Iako većina opština u BiH glavnu bitku vodi sa prezaduženošću, enormnim brojem nezaposlenih, nedostatkom investicija, propadanjem firmi, manjkom novca u budžetu, uz sveprisutnu političku krizu, Teslić iz dana u dan pokazuje da se može drugačije.
Banja Vrućica, koja je nosilac zdravstvenog i kongresnog turizma u RS. Razvijena prerada drveta. Proizvodnja obuće. Metaloprerađivačka industrija. Priznanje za najbolju praksu u lokalnoj samoupravi u BiH, u okviru “Beacon plus” projekta. Prestižni BFC certifikat o povoljnom poslovnom okruženju. Uspješna saradnja sa susjedima iz FBiH. Ovo su samo neki od pokazatelja na koji način Teslić krči put ka daljem razvoju ove opštine.
Zbog toga smo odlučili da posjetimo Teslić i iz “prve ruke” se upoznamo sa situacijom u ovom gradiću, koji uspijeva da ostvari ono što se drugima čini nedostižnim.
Prvo smo posjetili načelnika Teslića Milana Miličevića, od kojeg smo dobili odgovor na pitanje – šta je tajna uspjeha ove opštine.
Odgovor na pitanje kako Teslić uspijeva da napravi ono što ne polazi za rukom gotovo nikom u BiH, i nije bio iznenađujući:
“Rad, rad i samo rad.”
Da li je samo to dovoljno?
Naravno da ne. Mora se imati plan šta i kako raditi. Prvo, Teslić ima jednu industrijski povoljnu tradiciju koju smo mi iskoristili da stvorimo uslove za nova zapošljavanja, koja su preduslov za bilo kakav razvoj. Najbolji pokazatelj za ovaj noviji peridod jeste da mi u posljednje četiri godine imamo 1142 novozaposlena. To znači da smo se vratili na nivo zaposlenosti prije velikih ekonomskih lomova. To je samo po sebi veliki korak. Ipak, to se nije desilo samo od sebe i preko noći. Mi smo se odlučili da već treću godinu dajemo finansijski podsticaj za zapošljavanje. Za te namjene iz budžeta opštine izdvajamo po pet hiljada maraka za novootvoreno radno mjesto u proizvodnji. Z sada smo imali dva konkursa za 2014. i 2015. godinu i na račun toga smo pomogli zapošljavanje 220 novih radnika u proizvodnji, u ukupno 12 privrednih subjekata koji su zadovoljili uslove konkursa. Ovakvi podsticaji samo još postoje sa republičkog nivoa, ali sa opštinskih budžeta takvo nešto nije slučaj. Mi smo uveli tu praksu, koja se pokazala jako dobrom i sa kojom ćemo nastaviti. Pored toga, mi smo prva opština u RS koja je prošle godine dobila BFC sertifikat za povoljno poslovno okruženje. To je takođe rezultat napornog rada i stvaranja povoljnog poslovnog okruženja.
Koje uslove ste morali zadovoljiti? Šta je to bilo potrebno uraditi da bi neko poželio da investira u jednu opštinu kao što je Teslić?
Tu je niz uslova i procedura, ali jedna od najvažnijih je maksimalno skraćivanje perioda za registrovanje firme. Mi smo zato formirali “one stop shop” u okviru odsjeka za razvoj, gdje vi u roku od 48 sati, ukoliko imate sve dokumente, dobijate dozvolu za rad i registraciju firme. Odmah vam dodijelimo čovjeka koji je 24 sata vama na raspolaganju i koji će uraditi za vas sve što može uraditi uz vašu saglasnost.
Da li je to bilo dovoljno da Teslić postane opština sa ovakvim razvojnim parametrima?
Naravno da ne. Mi stalno radimo i ulažemo da bismo dobili. To je jednostavno neminovno. Ono što je opština uradila jeste da smo napokon napravili dvije poslovne zone. Otvaranje poslovne zone Borja i Lanara je bio novi korak ka stvaranju uslova za privlačanje investitora. Uz to, stvorili smo uslove za već pomenuti BFC certifikat i konstantno radimo na famoznom projektu u kom su učestvovali Žepče i Tešanj, što nam je bio najbolji marketing koji smo mogli imati. Nakon toga, pojavio seogroman interes za našu opštinu. Mnogo ljudi je dolazilo i tražilo na uvid šta to Teslić nudi, da bi nedugo nakon toga imali i prvu ozbiljnu investiciju od strane jednog holandskog investitora, koji je kupio zemljište na Lanari i ovih dana ulazi u investiranje i izgradnju dvije hale, u koje će se zaposliti novih 189 radnika. To bi trebalo da bude primjer kako nastaviti dalje.
Koliko je važna upravo ta saradnja sa susjednim opštinama u FBiH?
Mnogo. To nam je bila ulazna karta za razne poslove. Ipak, mi smo i prije sarađivali, samo smo to sad podigli na viši nivo i to je kuriozitet za strance, pošto se radi o većinski srpskoj, bošnjačkoj i hvatskoj opštini, ali nama nije i to je prirodan tok stvari. Ono što nama predstavlja problem u ovom trojcu jeste da smo mi inferiorni u pogledu na ove dvije opštine zbog različitih entitetskih zakonskih regulativa. U FBiH se mogu ponuditi daleko bolji uslovi ivestitorima. Prvo, samo zemljište oni mogu prodati po simboličnoj cijeni od 1 KM za kvadrat. Mi tek sad stvaramo uslove za takvo nešto. Drugi razlog je da su porezi i doprinosi povoljniji za stranog investitora i to su naši problemi. Zašto bi neko nešto otvarao u Tesliću kad može u susjednoj opštini za mnogo manje ulaganja. Mi smo pokrenuli inicijativu i došli smo do situacije da se Zakon o stvarnim pravima mijenja da bi imali istu poziciju. Nelogično je da mi u jednoj državi imamo različito zakonodavstvo o ovim pitanjima. Pa, zbog toga i firme iz Srbije svoja sjedišta preseljavaju iz RS u FBiH. Ipak, mi se na sve načine trudimo da ostvarimo uslove da nam čovjek dođe, uloži svoja sredstva i napravi radno mjesto.
Već smo se dotakli stvaranja uslova za investicije, ali kako animirati investitore da uopšte primijete jednu opštinu u BiH?
Ekonomski marketing je čudo. Neće vas niko primijetiti ako ćutite. Pa, za Teslić kažu da je slijepo crijevo, a mi smo uspjeli da stvorimo uslove zbog čega nas nazivaju privrednim čudom. Važno je da imate ljude koji će stalno da nas prezentuju, da traže potencijalne investitore, vući ljude za rukav, nametati se i pokazivati ono što imate. I sve je to prvi korak. To je stalna borba koja mora da da rezultate ako dobro i naporno radite.
Nakon razgovora sa načelnikom, odlučili smo da se sami uvjerimo kako se radi u ovoj opštini. Zato smo posjetili i jednu od najuspješnijih firmi u našoj zemlji.
Riječ je kompaniji Škrebić, koja je prije 19 godina počela sa radom u zakupljenom prostoru, sa samo 15 zaposlenih radnika. Danas ova firma u sopstvenim modernim pogonima zapošljava 470 radnika i nalazi se u samom vrhu obućarske industrije u regionu. Ovdje se proizvode poznate robne marke njemački Gabor i Lowa, kao i francuski Mephisto, a kompletna proizvodnja namijenjena je za izvoz.
O tome kako je firma nastala, o izazovima sa kojima se susretala i sa kojima se i danas susreće razgovarali smo sa vlasnikom firme Dragutinom Škrebićem.
Rekao nam je da je, prije nego što je odlučio krenuti u poduzetničke vode, imao dosta iskustva i znanja vezanog za obućarsku industriju, ali i poznanstva koja su jako bitna za ovaj posao. Prije rata, radio je u državnoj firmi koja se bavila proizvodnjom obuće, pa su mi poslovni partneri, koje je tada stekao, puno značili u poslu koji je pokrenuo privatno.
„Firma je svoj put počela u iznajmljenom prostoru 1997. godine sa 15 zaposlenih. Godinu dana smo radili vlastiti program za domaće tržište, prodavali robu i snalazili se na razne načine, ali u nedostatku finansijskih sredstava, ubrzo smo, nažalost, morali preći na lon poslove (lohn poslovi) odnosno poslove oplemenjivanja, dorade i proizvodnje finalnih proizvoda za inostrano tržište. Imali smo, ipak, i sreće jer smo se vezali za njemačko, a kasnije i francusko tržište, tako da slobodno mogu reći da poslujemo dosta uspješno“, ispričao nam je Škrebić, u čijim proizvodnim programima se dnevno proizvede od 1000 do 2000 pari gornjih dijelova obuće, dok je kapacitet Montaže 500 pari kompletne obuće.
Savršenstvo u svakom poslu, kaže, zahtijeva trud, znanje i odricanje. I toga treba biti svjestan svako ko se odluči ozbiljno baviti bilo kojim biznisom.
„Ne teče sve lako, susreće se čovjek sa raznim problemima, ali to je život. Ljudi često govore i da su za proizvodnju potrebna velika ulaganja, što opet nije tačno. Proizvodnju niko nije počeo sa velikim finansijskim sredstvima. Nije lako, ali mora se pokušati, ne smijemo čekati da nam sa neba padne“, kaže Škrebić.
Na pitanje šta je sve potrebno da bi firma opstala u BiH, na prvom mjestu je istakao profesionalnost.
„Morate prije svega biti profesionalac u poslu kojim se bavite, morate mu prići ozbiljno na duži rok, bez kalkulisanja hajde danas da radimo bilo kako, a sutra šta bude. Kada radite u proizvodnji, morate već danas imati isplanirano i kako ćete raditi u budućnosti, ne smije se ulaziti u neke rizike, moramo biti ozbiljni, odgovorni, ne smijemo nikoga prevariti i zakinuti. Sve to zajedno dovešće i do toga da imamo i ozbiljne partnere, te do poboljšanja i statusa firme i svih zaposlenih u kompaniji “, naglasio je ovaj uspješni privrednik.
Sigurno je da je ono što smo vidjeli i čuli u Tesliću primjer kako se treba i može dobro raditi u BiH. Ova opština i ljudi sa kojima smo razgovarali pokazali su nam da postoji drugačiji način i izlaz iz teške situacije. Na nama je samo da ih slijedimo.