Javna debata Rad kao društveno dobro – refleksije pandemije na položaj radništva u BiH održala se juče u Muzičkom paviljonu Staklenac u Banjaluci.
Na debati su predstavnici sindikata, novinari, aktivisti i ekonomisti govorili o položaju radništva i sindikalnom djelovanju u protekle dvije godine koje su ostale obilježene pandemijom COVID -19 i postpandemijskom periodom.
Novinari/ke Radničke solidarnosti u BiH i aktivistice Oštre Nule nizom analiza i podcasta zajedno sa sindikalnim predstavnicima analizirali su brojna kršenja radničkih prava, neadekvatne, nedosljedne i spore odgovore vlasti i poslodavaca na novonastalu situaciju.
Protekle dvije godine su obilježili štrajkovi i protesti nezadovoljnih radnika_ca širom BiH, sudski sporovi na kojima su se morala ostvarivati temeljna prava garantovana zakonima o radu u oba Bh. entiteta, niz problema vezanih za restrukturiranje javnih preduzeća u RS, zamiranje socijalnog dijaloga, zabrana sindikalnog organizovanja u niskoprofitabilnim industrijskim granama od strane poslodavaca.
Period iza nas obilježila je i vidna feminizacija siromaštva, pa je opšti utisak da se teret tada najavljene, a sada jasne ekonomske krize nastojao i nastoji prebaciti na teret radnika_ca u Bosni i Hercegovini.
Bosna i Hercegovina kao zemlja male, periferne ekonomije sada se suočava s dodatnim izazovima, a usložnjena politička situacija i činjenica da se nalazimo u izbornoj godini prijeti da radnička prava dodatno potisne na marginu.
O navedenim temama govorili su Mirko Šerbedžija, predsjednik Samostalnog sindikata medicinskih sestara i tehničara RS, Goran Čamdžić, predsjednik Samostalnog sindikata održavanja šinskih vozila Željeznica RS, Zoran Pavlović, ekonomski analitičar, Husein Oručević, novinar i građanski aktivista i Slađan Tomić, novinar. Javnu debatu je moderirala novinarka i građanska aktivistkinja Gordana Katana.
Gordana Katana, novinarka i aktivistkinja, kaže da su protekle dvije godine obilježile brojna i kontinuirana kršenja radničkih prava, izostanak socijalnog dijaloga i guranje sindikata na marginu, koji su se djelimično i sami postavili na margine.
“To je nešto što je bilo prisutno u cijeloj Bosni i Hercegovini. Mnogi novinari su nemilosrdno dobili otkaze, a nije ni pokušano da se nađu alternativni vidovi pomoći radnicima da ostanu na svojim poslovima. To se prvo desilo u redakciji Oslobođenja, a kasnije se ispostavilo da je to tek vrh ledenog brijega. Nemamo nove zakone o radu i prilagođavanje novom vremenu u kojem živimo”, rekla je za BUKU Katana.
Ona dodaje da je teško opstati u takvim uslovima rada i zbog toga imamo ogromni odliv radne snage iz realnog sektora. Pojašnjava da samo oni radnici koji ne mogu otići iz ove zemlje prihvata da rade za minimalac.
Mirko Šerbedžija, predsjednik Samostalnog sindikata medicinskih sestara i tehničara RS rekao je da je pandemija kratko zaustavila odliv radnika, a prije toga bio je egzodus.
“Proglašenjem pandemije i najbolje zemlje imale su problem oko organizacije posla. Tako smo i mi imali isti problem. Veliki broj mojih kolega spremni su da odu u Zapadnu Evropu, da zarade svoj hljeb. Čak i oni koji nisu prije razmišljali da odu tokom pandemije počeli su učiti njemački jezik. Već sad je počela ogromna potražnja za zdravstvenim radnicima”, rekao je Šerbedžija.
Jedan od prvih novinara koji je u pandemiji dobio otkaz je Slađan Tomić. Kaže da im je otkaz predočen kao posljedica krize, ali jasno je bilo da niko nije analizirao koliko će pandemija uticati na rad samog preduzeća.
“Na kraju smo shvatili da je pandemija bila samo izgovor da otkaze dobiju ljudi koji nisu bili poželjni. Nažalost nikad nećemo saznati koliko ljudi je dobilo otkaz za vrijeme pandemije, jer evidencija pokazuje samo slučajeve kada su otkaze dobijali ljudi kojima je raskinut ugovor na neodređeno vrijeme. Međutim, veliki broj ljudi, kao što je to slučaj u medijima, radili su sa ugovorom na određeno, tako da se njima ugovori nisu produžavali, pa se ne vode kao otkazi, ali to jesu otkazi”, pojašnjava Tomić.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović rekao je da je situacija loša, jer nema ujedinjene borbe za očuvanje radničkih prava.
“Ostajemo bez radne snage, koja je najznačajniji resurs za očuvanje i napredak privrede. Kvalitetni radnici odlaze, ostaju nam osrednji poslušnici sa kupljenim diplomama, od kojih niko nema mnogo koristi. Sarajevski makroekonomista Faruk Hadžić predložio da se uvede posebna mjera za zadržavanje mladih i koji hoće i znaju da rade. Hadžić je predložio da se ljudima mlađim od 30 godina, koji rade na svom prvom radnom mjestu isplaćuju bruto plate, s tim da se doprinosi za njih isplaćuju iz budžeta”, pojasnio je Pavlović.