Rastu cijena, čini se, nema kraja. Ovih dana na policama marketa rastu cijene mlijeka i mliječnih proizvoda, a taj trend bi se, prema riječima mljekara, mogao nastaviti zbog poskupljenja svih inputa u mljekarstvu i suše zbog koje je manjak hrane za stoku.
Iz mljekre „Smajić“ za BUKU kažu da je mlijeka sve manje u ponudi, a da bi zadržali kooperante odlučili su se, sada već tri mjeseca uzastopno, podići otkupnu cijenu mlijeka. Ipak ovo povećanje cijena je, kako nam kaže vlasnik mljekare, Mevludin Smajić, samo gašenje požara kako bi se sačuvao postojeći broj muznih grla kod njegovih oko 150 kooperanata s područja općine Čelić i Brko distrikta, kao i od nekoliko zadruga.
„Povećali smo otkupnu cijenu u avgustu na 0, 73 pfeninga, u septembru na 0,78 pfeninga, a od 1. oktobra cijena će biti 0, 88 pfeninga. Situacija je jako teška i za nas i za koperante jer sve je poskupilo, a pomoć nema ni od koga“, jasan je Smajić koji je uvjeren da farmeri neće moći održati svoje farme bez sistemske podrške države mljekarskom sektoru: „Poljoprivreda, a samim tim i mljekarstvo, kod nas je toliko zapostavljeno i zastrašujuća je nebriga naših institucija. Alarm je uključen, čeka nas zaista crni scenario u proizvodnji mlijeka, ako se ništa ne poduzme da se pomogne mljekarskoj industriji i ako se nastavi sa ovom nebrigom“.
Uvjeren je da će cijene mlijeka u marketima još rasti, ali ne vjeruje da će biti nestašica iako je sirovine sve manje u ponudi, dok potražnja raste.
Na sagovornik koji se nakon petnaestogodišnjeg rada u Švajcarskoj, sa svojom porodicom 1997. godine vrati u rodni Čelić i pokrenuo firmu za preradu mlijeka i proizvodnju mliječnih proizvoda, podjeća da je te godine otkupna cijena mlijeka je bila 0,50 pfeninga, dok je litar goriva koštao između 1,30 i 1,40 KM, a kutija cigareta se mogla kupiti za 1 KM.
„Mlijeko je bilo 0,50 pfeninga 20 godina, odnosno do prije dva-tri mjeseca, a za to vrijeme pogledajte koliko su rasle cijene ostalih proizvoda. Od mljekarstva, ali i same poljoprivrede se sa ovim problemima koje sam spomenuo teško može živjeti. Država mora sistematski da riješe probleme jer poljoprivreda je temelj svake države, jer ako nemamo hranu, šta ćemo mi onda? Uvoziti? Pa evo sada vidimo šta se dešava u svijetu, mnoge države zabranjuju ili ograničavaju izvoz hrane i gdje onda da je mi nabavimo, mi koji i vodu, a potom i sve ostalo uvozimo“, pita se naš sagornik.
Kaže da se pored svih navedenih problema, farme susreću sa još jednim- starom populacijom.
„Ja sam nedavno išao u Šnjegotinu, preko Teslića i osjećao sam je jako loše. Tolike livade i polja su zapušteni, nema usjeva, nema stoke i moram reći da sam se uplašio. I ovdje kod nas u Čeliću sve je zaraslo, prepušteno samo sebi, ništa se ne obrađuje, sve se pretvara u šume. I svi ljudi žele da idu odavde. Na farmama su već ostali samo stari, mladi su otišli na Zapad. Ako se ovako nastavi, mljekarstvo će polako i sigurno samo nastaviti da odumire“.
