U 2023. godini, ukupna vrijednost ličnih transfera (doznaka) koje su građani Evropske unije (EU) poslali u zemlje izvan EU iznosila je 50,9 milijardi eura, što predstavlja osam odsto više u odnosu na 47 milijardi eura iz 2022. godine, pokazuju podaci Eurostata. S druge strane, prilivi u EU su iznosili 13,9 milijardi eura, što je povećanje od četiri odsto u odnosu na prethodnu godinu. Iako su prilivi porasli, u posljednjih pet godina zabilježen je značajan porast odlaznih transfera, koji su uvećani za 53 odsto, dok su prilivi imali skromniji rast od samo 11 odsto. Ovaj trend doveo je do širenja negativnog salda za EU u odnosu na zemlje koje nisu članice Unije, koji je dostigao 37 milijardi eura u 2023. godini.
Fokusirajući se na region Zapadnog Balkana, Kosovo ima najveće učešće ličnih transfera u bruto domaćem proizvodu (BDP), sa čak 13,4 odsto, dok Bosna i Hercegovina zauzima drugo mjesto sa 7,2 odsto. Srbija se nalazi na trećem mjestu sa 6,1 odsto, a Albanija na četvrtom sa 5,4 odsto. Crna Gora, koja je peta na listi, bilježi učešće od 4,8 odsto. S obzirom na podatke Centralne banke Crne Gore (CBCG), crnogorski građani koji rade u inostranstvu, kao i iseljenici, poslali su matičnoj državi oko 792,25 miliona eura tokom prošle godine, dok je u prva tri mjeseca ove godine iznosio 192,78 miliona eura.
Iako su mnoge zemlje regiona pokazale visoke udjele doznaka u svom BDP-u, Eurostat je ukazao i na zemlje sa najvećim deficitima u ovom segmentu. Kipar i Švajcarska, sa po -1 odsto, te Belgija (-0,7 odsto), Francuska (-0,6 odsto), Grčka i Španija (sa po -0,5 odsto) imale su najveće manjkove ličnih transfera u odnosu na ostatak svijeta, prema udjelu u njihovom BDP-u. Ovi podaci ukazuju na sve veći gap u bilansu ličnih transfera između EU i ostatka svijeta, a posebno u kontekstu zemalja Zapadnog Balkana koje i dalje zavise od novčanih doznaka svojih dijaspora.
Obzirom da sva dosadašnja istraživanja pokazuju da novac koji pristiže iz dijaspore građani u BiH koriste isključivo za puko preživljavanje, dr. Mirzu Emirhafizovića, profesora na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu pitali smo koliko je to zapravo loše po bh. ekonomiju. Kaže da pojedini istraživači koji su analizirali ovu problematiku smatraju da novčane doznake iz inostranstva, koje migranti najčešće šalju svojim srodnicima, imaju i svoju negativnu stranu iz nekoliko razloga. Najprije, jer se tim novcem najvećim dijelom pokrivaju životni troškovi, što znači da se ne radi o ulaganjima u razvojne projekte. Nadalje, novčane doznake mogu destimulativno utjecati na radno sposobne osobe s osiguranim prihodima po toj osnovi, jer zbog niskih zarada i nezadovoljavajućeg tretmana radnika skloniji su neprihvaćanju, odnosno odustajanju od poslova koji se nude na tržištu rada. Profesor Emirhafizović naglašava kako ne treba zaboraviti ni svojevrsnu zavisnost o redovnim prihodima iz inostranstva koji su, u slučaju BiH, u značajnoj meri zaslužni za “popravljanje” socijalne slike njenih stanovnika.
Pored svega navedenog, naglašava, tu su i loš ekonomski ambijent, nestabilna politička situacija, sistemska korupcija i troma administracija koji su djelovali kao snažni repulzivni faktori za mnoge migrante iz BiH koji su bili zainteresirani investirati svoj kapital u BiH. Ovi faktori, zajedno sa stagnirajućom privredom, uzrokuju stagnaciju stvaranja novih radnih mjesta i smanjenje šansi za preduzetništvo.
S obzirom na to da novčane doznake značajno utiču na potrošnju, ali ne na dugoročni ekonomski razvoj, BiH se suočava s izazovom da preusmjeri ove resurse ka održivijim i produktivnijim ulaganjima. Moguće politike koje bi mogle da poboljšaju situaciju uključuju poticanje investicija, stvaranje povoljnijeg poslovnog okruženja i jačanje infrastrukture koja bi omogućila povratak dijaspore sa kapitalom i ekspertizom.
Na kraju, ne treba zaboraviti ni na još jedan problem koji nas čeka u skoroj budućnosti, a to je da se krug onih kojima se u BiH pomaže sužava, kompletne porodice posljednjih godina odlaze odavde, najmlađi se sve više osjećaju kao Austrijanci, Nijemci, Šveđani, a manje kao Bosanci i Hercegovci, a značajan dio ljudi koji primaju pomoć u BiH umire. Stoga, jačanje veza između BiH i njenog brojnog iseljeništva vide kao izuzetno važno pitanje koje zavređuje veću pažnju i nadležnih institucija i javnosti.