“Strpite se do kraja avgusta, stiže rata kredita u julu od 300 miliona KM”, izjavio je predsednik Republike Srpske Milorad Dodik tokom nedavnog sastanka sa predstavnicima udruženja poljoprivrednih proizvođača. Sastanak je iniciran jer je Dodik dobio informaciju da će poljoprivrednici izaći na proteste ako im se hitno ne isplate sredstva za kapitalne investicije iz prošle godine u iznosu od 61 milion KM.
Nakon što je saznao koliki je dug prema poljoprivrednicima, Dodik je predložio da se do petka, 31. maja, isplati 16 miliona KM, što je i učinjeno. Međutim, o datumu isplate ostatka iznosa za sada nema informacija.
Pitanje dugovanja nije ograničeno samo na poljoprivrednike,
već se odnosi i na dugove prema dobavljačima i izvođačima radova. Na posljednjoj
sjednici Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), narodna poslanica PDP-a
Tanja Vukomanović postavila je pitanje premijeru Radovanu Viškoviću o tačnosti
informacija da Vlada duguje dobavljačima 500 miliona KM i izvođačima radova
nekoliko stotina miliona KM, što je rezultiralo prekidom mnogih radova.
Premijerov odgovor, koji nije zadovoljio poslanicu Vukomanović, bio je da
Republika Srpska ne duguje nikome.
Dugovanja prema različitim sektorima i nejasni odgovori vodećih
ljudi RS, dodatno komplikuju situaciju. Važno je istaći da do danas u javnom
sektoru Republike Srpske nema kašnjenja u isplati plata, što nam je potvrđeno u
svim sindikatima budžetskih i fondovskih korisnika koje smo kontaktirali. Takođe, i isplata majskih penzija počinje sutra.
Međutim, postavlja se pitanje šta nas očekuje u narednim mjesecima,
naročito u svjetlu rate kredita od 300 miliona KM koji pominje Milorad Dodik.
O kakvom je kreditu riječ za BUKU je objasnio ekonomista Zoran
Pavlović.
On smatra da se radi o obavezama po osnovu dugoročnih
obveznica koje su emitovane na domaćem tržištu prije tri, pet ili čak sedam godina.
“Moj dojam je da nisu
dobro isplanirali prilive novca i otplate dugova. To je jedna strana priče.
Druga strana je ta da Republika Srpska mora da nađe strane kreditore, s obzirom
da budžet za ovu godinu predviđa zaduženje od oko 800 miliona maraka na
inostranom tržištu. To nije lako zbog narušenog poverenja nakon prevare brokera
koji je obezbijedio plasman obveznica na Londonskoj berzi i koji je tužio Vladu
RS. To je medvjeđa usluga, jer ako ste iznevjerili jednog brokera, svi ostali
znaju da niste pošteni”, ističe za BUKU Pavlović.
Jedini izlaz koji vidi Pavlović jeste da se Republika Srpska
pojavi na nekoj berzi sa prodajom obveznica, uz odgovarajući prospekt koji
garantuje investitorima pravovremeno vraćanje novca, isplatu obećane kamate i
neku vrstu kolaterala. Na primjer, na Bečkoj berzi je bio definisan kolateral
koji omogućava vlasnicima obveznica da potražuju imovinu bilo koje kompanije u
kojoj Vlada RS ima više od 51% vlasništva, u slučaju neizmirenja obaveza.
Pavlović zaključuje da bi bilo mudrije da se dugovi
otplaćuju postepeno svake godine zajedno sa kamatama, kako bi se izbjeglo
nagomilavanje velikih iznosa koji se moraju isplatiti odjednom.
ŠTA ĆE BITI SA PLATAMA, PENZIJAMA…
A ako se do novca ne dođe, kašnjenje plata i ostalih
budžetskih davanja je neminovno, smatra Pavlović.
Njegovo mišljenje dijeli i ekonomista Igor Gavran, ističući
da će vraćanje dugova vjerovatno dovesti do smanjenja ili odgađanja drugih
budžetskih rashoda, što će nanijeti štetu korisnicima budžeta, privredi i
građanima koji zavise od tih sredstava.
Gavran je kritikovao prethodna zaduženja kao neodgovorna,
jer novac nije bio utrošen na produktivne namjene, što bi olakšalo vraćanje
dugova.
Da Srpskoj hitno treba novac potvrdio je nedavno i MMF.
“Želim takođe istaći
u vezi Republike Srpske, mi vidimo, dakle obaviješteni smo, da postoje planovi
za značajno spoljno zaduživanje, dakle izdavanje dužničkih instrumenata u
inostranstvu od strane Republike Srpske, međutim, ti instrumenti i to
finansiranje nije u potpunosti jasno identifikovano”, izjavila je šefica
MMF-a za BiH Alina Ijancu, ujedno naglasivši da su, kada se radi o budžetu
Republike Srpske, izraženije potrebe za finansiranjem, posebno od prošle
godine, zbog deficita i dospijeća ranijih kreditnih obaveza.
Podsjetimo i da RS 2020. godine nije prihvatila aranžman sa
MMF-om, jer je sadržavao zahtjeve koje je smatrala prenosom nadležnosti na nivo
Bosne i Hercegovine, a odnosili su se na preuzimanje registra računa fizičkih
lica na Centralnu banku BiH, certifikovani potpis i osnivanje fonda za
finansijsku stabilnost.
A ne traži se novac samo od MMF-a.
Traži se i u Kini i Mađarskoj. Traži se i u Rusiji, sa kojom
nikada nije realizovan ni mali ni veliki kredit o kojem smo toliko puta
slušali.
Kada se podvuče crta, jasno je da će nedostatak novca u budžetu
biti sve izraženiji u mjesecima pred nama. A nije daleko ni 2026. god. kada
dospijevaju obveznice sa Londonske berze.