Hrvatska, kao ostatak EU, suočava se s povijesnim rastom cijena.
Desetljećima je visoka inflacija praktički bila nepoznanica u državama
EU, u Hrvatskoj od uvođenja kune 1994., pa se s novom situacijom ne
snalaze ni države, ni središnje banke, ni građani.
Dok je jako važno koje će politike država i središnje banke provoditi
da bi se zaustavio rast cijena, što je trenutno glavni politički i
ekonomski prioritet, građane najviše zanima kako mogu sami sebi olakšati
udar rasta cijena na standard.
Ne treba zanemariti stare i iskušane metode smanjivanja troškova,
iako je možda ideja o kiseljenju kupusa u podrumu za današnje pojmove
malo “radikalna”, kao što je kupnja na veliko. Veleprodajne cijene su u
pravilu manje nego u maloprodaji, i sve što se može konzervirati na
dulje vrijeme bi trebalo kupovati u velikim količinama.
Direktna kupnja od proizvođača, primjerice OPG-ova, također je dobra
opcija za štednju. Tim se zaobilaze marže u trgovačkom lancu, koji može
imati nekoliko karika od kojih svaka podiže konačnu cijenu proizvoda.
Ali postoje i druge metode kojima se može efektivno smanjiti troškovi, a
malo su realnije za 21. stoljeće od kiseljenja kupusa u podrumu i
držanja “70 teglica krastavaca”.
Zapisujte svoje troškove
“Moj glavni savjet za pojedince koji žele steći čvrstu financijsku
potporu u ovom nesigurnom gospodarskom okruženju je da sve zapišu”,
tvrdi Lisa Fischer, glavna direktorica za rast i kreditiranje fintech kompanije Mission Lane.
Istraživanja pokazuju da impulzivna kupnja čini između 40 i 80 posto
kupnji. Više od 87 posto kupaca u SAD-u kupuje impulzivno, a više od 50
posto svih namirnica prodaje se zbog impulzivnosti. To su neplanirane
kupnje, bez prethodnog razmišljanja i na licu mjesta.
Na impulzivnu kupnju računaju kompanije i prodavači pa ulažu goleme
količine novca u marketing, izložbeni prostor i ambijent da bi
“natjerale” ljude na kupnju. A često se radi o proizvodima i uslugama za
koje se kasnije ispostavi da nisu potrebni ili su preplaćeni s obzirom
na kvalitetu, što dovodi do tzv. kupčevog kajanja.
Kupčevo kajanje je osjećaj koji se javlja kada shvatimo da smo
potrošili novac na nešto što nam nije zaista potrebno, manje kvalitete
nego smo očekivali, kada smatramo da smo potrošili više nego smo trebali
i slične misli. Upravo je impulzivna kupnja najčešći izvor kupčevog
kajanja jer tek nakon kupnje postavimo sami sebi pitanja koja smo si
trebali postaviti prije kupnje.
Zapisivanje troškova je dobra metoda kontrole impulzivnih kupnji,
koje su često nepotrebni trošak na nepotrebne stvari. U dobroj
financijskoj situaciji to nije veliki problem, osim u ekstremnim
slučajevima, ali kada rast cijena smanjuje realni kućni budžet, postaje
jako bitno izbjegavati takve troškove.
Samokontrola je jako bitna, a zapisivanje troškova omogućuje da se
stekne širi uvid u osobne potrošačke navike i stave troškovi pod
kontrolu, a po mogućnosti eliminiraju oni od kojih nema puno koristi.
Pregovarajte o cijeni
Kompanije su sve svjesnije da dolazi recesija, a samim time da će
gubiti klijente. S obzirom na to, pregovaračka moć se mijenja u korist
kupaca.
Kako biste se suprotstavili višim cijenama, možete ispregovarati
bolju ponudu za gotovo sve, kaže Andres Lares, partner u Shapiro
Negotiations Institute, tvrtki koja se bavi podučavanjem vještina
pregovaranja i prodaje.
Posebno to vrijedi za telekomunikacijske kompanije, koje imaju široku
lepezu različitih programa. Gotovo uvijek se može dobiti bolja ponuda
ako se spomene prijelaz na konkurenciju. Telekomunikacijske kompanije se
i u najboljim vremenima bore za klijente, zbog čega imaju cijele timove
zaposlenika za “nagovaranje” potrošača za prelazak u njihovu kompaniju.
Treba iskoristiti oštru konkurenciju na tom tržištu u svoju korist i
zatražiti bolje uvjete. Osiguranje, telefonski računi i bankarske usluge
se mogu ispregovarati, ako ne za popust, onda bar za neke druge
pogodnosti.
Manje koristite kartice, plaćajte gotovinom
Želite li trošiti manje, trebate plaćati gotovinom. Ekonomska
istraživanja su davno dokazala da su ljudi oprezniji kada plaćaju
gotovinom nego kada plaćaju karticom, što se objašnjavalo većim
osjećajem gubitka prilikom odricanja od novčanice, fizičkog novca, u
odnosu na očitavanje kartice i trošak elektronskog novca.
Taj efekt je proučavan i u neuroekonomiji, a rezultati pokazuju da se
korištenje gotovine ili kartice razlikuje čak na razini samog mozga.
Različiti oblici plaćanja se različito procesuiraju u našem mozgu, i
time stvaraju drugačije ponašanje.
“Trenutačni nalazi ističu značajne razlike u moždanim mehanizmima
odgovornim za utjecaj načina plaćanja na odluke o kupnji i otkrivaju
važne ranjivosti potrošača na koje će trebati obratiti pažnju kako se
načini plaćanja brzo razvijaju”, ističe se u jednom znanstvenom radu
znanstvenika s američkog MIT-ja (Massachusetts Institute of Technology).
Kreditne kartice su sve rasprostranjeniji način plaćanja. Dakako,
imaju svoje prednosti, ali istodobno potiču na veću potrošnju i više
impulzivnih kupnji. To je inače dobro za ekonomiju, ali u vremenima
krize i rasta cijena šteti građanima jer im daje lažni osjećaj
sigurnosti i financijske stabilnosti.
Efikasnije vozite automobil
Osim hrane, energija je jedan od glavnih pokretača rasta cijena. Iako
su cijene sirovine nafte pale s vrhunca od 120 dolara po barelu, koliko
su bile u martu i junu, i trenutnih 100 dolara po barelu snažno gura
porast cijena goriva.
Prema tome ne treba očekivati skori pad litre eurosuper 96 ispod 10
kuna. Iako građani ne mogu ništa učiniti po pitanju cijene, mogu po
pitanju potrošnje. Način na koji se automobilom upravlja može drastično
smanjiti ili povećati potrošnju.
Postoji nekoliko načina za to. Osnovno je da se automobil vozi
brzinom koja je najefikasnija po pitanju potrošnje goriva, a to je od 50
do 90 kilometara na sat. Procjenjuje se da potrošnja raste za 15 posto
već pri brzini do 100 kilometara na sat, a čak za 25 posto na 110
kilometara na sat. Ni prespora vožnja nije energetski efikasna jer se
treba prebaciti u nižu brzinu, što također dovodi do veće potrošnje.
Važno je održavati optimalan tlak u gumama, jer pod manjim tlakom od
optimalnog automobilske gume stvaraju veće trenje prilikom vožnje, a to
može povećati potrošnju i do 10 posto. Treba ubrzavati postepeno, a ne
naglo, jer naglo ubrzavanje previše povećava broj okretaja u minuti
(RPM) što dovodi do veće potrošnje.
Izbjegavanje naglog kočenja, pražnjenje prtljažnika od nepotrebnih
stvari i gašenje motora kada je automobil u mirovanju su također načini
za smanjivanje potrošnje. Opće je poznato i da klima-uređaj podiže
potrošnju, ali neki testovi su pokazali da je pri velikim brzinama
(iznad cca 70 km/h) efikasnije držati upaljenu klimu nego otvoriti
prozore jer se otvaranjem prozora stvara dodatni otpor prilikom vožnje,
što podiže potrošnju goriva.
Kontrola kupovnih navika i financijska pismenost su važni za štednju
Naravno, postoji mnogo načina štednje. Kupnja na veliko, “lov” na
sniženja i akcije, investiranje u zamrzivač za dugoročno čuvanje hrane i
slično uopće nisu loši savjeti, dapače. Ali većina troškova je ipak
stvar navike, samokontrole i planiranja. Kontrola vlastitih impulsa i
promjena navika može puno više napraviti po pitanju uštede od kiseljenja
kupusa u podrumu.
Potrošačke i financijske navike stječu se vrlo rano u životu, i što
su ljudi stariji, to ih je teže promijeniti. Tako da se ne može
očekivati da će ljudi odjednom promijeniti svoje navike, ali bi ih zbog
rasta cijena trebali držati pod kontrolom. O tome će ovisiti uspješnost
štednje u teškim vremenima.
Financijska pismenost, dio koje su i potrošačke navike, relativno je
niska u Hrvatskoj u odnosu na razvijenije države EU. Nažalost,
financijsko opismenjavanje je relativno neefikasno jer se većina ljudi
vrlo brzo vrati na stare navike. Zbog toga je jako bitno što prije
uvoditi financijsko opismenjavanje, još u osnovnoškolskoj dobi.
Potrebna je velika samokontrola da se kontroliraju financijske navike
i potrošački impulsi, ali je nužno u kontekstu štednje i donošenja
racionalnih odluka.
Izvor: Index.hr
Piše: Branimir Perković