Dugo su
neki prijatelji Ramiza Artukovića iz Tešnja nagovarali da jedan vikend sjedne u
auto i skokne do Travnika da kupi diplomu. Jer, „prava je šteta, Ramize“, glumatali
su njegovi prijatelji, „da ispred tvog imena ne stoji zvanje dipl. inž“. Ovaj dobronamjerni prijedlog
izrečen je, naravno, u šali, ali pola je
bilo u zbilji – jer se nikako ne bi moglo reći da je ova sugestija lišena
logike. Kako?
Ramiz Artuković zvanično je samo mašinski tehničar, a definitivno
ima stvarno znanje diplomiranog
inženjera – tako da kupljena diploma visoke stručne spreme i ne bi bila neka
prevara. Takva kriminalna rabota mu, ipak, ne pada napamet, jer su on i njegov ARS-INOX odavno postali brend. Domaćini
koji su naručili ograde od Ramiza i koji znaju šta je brend, ponosno gostima
pokazuju pločicu na kojoj su urezana slova “Proizvodi ARS-INOX Tešanj”.
Nakon završetka srednje škole, Ramiz Artuković
je tokom petnaestak godina radio u pet različitih firmi specijaliziranih za
proizvodnju i ugradnju inox, aluminijskih i PVC profila. Znao je raditi na svim
pozicijama u proizvodnji, podjednako dobro koristeći i desnu i lijevu ruku,
uključujući i ultrasuvremene metode zavarivanja. Totalni majstor koji je na kraju
usvojio i vještine crtanja, dizajniranja i projektiranja u
specijaliziranom računarskom programu AutoCAD
– što je, dakle, radio na nivou ozbiljnog inženjera.
Mušterije čekaju u redu
Vlastitu firmu (ARS-INOX) Ramiz je
osnovao prije šest godina. Na početku je radio manje poslove (do pet hiljada
eura), a onda ga je prijatelj odveo u Njemačku i predstavio biznismenu koji
gradi čitava naselja. Nakon samo dva manja posla – koji su, ustvari, bila proba
– njemački biznismen je (2020.) od Artukovića naručio pet kilometara ograde od
inoxa. Dobro ste pročitali: pet KILOMETARA! Samo su tri godine bile potrebne da
ARS-INOX postane veliki izvoznik. U prošloj (2023.) godini izvozio je 90
posto proizvodnje, a za preostalih deset posto proizvoda i usluga koje plasira
na tržište BiH – prava je jagma. U posljednja dva mjeseca, najviše narudžbi je
imao iz Hercegovine i Banja Luke. Mušterije se ne nerviraju zbog toga što kod
Artukovića moraju čekati na red.
Zapravo, manje je poznat ARS-INOX,
koliko svi žele upoznati vlasnika Ramiza.
“Uvijek su najvažniji ljudi, ne strojevi.
Paradoksalno je da je vrijednost ljudskost faktora u proizvodnji i biznisu
danas veća nego ranije, uprkos pojavi umjetne inteligencije. Zašto je to tako?
Svaki finalni proizvod potpisuje stvarni čovjek. On ima ime i prezime, to nije
virtualni čovjek, nije avatar. Naravno da će umjetna inteligencija umnogome
svima olakšati, ali to je mač sa dvije oštrice. Mnogi će stvari uzimati zdravo
za gotovo, jer će pogrešno misliti da će nepostojeći (virtualni) čovjek sve
uraditi umjesto njih. I da ništa ne treba novo učiti. Danas zapravo moraš znati
više, a ne manje. Zastanite i dvaput razmislite pa ćete vidjeti da je tako –
koliko god na prvi pogled izgledalo suprotno. Zato će ljudi koji znaju svoj
posao biti sve manje, zbog čega će njihova vrijednost porasti. To je notorni
zakon tržišta: čega je na tržištu manje, to mu je cijena veća. Zapamtite:
Čovjek!”, održa nam lekciju Ramiz Artuković.
Kao Pep Guardiola
Za Artukovićev ARS-INOX (koji ne
plasira samo inox, kovane i aluminijske ograde – već i metalne konstrukcije i
druge proizvode za prehrambenu industriju, proizvodnju namještaja i
ugostiteljstvo), BiznisInfo je ranije pisao da funkcionira kao vrhunski nogometni klub: ima
11 uposlenih koji rade kao savršen tim.
“Podsjećaju na tzv. totalni nogomet jer
svi radnici i majstori znaju raditi na bilo kojoj poziciji u firmi. Ne znaju,
doduše, baš svi podjednako dobro baratati i lijevom i desnom rukom kao gazda
Ramiz, ali njihova radna tehnika je nevjerovatna i podsjeća na Barceloninu
‘tika-taka’ igru. Sve se odvija pod
budnim okom ‘Pepa Guardiole’, tojest Ramiza Artukovića. I superviziju njegove
gospođe, razumije se.” (BiznisInfo)
Dobar glas se
daleko čuje, pa je Ramiz brzo postao popularan u visokim poslovnim krugovima
građevinske industrije u Njemačkoj, a u Austriji ima i vlastite prodajne
agente. Najveću čast, konačno, doživio je kada ga je njemački Državni muzej u
Štuttgartu pozvao da restaurira kočiju staru 215 godina. Tu kočiju
tradicionalno koriste visoki njemački dužnosnici za vrijeme ceremonija
obilježavanja državnih praznika. Često se u njoj vozila i Angela Merkel. Nema
dalje.
Artuković
u klubu “Made in Bosnia and Herzegovina”
Tako se
Ramiz Artuković učlanio u klub tešanjskih biznismena koji prave svjetske priče.
Na proizvodima iz njihovih firmi piše “Made in Bosnia and Herzegovina”. Ko su
ostali članovi tog kluba?
Fadil
Ćostović vlasnik je svjetskog brenda (Artisan)
u kategoriji premium stilskog namještaja od masivnog drveta. Svojim luksuznim
namještajem opremaju Hermesove i dućane Louisa Vuittona, Starbucks kafiće, a
prije četiri godine radili su i jedan dio seta za američki film ‘Angel has
Fallen’ s Gerardom Butlerom i Morganom Freemanom; Artisan ima vlastite prodavnice u Kini, Japanu, južnoj Koreji,
Tajvanu, Meksiku, Singapuru, Australiji, itd.
Suljo
Hrvić, osnivač AS Holdinga, pravio se važan kada je prije desetak godina
otputovao u London. Nije bio frajer zato što je gledao utakmicu UEFA Lige
prvaka, već je svoje jarane odveo u veliki londonski šoping centar i šeretski
im pokazao šta piše na unutarnjoj etiketi Burberry kaputa, a piše:
“Product of ‘Napredak’ Tešanj, Bosnia and Herzegovina”. Hrvić je, zapravo, poznatiji
kao “vlasnik prehrambene industrije BiH”. Njegov kremni namaz “Maza” ozbiljno
je ugrozio prodajne rezultate “Nutelle” na regionalnom tržištu.
Haris
Sejdić, ranije sa porodičnom firmom “Koteks”, a kasnije sa vlastitom firmom
(“Danial S”), proizvodi(o) je moto jakne za BMW, a potom i uniforme za NATO
pakt. Njegovi pancirni prsluk i šljem prošli su sve balističke provjere
najjačeg vojnog saveza na svijetu.
Izudin
Ahmetlić sa svojom HIFA-OIL grupacijom snabdijeva gotovo sve značajne
svjetske avio kompanije, a u prošlosti je na austrijskom tržištu imao udio od
10 posto. Ovaj tešanjski biznismen o kojem je pisao i Forbes ima 18
kompanija u sedam zemalja, a prodaju u jedanaest.
Suljo
Ibrahimović vlasnik je SIHOLZ-a, još jedne tvornice dizajnerskog (premium) namještaja.
Opremio je prestižni lanac restorana u Njemačkoj, Aerodrom, Mašinski fakultet i
Bolnicu u Kopenhagenu, te Parlament Kraljevine Danske. Ramzan Kadirov, prije
nego je postao negativac, naručio je iz Suljinog SIHOLZ-a ulazna vrata
koja su koštala 12 hiljada eura. SIHOLZ-ov namještaj se pregledava
dodirom.
(Anonimni
vlasnik) NN kompanija (ne smijemo im navesti imena) proizvodi ručne bacače
raketa za vojske sa Bliskog istoka.. Radnici u toj firmi imaju mjesečne plate u
iznosu od skoro 4.000 KM.
“Pobjeda”
je samo jedna u nizu kompanija iz sastava HIFA-Petrol Grupacije čiji je
vlasnik Hajrudin Ahmetlić. Proizvodi pumpe za Mercedes, Fiat, Iveco, Volvo i
Scaniju (program za teretna vozila).
Damir
Numić (30), osnivač je kompanije za brzu poštu pod imenom “Green Light”. Za
samo pet godina postojanja, sa sloganom NE AVION, NE KAMION – KOMBI!, pomeo
je konkurenciju na Zapadnom Balkanu.
ARS-INOX u restoranu sa Michelinovim zvjezdicama?
No,
vratimo se glavnom junaku naše priče.
Dok
završavamo ovaj tekst, Ramiz Artuković nam se javio, gotovo pjevajući:
„Čovječe, upravo me kontaktirao jedan restoran sa Michelinovim zvjezdicama iz
Beča, ali ne objavljuj ništa dok ne potpišem ugovor!“
Ova
sjajna vijest – kada je ovaj čovjek u pitanju – zapravo više i nije vijest.
Ako ga
budu tražili iz Bijele kuće, tada
ćemo objaviti.