OECD( Organisation for Economic Co-operation and Development) predviđa da će svjetski ekonomski rast u 2026. blago usporiti sa 3,2 % u 2025. na oko 2,9 %. Globalna ekonomija, koja je tokom 2025. amortizirala trgovinske tenzije, inflaciju i rast javnog duga, i dalje ostaje osjetljiva na nove šokove, upozoravaju analitičari.
Jedan od glavnih izazova su trgovinski ratovi, posebno između SAD-a i Kine. Iako je nakon sastanka lidera dviju najvećih svjetskih ekonomija dogovoreno privremeno primirje od 12 mjeseci, temeljni problemi ostaju neriješeni, posebno u sektorima visoke tehnologije, umjetne inteligencije i robotike. Kineska ekonomija predviđa se da će rasti oko 5 %, ali i dalje sadrži dugoročne strukturne slabosti, uključujući starenje stanovništva, višak industrijskih kapaciteta i slabiju domaću potrošnju.
Inflacija i javni dug dodatno pritiskaju ekonomije širom svijeta, a centralne banke balansiraju između povećanja kamata radi kontrole cijena i podrške ekonomskom rastu. Njemačka se suočava s rastom državne potrošnje, ali je ekonomski rast ograničen na svega 0,8 %, dok Francuska i druge zemlje eurozone ostaju ranjive zbog visokog duga.
Razvoj umjetne inteligencije (AI) i ulaganja od stotine milijardi dolara oblikovat će globalnu ekonomsku dinamiku u 2026., ali postoji rizik od pregrijavanja tržišta i stvaranja balona, koji bi mogli dodatno usporiti rast.
Šta ovo znači za BiH?
Za Bosnu i Hercegovinu ove globalne tendencije donose dodatne izazove. Na osnovu iskustava iz 2025. godine i procjena domaćih ekonomista, BiH ulazi u 2026. s ograničenim potencijalom za održiv ekonomski rast.
Igor Gavran za Buku kaže da na osnovu iskustva iz svih prethodnih godina, od kraja socijalizma nakon izbora 1990. godine do danas, nemamo se mnogo čemu pozitivnom nadati. Ističe da, iako postoji mogućnost simboličnog napretka u EU integracijama i nominalnog rasta primanja, održiv rast i strukturne reforme ostaju upitni. Prema njegovoj ocjeni, realnije je očekivati nastavak pada životnog standarda, rast troškova života i poslovanja, novo zaduživanje, loše upravljanje javnim finansijama, nepotizam i korupciju u javnom sektoru te opštu ekonomsku i društvenu stagnaciju: “Eventualne promjene na izborima mogu donijeti određene korekcije ovih očekivanja, ali ne i drastične zaokrete, jer sistem i većina političkih faktora u Bosni i Hercegovini zaista ne daju mnogo osnova za optimizam”.
Pogled unaprijed, u 2026. godinu, izaziva skepticizam i kod Vjekoslava Domljana.
Razlog je izborna godina, a u izbornoj godini niko, nigdje, ne provodi reforme. „Naprotiv, reforme se tempiraju tako da u izbornoj godini već daju rezultate. Kako ih nije bilo, sve što možemo očekivati jeste bavljenje ‘izabranim problemima’ – etno-nacionalnim temama – dok će se ‘pritiskajući problemi’ ostaviti za period 2027–2029.“, pojašnjava sagovornik Buke.
On također upozorava da BiH klizi u dublji tehnološki i kulturni ponor, jer politika minimalne plate zamjenjuje politiku produktivnosti, dok je oko 40 % zaposlenih u javnom sektoru, čime se dodatno obesmišljava profesionalni rad i stvaranje nove vrijednosti.
Posebno zabrinjavaju perspektive industrije i energetskog sektora. Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske u izjavi za Buku upozorava da BiH dočekuje uvođenje evropskog sistema oporezivanja emisija ugljen-dioksida (CBAM) nespremna. Od 1. januara 2026. naknada se primjenjuje na cement, čelik, aluminijum, gnojiva, električnu energiju i vodonik, dok se obuhvat svih proizvoda očekuje od 2027. godine. Škrebić naglašava da pravi udar tek slijedi, jer šira primjena CO₂ taksi na sve izvoznike može učiniti struju u BiH jednom od najskupljih u Evropi. Povećanje cijena energenata, uz paralelna povećanja minimalnih plata, dodatno će pogoršati inflatorne pritiske, koji već iznose oko 4,4 %, znatno više od prosjeka EU.
Industrijska proizvodnja bilježi pad od 4 do 7 % već treću godinu zaredom, što dodatno ugrožava stvaranje nove vrijednosti i konkurentnost privrede. Paralelno, BiH ostaje snažno oslonjena na zapadnoevropska tržišta, posebno Njemačku, gdje se očekuje usporavanje privredne aktivnosti. Istovremeno, azijske zemlje, posebno Kina, podižu tehnološki nivo, nudeći ne samo jeftine nego i kvalitetne proizvode, čime se dodatno smanjuje konkurentska prednost bh. izvoznika.
Sve ovo potvrđuje da BiH ulazi u 2026. godinu sa značajnim ekonomskim i socijalnim pritiscima, dok globalni i regionalni faktori dodatno ograničavaju prostor za rast. Analitičari ističu da bez ozbiljnih strukturalnih reformi, racionalizacije javnog sektora i prilagođavanja globalnim trendovima, održiv ekonomski napredak u zemlji ostaje teško dostižan, a cijenu će u konačnici snositi građani i privreda.