Pokriva
i izraženo je kroz osam ključnih dimenzija – utjecaj na fizičko i
mentalno zdravlje ljudi, pristup uslugama, ekonomska situacija,
strategije domaćinstava za zadovoljenje osnovnih potreba u doba krize,
obrazovanje i prijelaz na online nastavu, odnosi i dobrobit, javne
percepcije o odgovoru na krizu i korištenje interneta, elektronička
trgovina i digitalne usluge.
Posuđuju novac
Prema istraživanju, značajan je broj domaćinstava koja su tijekom
prethodne godine smanjila konzumaciju hrane zbog financijske krize.
Gotovo jedno od pet domaćinstava u oba entiteta u BiH našlo se u takvoj
situaciji (18,2%), što je znatno više u odnosu na 12,8% ispitanika koji
su isto naveli u prethodnom istraživanju, piše Vecernji.ba. Primjetna je
razlika među ispitanicima koji žive u gradu i onih koji žive na selu,
pri čemu se ispitanici sa sela u većem postotku (20,3%) suočavaju s
pogoršanom financijskom situacijom i bili su prisiljeni smanjiti
konzumaciju hrane, u usporedbi s 15,7% ispitanika koji žive u gradu.
Razne dobne skupine nisu pogođene na isti način, s obzirom na to da 1 od
4 ispitanika iz dobne skupine 65+ navodi da je njegovo domaćinstvo
došlo u ovu situaciju u tijeku pandemije, dok je taj postotak najniži u
populaciji mlađoj od 30 godina. – Čak 16,8% ispitanika navodi kako je u
njihovom domaćinstvu došlo do situacije da posude određeni dio novca
kako bi pokrili potrebe domaćinstva. Pritom je broj ispitanika koji
tvrdi da je došao u takvu situaciju znatno veći u Distriktu Brčko –
24,4%, u odnosu na 18,5% u RS-u i 15,7% u FBiH – navodi se.
Dok je u
prethodnom istraživanju 11,4% ispitanika navelo da je primilo pomoć
prijatelja i rodbine iz inozemstva te 10,1% pomoć od prijatelja i
rodbine u zemlji, u ovom istraživanju je 12,5% primilo pomoć iz
inozemstva, a 11,4% prijatelja i obitelji u BiH, piše portal Večernjeg
lista BiH. Zanimljivo je da samo 4,7% ispitanika navodi da su morali
podnijeti zahtjev za moratorij ili reprogramiranje kredita zbog
financijskih teškoća s kojima su se suočili tijekom pandemije, dok su
banke odobrile 80% njihovih zahtjeva. Postotak ispitanika koji su imali
potrebu za moratorijem približno je jednak postotku u prethodnom valu
istraživanja (4,4%). Pripadnici ranjivih kategorija u nešto su većem
postotku, u odnosu na prosjek u istraživanju (4,7%), naveli kako su
imali potrebu za reprogramiranjem kredita ili moratorijem.
Pomoć rodbine
– Kada je u pitanju primanje ili traženje pomoći od drugih, relativno
nizak postotak ispitanika navodi da su primili pomoć od obitelji ili
prijatelja u zemlji (11,5%) ili iz inozemstva (12,6%) – stoji u
istraživanju. U prethodnom istraživanju 8% ih je izjavilo da su se
oslanjali na pomoć u vidu doznaka iz inozemstva. Pomoć NVO-a primilo je
svega 1,8% ispitanika, a 1% je došlo u situaciju u kojoj im je bila
potrebna pomoć javne kuhinje.
Značajan je postotak ispitanika (8,9%)
koji navode da se njihovo domaćinstvo i prije pojave pandemije moralo
oslanjati na financijsku pomoć obitelji ili prijatelja iz inozemstva.
Pritom je postotak nešto veći među ispitanicima sa sela (10,1%), u
usporedbi s ispitanicima iz gradova (10,1%). Kod 11,2% njih došlo je do
povećanja doznaka tijekom pandemije, dok je kod 13% došlo do smanjenja
priljeva doznaka. – Ponovno je primjetna razlika između sela i grada,
pri čemu je 13,7% ispitanika sa sela izjavilo da su doznake smanjene –
navodi se.
Zanimljivo je da značajno veći postotak ispitanica (13,5%) navodi da
je došlo do smanjenja doznaka, u usporedbi s 8% ispitanika koji navode
isto. Ali, važno je ovaj podatak staviti u kontekst relativno nižeg
broja samohranih roditelja među ispitanicima (6,7%) i ispitanicama
(13,1%). Sudionici iz ranjivih kategorija u većini su slučajeva znatno
više ovisni o doznakama iz inozemstva u odnosu na opću populaciju. Tek
15,4% ispitanika navodi da su pomogli zadovoljenju prehrambenih potreba
svog domaćinstva samostalnim uzgojem voća i povrća ili kroz uzgoj peradi
ili stoke, a da pritom nisu isto radili prije pandemije.
Očekivano,
postotak je znatno veći među stanovnicima sela (18%), u usporedbi sa
stanovnicima iz gradova (12,3%), a razlika se prvenstveno pripisuje
dostupnosti zemljišta ili prostora za držanje životinja. Kao i kod opće
populacije, 17,6% pripadnika ranjivih skupina tijeku pandemije moralo je
osigurati hranu samostalnim uzgojem i proizvodnjom. Čak 27%, posebno iz
romskih zajednica, navodi da su se okrenuli samostalnoj proizvodnji.