Sa 1.280 KM, koliko je u avgustu 2023. godine iznosila prosječna isplaćena neto plata po zaposlenom u pravnim osobama, BiH je na prvom mjestu po realnom rastu plata u regionu.
Naime, u analizi Bloomberg Adrie navodi se da je ova zarada u avgustu 2023. godine u odnosu na avgust 2022. godine nominalno veća za 11,8 odsto, ali je realni indeks rasta bio veći za 6,8 odsto, što je, prema riječima ekonomista, mnogo važniji podatak, jer se njime otkriva koliki je uticaj inflacije, kolika je kupovna moć, ali i šta treba uraditi da se plate povećaju i u budućem periodu.
Upravo je usporavanje inflacije bilo ključno da dođe do realnog rasta plata, poručili su iz analitičkog tima Bloomberga, te dodali da je time i kupovna moć ojačana, ali i da postoji dodatni prostor za poboljšanje na tržištu rada, kao i dalji rast plata.
Kao problem koji je i dalje značajno prisutan oni izdvajaju to što postoji veliki broj nezaposlenih u BiH, ali su isto tako uvjerenja da će se to promijeniti jačanjem ekonomije, koje očekuju u narednim godinama.
Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu u Palama, smatra da u kontekstu priče o realnom povećanju zarade treba da se definiše da li je to došlo kao posljedica povećanja plata u javnom ili u realnom sektoru i da se prema tome donose nove mjere, koje će, dodaje, dovesti do daljeg rasta plata.
Svjedoci smo da je budžet više punjen zbog inflacije
“U javnom sektoru plate su bile podizane određenim kategorijama i za određeni procenat. Tu imamo sindikate, organizovaniji pristup, gdje i vlast pokušava da povećava plate zbog rasta javnih prihoda.
Svjedoci smo da je budžet više punjen zbog inflacije i stvarao se prostor da se to može prebaciti na povećanje zarada”, kaže Mlinarević, koji je ipak stava da je mnogo važnije šta se dešava u realnom sektoru, jer je, kako navodi, to sektor koji generiše javne budžete.
“Sve te plate u javnom sektoru su na neki način teret koji se finansira iz privatnog sektora. Ako u privatnom sektoru dolazi do povećanja realne zarade, to je pozitivan trend i treba da vidimo šta je tome doprinijelo.
Da li možda malo i nedostatak radne snage, pa u želji da se sačuvaju radnici dolazi do rasta plate kako oni ne bi emigrirali, ili su možda doprinijeli malo bolji rezultati naših kompanija koje su, na primjer, orijentisane na izvoz, pa su zahvaljujući rastu cijena na svjetskom tržištu došle u poziciju da povećaju realne plate”, kaže Mlinarević.
U kompletnoj priči, nastavlja on, ključni element koji bi se ovdje mogao aktivirati za dalje povećanje plata jesu setovi poreskih reformi, a koji se, pojašnjava, tiču preusmjeravanja jednog dijela doprinosa kojeg bi se država odrekla za povećanje minimalne zarade.
To su radile zemlje regiona, a o tome, podsjećanja radi, razmišlja i Federacija BiH.
“U Crnoj Gori je taj set reformi išao na način da su se oni jednostavno odrekli onog dijela bruto zarade koji ide na socijalno osiguranje kako bi se taj dio preusmjerio poslodavcima da bi oni povećali zarade.
Medijalna zarada kod nas ona koja je suštinska i prava, a ne ova prosječna
Tako je minimalna zarada povećana sa 220 na 420 eura, odnosno na nešto manje od 900 KM”, kaže Mlinarević, dodajući da bi nadležni u BiH trebalo da razmišljaju u sličnom pravcu.
“Zato što je medijalna zarada kod nas ona koja je suštinska i prava, a ne ova prosječna. Ta medijalna zarada se kreće negdje oko 800-900 KM i ona je, dakle, nešto veća od minimalca, a prima je više od 50 odsto ljudi.
Trebalo bi da razmisle o redistribuciji, koja bi značila smanjenje nekih doprinosa, čime bi se oslobodio jedan dio sredstava, a koje bi poslodavci u daljem, umjesto u bruto platu koju plaćaju u budžet, preusmjerili u rast zarada.
Time bi se obezbijedilo malo drastičnije povećanje minimalne zarade, na primjer na 900 KM. Onda bi 60 odsto onih koji primaju minimalac, a zaposleni su, sada imalo povećanje svoje zarade”, zaključio je Mlinarević