hiperinflacija izazvala bi unutrašnje političke konflikte, moguće i raspad monetarne unije, pa i same EU.

17. novembar 2022, 1:19

Foto: Reuters

Početkom ovog mjeseca fond Elliott Management, iza kojeg stoji milijarder s Wall Streeta, Paul Singer poslao je interno upozorenje klijentima da je globalna privreda na putu prema hiperinflaciji i da nam prijeti društveni kolaps ako se rastuće cijene ne stave pod kontrolu.

Svjetska privreda se suočava se s “iznimno izazovnim perspektivama”, a hiperinflacija bi mogla rezultirati “globalnim društvenim kolapsom i građanskim ili međunarodnim sukobima”, navodi se u pismu klijentima, izvijestio je Financial Times.

Koliko je ovaj scenario izvjestan pitali smo  ekonomiste.

Ekonomista Admir Čavalić kaže da kada je riječ o internoj obavijesti jednog od fondova, treba je posmatrati samo kao jednu od tržišnih informacija, ništa više, ništa manje. Fondovi, pojašnjava, imaju "kožu u igri" tako da je nejasno koje taktike koriste i koji su im krajnji ciljevi: “Da postoji bojazan od nastavka inflatorni trendova, to je sigurno, međutim, još uvijek smo dosta daleko od hiperinflacije. Na globalnom nivou, shodno različitim prognozama, procjenama, hiperinflacija u 2023. godini je jednostavno nemoguća. Naravno, ekonomija je nauka u okviru koje ponizno pokušavamo naglasiti i značaj "crnog labuda", mada to u ovom slučaju nije nešto što se razmatra”.

Naš sagovornik napominje i da je inflacija sa kojom svijet suočava, izuzetan ekonomski fenomen i vrlo je teško boriti se protiv navedene, naročito iz pozicije politike koja u kriznim situacijama radije bježi u populizam. Rast kamantnih stopa tokom godine, kojim je pribjegao američki FED, a poslije i Banka Engleske i Evropska centralna banka, ne daje očekivane rezultate, ali, ističe Čavalić, ovo je rješenje koje u konačnici može voditi recesiji, ali i padu inflacije.

Ni ekonomista Zoran Pavlović ne očekuje hiperinflaciju. Po njemu, inflacija kojoj svjedočimo u svijetu generisana je štampanjem novca primarno kod velikih sistema kao što je EU, pa i SAD. Za takav potez im, smatra Pavlović, pogoduje sitacija u Ukrajini: “EU praktično potkopava ekonomsku snagu građana, domaćinstava i vidimo da ljudi koji žive u Francuskoj, Austriji, Njemačkoj više ne žele to da tolerišu, protestuju. Jer kada vi trošite novac koji je novo odštampan onda praktično srozavate vrijednost tog novca, a da na to ne mogu da utiču sami građani EU. Mislim da je biroktratija EU do te mjere izgubila kontakt sa narodom poput onoga što imamo u BiH gdje vladajuće strukture apsolutno ne vide realnu ekonomsku situaciju građana. Možemo čak napraviti i paralelu po tom pitanju između EU i BiH. Jedina rzlika je što Evropska centralna banka može da štampa novac, mi ne, ali posljedice su nam iste”.

Navedimo i mišljenje uglednog ekonomskog analitičara Velimir Šonje  koji je izjavio da se ne trebamo bojati ni da će doći do previsoke inflacije jer bi upravo visoka inflacija, a posebno hiperinflacija izazvala unutrašnje političke konflikte, moguće i raspad monetarne unije, pa i same EU. To je dovoljno jaka prijetnja, podvukao je, zbog koje se uloga i monetarna politika ECB-a neće bitno promijeniti.

hiperinflacija kao pojam u ekonomiji, je inflacija koja je "potpuno van kontrole", u kojoj cijene brzo i kontinuirano rastu, a novac gubi stvarnu vrijednost.

Prema američkom ekonomistu Phillipu D. Caganu, hiperinflacija započinje mjesec u kojem rast cijena prelazi 50%, a završava prethodni mjesec u kojem navedeni porast pada ispod te stope, a zatim ostaje tako najmanje godinu dana.

Dakle, dok se inflacija najavljuje svake godine, za hiperinflaciju se uzimaju u obzir kraća razdoblja, uglavnom mjesečna.

Hiperinflacije obično nastaju kao rezultat začaranih krugova u kojima se stvara više inflacije u svakom novom ciklusu.

S obzirom na to da je u takvim okolnostima više novca u opticaju, njegova vrijednost se dodatno snižava, a poskupljenje je sve više. U međuvremenu je ljudima sve teže da zadovolje osnovne potrebe, a standard života je niži.

  Američki Cato institut objavio je istraživanje o uzrocima i posljedicama svih 56 hiperinflacija, a u pet najgorih koje ćemo predstaviti, nalazi se i jugoslovenska hiperinflaciona epizoda i to na trećem mjestu.

1. Mađarska 1946.

  • Dnevna stopa inflacije: 207 odsto
  • Dupliranje cijena svakih 15 sati

U Julu 1946. inflacija u Mađarskoj dostila je nevjerovatnih 41,9 bilijardi odsto, što je najveća hiperinflacija ikad zabilježena.

Kako su se cijene udvostručavale svakih 15 sati, šta god da su ljudi imali u svojim novčanicima ujutru, uveče bi bilo dvostruko manje.

Drugi svjetski rat izbrisao je 40 odsto mađarskog bogatstva, 80 odsto Budimpešte je uništeno, željezničeke pruge i putevi su bombardovani, a vlada je morala da milione u kompenzaciji nakon rata.

Zemlja je nekoliko puta pokušala da učvrsti valutu, tokom čega su stanovnici prestali da razlikuju novčanice po vrijednosti, već su ih umjesto toga razlikovali po boji.

Vlada je 1. avgusta 1946. otpočela radikalni program stabilizacije, koji je uključio drastičnu reformu poreza, oporavak zlatnih sredstava u inostranstvu i uvođenje nove valute, forinte, podržane zlatnim rezervama i svjetskim valutama. Kada je stupila na snagu, jedna forinta je vrijedjela 400 kvadriliona stare valute (kvadrilion je broj 10 iza koga slijedi 24 nule).

2. Zimbabve 2008.

  • Dnevna stopa inflacije: 98%
  • Dupliranje cijena svakih 25 sati

Nakon kontroverznog programa reforme zemljišta, koji je uključivao eksproprijaciju imovine bijelaca krajem devedesetih, Zimbabve je doživio oštar pad poljoprivrede.

Situacija je postala gora skupim učešćem u Kongoanskom ratu 1998. i efektima sankcija Sjedinjenih Država i evrospskih zemalja protiv vlade Roberta Mugabe 2002. godine.

Kako je decenija prošla, cijene su počele da rastu. U novembru 2008. mesečna inflacija je dostigla 79 milijardi procenata.

Prodavnice su povećavale cijene nekoliko puta dnevno. Kolaps ekonomije značio je i česte restrikcije vode i struje, redove ispred banaka i benzinskim stanicama i ogromnu nestašicu hrane u supermarketima.

Mnogi su odlazili u Južnoafričku Republiku ili Bocvanu da kupe osnovne namirnice, a američki dolar i južnoafrički rand defakto su postale valute u zemlji.

Banka rezervi Zimbabvea je 2009. napustila je sopstvenu valutu i usvojla američki dolar i južnoafrički rand kao glavno sredstvo razmjene

3. Jugoslavija 1994.

  • Dnevna stopa inflacije: 65 odsto
  • Dupliranje cijena svaka 34 sata

Treće mjesto na ovoj, ne baš slavnoj listi, zauzela je Jugoslavija. Redovi ispred prodavnica, šverc namirnica, goriva, prazni rafovi – ne baš tako davna prošlost za ovdašnje područje.

Zbog raspada države, gubitka jedinstvenog tržišta i konflikata, vlada je počela da štampa novac, kako bi popunila rupe. Nekontrolisani javno tošenje, neefikasnost, korupcija i sankcije Ujedinjenih nacija 1992. i 1993. pojačali su problem.

Početkom 1994. cijene su mjesečno rasle za 313 miliona procenata. Ljudi su žurili da potroše novac čim prime platu – mnogi su robu kupovali u susjednoj Mađarskoj. Obeshrabreni pokušajima kontrole cijena, poljoprivrednici su zaustavili proizvodnju. Dileri novca mogli su se sresti po ulicama.

Kao način za smanjenje socijalnog nezadovoljstva i pregovaranje o prestanku sankcija UN-a, predsjednik Slobodan Milošević je na kraju pristao da usvoji novu valutu – novi dinar – uz podršku zlata i deviznih rezervi.

4. Njemačka 1923.

  • Dnevna stopa inflacije: 21 odsto
  • Dupliranje cijena na svakatri dana i 17 sati

Kraj Prvog svetskog rata 1918. Njemačku je ostavio sa ogromnim dugovima i troškovima obnove. Vlada je počela da štampa novčanice u nacionalnoj valuti, marki, kako bi ojačala valutu i platila dugove.

Kako je sve više novčanica štampano, njihova vrijednost je padala. Ali najveća kriza je stupila nakon što je Njemačka propuštala plaćanje dugova 1923, što je dovelo do toga da francuske i belgijske trupe zauzmu dolinu Rur, nemačku industrijsku centralu, da traže isplatu u teškim sredstvima.

Oktobra 1923. mjesečna inflacija dostigla je 29.500 odsto – a cijene su se duplirale na svaka tri-četiri dana. Za veknu hljeba, koja je u januaru te godine koštala 250 maraka, u novembru je trebalo izdvojiti 200 milijardi maraka. Ljudi su plate pakovali u kofere.

Nastale su i anegdote koje ilustruju dramatičnu situaciju: jedna osoba je ostavila kofer bez nadzora da bi kasnije saznao da je lopov ukrao kofer, ali ne i novac; otac je otičao u Berlin da kupi cipele, ali kada je stigao mogao je za taj novac da naruči samo šolju kafe i kupi povratnu kartu do kuće.

Kasnije te godine vlada je uvela novu valutu, rentenmarku. Cijene su stabilizovane i kasnije su i njemački povjerioci pristali na restruktuiranje ratnih dugova.

5. Grčka 1944.

  • Dnevna stopa inflacije: 18 odsto
  • Dupliranje cijena na svaka četiri dana i 6 sati

Na grčku ekonomiju dosta je uticala okupacija tokom Drugog svjetskog rata. Već su se osjećale posljedice nekoliko napada krajem 1940. godine, prije nego što je zemlja zauzeta u proljeće 1941.

Okupatori su uzimali sirovine, stoku i hranu, a vlada je bila primorana da prihvati troškove okupacije.

Pad poljoprivredne proizvodnje doveo je do velikih nedostataka hrane u gradovima i perioda poznatog kao velika glad. Smanjenje poreza doprinijelo je povećanju inflacije, koja je u novembru 1944. dostigla vrhunac od 13.800 odsto mesečno.

Iako povećanje cijena nije bilo toliko intenzivno kao u posleratnoj Mađarskoj ili Njemačkoj, napori za stabilizaciju Grčke su trajali duže. Posle oslobođenja u oktobru 1944. godine, vlada je tokom osamnaestomesečnog perioda tri puta pokušala da stabilizuje cijene, prije nego što je postigla određenu stabilnost kroz fiskalne reforme. kredite i novu valutu.