Politička kriza u Libiji, posebno ako se produži na duži rok, najviše će pogodovati Rusiji, Saudijskoj Arabiji i drugim velikim izvoznicima nafte i prirodnog gasa, zbog očekivanog rasta cijena tih sirovina na svjetskom tržištu.
Rusija bi, kako procjenjuju eksperti na koje se poziva američki “World Politics Review”, mogla zbog novog naftnog “šoka” najviše da profitira i već u toku ove godine ne samo da se “izbavi” od postojećeg budžetskog deficita, već i nadoknadi štetu izazvanu globalnom finansijskom krizom i namakne novac “za crne dane”.
Velike zapadne naftne kompanije, među kojima britanski BP i američki “Exxon Mobil”, koje su ranije potpisale ugovore sa ruskim “Rosneftom” o ulaganju u naftno-gasna nalazišta u vodima Arktika i Crnom moru, uvidjeće usljed krize koja potresa sjevernu Afriku da su takve investicije opravdane i korisne.
Nova energetska kriza bi, osim toga, dodatna pojačala ionako visoku zavisnost Evrope od ruske nafte i gasa, tvrde američki eksperti.
Ostvarenje navedenog energetskog scenarija omogućio bi, kako oni navode, Rusiji da ponovo naglo uveća izdatke za infrastrukturu i odbranu, što je u uslovima globalne finansijske krize bilo puno teže, konstatuje američko glasilo.
Tržišni stručnjaci u SAD, ali i zapadnoj Evropi, upozoravaju na mogućnost da cijene nafte i gasa “uzlete”, ako se kriza u Libiji produži, vjerovatno do ili iznad rekordnih vrijednosti zabilježenih u ljeto 2008. godine.
Naftna industrija Libije već je pretrpjela ogromnu štetu, jer je višenedjeljni haos u toj zemlji uslovio pad dnevne proizvodnje osnovne energetske sirovine na svega 400.000 barela, sa “normalnih” 1,6 miliona barela, piše “World Politics Review”, pozivajući se na mišljenje tržišnog eksperta Džošue Šenera.
Istovremeno se izvoz libijskog gasa, kroz cjevovod “Zeleni tok” koji vodi do Italije, smanjio za oko četiri puta u odnosu na ranije količine, što znači da bi ove godine mogao da opadne, ako se kriza nastavi, na oko 6,8 milijardi kubika.
Drastičan pad isporuka nafte i gasa iz Libije, uz mogućnost da se socijalni potresi osjete i u Alžiru, koji je takođe značajan prodavac osnovnih energenata, daju “visoke izglede” za rekordan skok naftno-gasnih cijena.
Američki specijalisti smatraju vrlo mogućim da barel nafte od približno 159 litara uskoro, ako se libijska kriza ne smiri a naredi prošire i na Alžir, poskupi do rekordne granice od 147 dolara, koja je dostignuta sredinom 2008. godine.
Tako visok rast cijena nafte veoma bi koristio i Saudijskoj Arabiji, koja je uz Rusiju ubjedljivo najveći svjetski izvoznik nafte, navode američki analitičari, uz napomenu da bi još jedan drastičan skok naftnih kotacija omogućio vlastima u Rijadu da lako ispune obećanje da građanima zemlje daju razne sobvencije i pomoć u ukupnoj vrijednosti od 36 milijardi dolara.
Takva ulaganja saudijski kralj Abudulah obećao je s namjerom da sredstva uloži, prije svega, u istočne siromašnije predjele zemlje, gdje se nalaze najveća naftonosna nalazišta, a većina žitelja su manjinski šiiti.
Venecuela će, takođe, biti među dobitnicima, ako se dogoditi novi naftni “šok”, a predsjednik te latinoameričke zemlje Ugo Čaves će opet biti u prilici da “kupi” naklonost svojih najmanje imućnih sunarodnika, ocjenjuje “World Politics Review”.
Kao najvećeg mogućeg gubitnika, u slučaju nove naftne krize, to glasilo vidi američkog predsjednika Baraka Obamu.
Rekordno visoke cijene energenata bi, prema ocjeni viđenih ekonomista, potkopale ionako “ranjiv” američki privredni oporavak, a to bi značajno smanjilo Obamine šanse da iduće godine dobije još jedan četvorogodišnji mandat u Bijeloj kući.