Godinama su radnici u realnom sektoru bili ucijenjeni, a često im je parola bila “ako ti nećeš raditi, ima tko hoće”. Međutim, stanje se okrenulo, radnika je sve manje, a i oni koji su tu, ne žele raditi za mizernu plaću i bez osnovnih radničkih prava
Poslodavci ukazuju na nedostatak kvalificirane radne snage u BiH. Sve je manje kvalitetnih radnika koji istovremeno u sve većem broju napuštaju BiH. O razlozima bismo mogli dugo. Ali onaj koji ne smijemo zanemariti je da rad i znanje koštaju, ali se, nažalost, kod nas slabo naplaćuju, piše Večernji list BiH.
Godinama su radnici u realnom sektoru bili ucijenjeni, a često im je parola bila “ako ti nećeš raditi, ima tko hoće”. Međutim, stanje se okrenulo, radnika je sve manje, a i oni koji su tu, ne žele raditi za mizernu plaću i bez osnovnih radničkih prava. Radije se odlučuju na odlazak iz BiH.
Već u prva dva mjeseca ove godine u okviru Sporazuma o zapošljavanju koji Državna agencija za rad realizira sa Slovenijom, radnu dozvolu dobilo je oko tri tisuće bh. državljana raznih zanimanja. Stoga bi pitanje zaustavljanja odlazaka radne snage napokon trebalo postati primarno. A pitanje je, ono koje ni nadležne ni poslodavce, čini se, ne zanima mnogo – hoće li se oni koji idu uopće vratiti? Ili je karta bila u jednom smjeru?!
Ugostiteljstvo je u posljednje vrijeme branša u kojoj je sve teže naći radnika. U jednom ugostiteljskom objektu u Sarajevu kavu će vam poslužiti ni manje ni više nego radiolog. Da je posla sve više, a radnika sve manje, vrlo dobro znaju vlasnici ugostiteljskih objekata širom BiH.
– Četiri mjeseca sam tražila radnika. Javilo mi se samo troje, a i oni se ne vide u kafiću. Trenutačno sam našla radnicu i zadovoljna sam. Ali ona će me vjerojatno brzo napustiti jer je po struci ing. radiologije – kazala je za Novu BH vlasnica sarajevskog kafića.
Strah od gubitka posla u RS-u postao je prošlost jer domaći radnici, svjesni nedostatka radne snage na tržištu, sve češće posežu za otkazom jer poslodavci ne pristaju na njihove zahtjeve za većom plaćom i boljim uvjetima rada. Službene statistike ili istraživanja o pojavi ovih trendova u BiH nema, ali sudeći prema dojmovima poslodavaca i predstavnika sindikata, i domaći radnici mnogo lakše donose odluku za uzimanje radne knjižice od poslodavca jer su svjesni da će olako naći drugo zaposlenje.
Predsjednica Saveza sindikata RS-a Ranka Mišić tvrdi da je i u RS-u ovaj globalni trend sve izraženiji te da radnici sve češće daju otkaz kako bi otišli kod poslodavaca gdje mogu zaraditi više ili u druge zemlje.
– Najbolji primjer je Kotor Varoš gdje je zbog manjka radnika izražena pojava “preotimanja” radne snage među konkurentskim tvrtkama. Boljim plaćama i uvjetima rada sebi osiguravaju kadar. To još nije masovno svugdje u RS-u, ali i te kako hvata zalet i podiže cijenu rada – kaže Mišić i dodaje da su prelasci radnika zbog boljih uvjeta rada posebno izraženi u IT sektoru i zdravstvu, kao i među VK majstorima u svim granama prerađivačke industrije, piše Glas Srpske.
Veseli je što su radnici konačno shvatili da su najvažnija karika u stvaranju dobiti.
– Radnici su se probudili. Postali su svjesni toga da imaju prava i u velikoj mjeri već pregovaraju o cijeni rada. Tomu je, pored nedostatka radne snage uslijed masovnog odlaska stanovništva u inozemstvo, doprinijela i pandemija koja je pokazala da kapital bez radnika i njihova rada ne može opstati i dati rezultate. Svijest radnika u RS-u definitivno je drugačija u odnosu na pet, deset godina unazad – rekla je Mišić i prisjetila se kako su prije sedam godina u pregovorima za veće plaće poslodavci govorili da ne mora raditi tko ne želi jer ih na zavodima za zapošljavanje čeka vojska nezaposlenih koji hoće raditi i za manje novca, naglašavajući da su takav odnos i priča sada prošlost.
I predsjednik Unije udruge poslodavaca RS-a Saša Trivić tvrdi da ljudi mijenjaju poslodavce kad nađu posao s većom plaćom i boljim uvjetima.