15. septembra 2008. američka investicijska banka Lehman
Brothers podnijela je zahtjev za stečaj, što mnogi smatraju uvodom u najveću
globalnu finansijsku i privrednu krizu modernog doba.
Prošle sedmice, u petak,10.03., u samo 48 sati američka Silicon
Valley Bank proglasila je bankrot nakon čega su je američki regulatori
zatvorili i zaplijenili sve njene depozite, što je najveći kolaps neke banke u
SAD od finansijske krize 2008. godine.
I dok se mnogi pitaju kako će se njen bankrot osjetiti na
globalnom tržištu u isto vrijeme mnogi sličnu sudbinu predviđaju i za jednu od
najvećih banaka u Švajcarskoj, I osmu po veličini investicionu banku u svijetu,
Credit Suisse, koja je samo u ponedjeljak pala za više od 4%, dok je njen pad za proteklih godinu
dana iznosio blizu 70%.
Miloša Grujića, doktora ekonomskih nauka i direktora PREF-a pitali
smo koliko je situacija sa ove dvije banke ozbiljna, može li uticati na cijeli bankarski sistem, te
da li smo na pragu neke nove krize ili čak reprize 2008.: “Finansijske krize se
sa vremenskim odmakom čine kao iznenadni događaji. Istini za volju, svi smo
generali nakon bitke i tek nakon nastanka problema prepoznamo signale i znakove
pored puta koji su prije eskalacije ukazivali na nelikvidnost. Silicon Valley
Bank, je „tek“ šesnaesta po veličini u SAD-u. Šesnaeste banke nikada nisu
rušile sisteme. Trenutno, ovaj potres se doživljava kao izolovan slučaj koji će
ukazati na neke od dječjih bollsti finansijskih institucija, ali neće narušiti
strukturu finansijskog sistema”.
Naš sagovornik naglašava i da je pad američke banke posljedica neusklađenosti
imovine i obaveza odnosno vjerovanja da je hedžing rizika nepotreban trošak. Napominje da postoje
i druga poedinačna „kašljucanja“, koja podsjećaju na uzroke krize 2008., a opet su
u pitanju nelikvidnost, neusklađenst imovine i obaveza i nedovoljna
transparentnost.
Što se tiče švajcarske banke, kaže da je ona već dugo u
problemima. Podsjeća da Credit Suisse još prije godinu dana službeno obratio
investitorima u vezi s potencijalnim prikupljanjem dodatnog kapitala. Od tada
su čak i prikupili određen kapital.
“O istim ovim problemima se kod njih pričalo i 2021. godine.
Tadašnji plan uprave je bio podijeliti tu investicionu banku na tri dijela te
oživjeti banku za visokorizičnu imovinu i poslovne jedinice namijenjene
prodaji. Konkretno, posljejdnji pad vrijdnosti akcija ove banke bio je nakon
objave rezultata poslovanja za 2022. godinu. Banka je objavila određene
materijalne slabosti ali i gubitak od osam milijardi dolara tokom 2022. godine.
Inače, ti izvještaji su trebali biti objavljeni još prošle sedmice ali je
regulator naložio da se ponovno pregledaju knjige pa se sa objavom kasnilo”, pojašnjava Grujić i dodaje da je sve ovo izazvalo nove zabrinutosti koje
su se povećale kada je nekoliko finansijskih stručnjaka kazalo kako će poslije
propasti SVB banke iz Kalifornije Credit Suisse biti sljedeća institucija koja
će pasti.
Međutim, dodaje da o paraleli s događajima u kritičnih šest
mjeseci od marta do septembra 2008. bi mogli govoriti tek kada bi i druge banke
pokazale gore spomenute simptome.
“Mislim da se to neće desiti jer su banke mnogo bolje kapitalizovane
i njihovi portfelji su drugačiji nego 2008. godine a i regulatori su mnogo
rigidniji ali i dalje sporo reagiju. Ipak padovi su naglasili strahove da bi
moglo uslijediti daljnje propadanje slabijih banaka”, zaključuje Grujić
istovremeno skrećući pažnju na još jednu bitnu činjenicu, a to je da padovi vrijednosti akcija mogu ukazivati na manjak povjerenja
investitora u određene kompanije ili sektore, ali da to nikako ne znači znači
da će uskoro doći do propadanja banaka.
Do poremećaja u finansijskom sektoru, a onda lančano i u
drugim sektorima, može doći tek ako se padovi vrijednosti akcija nastave. Takav
scenario bi, objašnjava Grujić, moglo imati daljnje negativne posljedice na
bankarski sistem i na zemlje: “Bankarski sistem može biti pogođen u takvim
situacijama jer banke imaju uloge u investicionim fondovima i drugim
finansijskim instrumentima čija vrijednost zavisi od kretanjima na berzama. Znači
zaključak je da smanjenje povjerenja i vrijednosti finansijskih instrumenata
može uticati na finansijske institucije i njihove klijente – uključujući manje
solventne banke. U takvim situacijama, regulatori treba da intervenišu kako bi
podržali stabilnost finansijskog sistema”.