Rastu
cijena, čini se, nema kraja. Ovih dana na policama marketa rastu cijene mlijeka
i mliječnih proizvoda, a taj trend bi se, prema riječima mljekara, mogao
nastaviti zbog poskupljenja svih inputa u mljekarstvu i suše zbog koje je manjak hrane za stoku.
Iz
mljekre „Smajić“ za BUKU kažu da je mlijeka sve manje u ponudi, a da bi
zadržali kooperante odlučili su se, sada već tri mjeseca uzastopno, podići otkupnu
cijenu mlijeka. Ipak ovo povećanje cijena je, kako nam kaže vlasnik mljekare,
Mevludin Smajić, samo gašenje požara kako bi se sačuvao postojeći broj muznih
grla kod njegovih oko 150 kooperanata s područja općine Čelić i Brko distrikta,
kao i od nekoliko zadruga.
„Povećali
smo otkupnu cijenu u avgustu na 0, 73
pfeninga, u septembru na 0,78 pfeninga, a od 1. oktobra cijena će biti 0, 88
pfeninga. Situacija je jako teška i za nas i za koperante jer sve je poskupilo,
a pomoć nema ni od koga“, jasan je Smajić koji je uvjeren da farmeri neće moći
održati svoje farme bez sistemske podrške države mljekarskom sektoru: „Poljoprivreda,
a samim tim i mljekarstvo, kod nas je toliko zapostavljeno i zastrašujuća je nebriga
naših institucija. Alarm je uključen, čeka nas zaista crni scenario u
proizvodnji mlijeka, ako se ništa ne poduzme da se pomogne mljekarskoj
industriji i ako se nastavi sa ovom nebrigom“.
Uvjeren
je da će cijene mlijeka u marketima još rasti, ali ne vjeruje da će biti
nestašica iako je sirovine sve manje u ponudi, dok potražnja raste.
Na
sagovornik koji se nakon petnaestogodišnjeg rada u Švajcarskoj, sa svojom
porodicom 1997. godine vrati u rodni Čelić i pokrenuo firmu za preradu mlijeka
i proizvodnju mliječnih proizvoda, podjeća da je te godine otkupna cijena
mlijeka je bila 0,50 pfeninga, dok je litar goriva koštao između 1,30 i 1,40
KM, a kutija cigareta se mogla kupiti za 1 KM.
„Mlijeko
je bilo 0,50 pfeninga 20 godina, odnosno do prije dva-tri mjeseca, a za to
vrijeme pogledajte koliko su rasle cijene ostalih proizvoda. Od mljekarstva,
ali i same poljoprivrede se sa ovim problemima koje sam spomenuo teško može
živjeti. Država mora sistematski da
riješe probleme jer poljoprivreda je
temelj svake države, jer ako nemamo hranu, šta ćemo mi onda? Uvoziti? Pa evo
sada vidimo šta se dešava u svijetu, mnoge države zabranjuju ili ograničavaju izvoz
hrane i gdje onda da je mi nabavimo, mi koji i vodu, a potom i sve ostalo
uvozimo“, pita se naš sagornik.
Kaže
da se pored svih navedenih problema, farme susreću sa još jednim- starom
populacijom.
„Ja
sam nedavno išao u Šnjegotinu, preko Teslića
i osjećao sam je jako loše. Tolike livade i polja su zapušteni, nema
usjeva, nema stoke i moram reći da sam se uplašio. I ovdje kod nas u Čeliću sve
je zaraslo, prepušteno samo sebi, ništa se ne obrađuje, sve se pretvara u šume.
I svi ljudi žele da idu odavde. Na farmama su već ostali samo stari, mladi su
otišli na Zapad. Ako se ovako nastavi, mljekarstvo će polako i sigurno samo
nastaviti da odumire“.