Njemačku – koja je jedan od najvažnijih trgovinskih partnera Hrvatske – tradicionalno se smatra ekonomskim motorom Europske unije. Oni proizvode i prodaju, diktirajući ekonomski tempo na kontinentu
Tamo gdje je nekad bila Rajna, sada su lokve vode: zbog duge sušne sezone, vodostaj je pao toliko nisko da je lokalni restoran u Kölnu, koji pluta na rijeci, nasukan na obali. Nasuču se, pišu tamošnji mediji, svake godine. Ali obično tek na desetak dana. Sada su na suhom već tri tjedna.
Nizak nivo rijeke Rajne ne muči samo lokalne ugostitelje. Vodostaj jedne od ključnih europskih rijeka za promet i prijevoz tereta mogao bi u narednim danima pasti ispod kritične točke što bi dodatno otežalo transport robe i sirovina za potrebe dijela njemačke industrije.
Problemi za industriju
Brodovi već sad moraju ploviti sa smanjenom količinom tereta što znači da transport ovim važnim plovnim putem poskupljuje, a nekim je teglenicama plovidba već neisplativa. Ako razina vode u Rajni bude dalje opadala – a izvjesno je da zasad hoće – to će stvoriti još veće logističke probleme za industrije smještene uz njezine obale.
Iz BASF-a, jedne od vodećih globalnih kompanija u kemijskoj industriji sa sjedištem u Ludwigshafenu, kažu da nizak vodostaj rijeke još ne utječe na njihovu proizvodnju, ali ne isključuju mogućnost da u narednim tjednima proizvodnja u pojedinim pogonima bude smanjena.
Centrimetri do recesije
Situacija na Rajni, komercijalnoj ruti bitnoj za prijevoz žitarica, kemikalija, ugljena i slično, utjecat će i na rast BDP-a: zadnji puta kada je situacija bila ovako loša – ujesen prije četiri godine – nizak vodostaj Rajne smanjio je gospodarski rast za gotovo pola postotnog boda.
Centrimetri vode sami po sebi ne mogu gurnuti moćnu ekonomiju poput Njemačke preko ruba, u recesiju. Ali vodostaj Rajne samo je detalj – cijeli niz globalnih događaja već je značajno opteretio njemačko gospodarstvo, do te mjere da se raspravlja o budućnosti ekonomskog modela koji je zemlji omogućio uspjeh i prosperitet, a dominantno se oslanja na slobodnu trgovinu i otvorena tržišta.
Od pandemije do rata
Pandemija covida-19, koja je prije dvije godine zatvorila veći dio svijeta, narušila je slobodan protok roba i usluga diljem svijeta. Globalna logistika i trgovina još se nisu uspjele oporaviti kada je Rusija napala Ukrajinu, izazvavši niz novih problema i poremećaja, koji se u gospodarstvu poput njemačkog snažno osjećaju.
Pandemija i rat u Ukrajini izazvali su nestašice ključnih materijala i sirovina za industriju. Opskrba plinom i naftom je poremećena, a cijene energenata rastu. Rusija može svaki čas u potpunosti prekinuti opskrbu Europe prirodnim plinom. Za prelazak na nove dobavljače i obnovljive izvore, kako bi se zamijenili ruski energenti, potrebno je i novca i vremena.
Značaj kineskog tržišta
Uz to, odnosi Zapada i Kine sve su napetiji, posljednjih tjedana zbog Tajvana. Čak i da nema tenzija, pandemija je poremetila slobodan pristup golemom kineskom tržištu i izazvala logističke probleme s dobavnim lancima. Kina, osim toga, i dalje provodi strategiju nulte stope covida i uvodi povremene karantene u dijelove zemlje.
U proljeće ove godine je, na primjer, u dvomjesečnom lockdownu bio Šangaj, najveća svjetska kontejnerska luka. To otežava uvoz i izvoz. A kinesko tržište izuzetno je značajno za njemačku ekonomiju. Kina im je lani, šestu godinu za redom, bila najznačajniji trgovinski partner. Međusobna trgovinska razmjena vrijedna je 246 milijardi eura.
Gospodarski stroj usporio
Najveće europsko gospodarstvo je, dakle, suočeno s više problema. Njemačku – koja je jedan od najvažnijih trgovinskih partnera Hrvatske – tradicionalno se smatra ekonomskim motorom Europske unije. Oni proizvode i prodaju, diktirajući ekonomski tempo na kontinentu. Ako Njemačkoj krene nizbrdo, bit će to vrlo zabrinjavajuće vijesti i za ostatak EU-a.
A u drugom kvartalu ove godine njemački gospodarski stroj već je usporio: procjene Eurostata, objavljene krajem srpnja, pokazale su da je, u odnosu na prvo tromjesečje, gospodarstvo stagniralo, a da je među 11 zemalja za koje su podaci bili dostupni, Njemačka zabilježila najnižu stopu rasta (1,5 posto) u odnosu na isti kvartal prošle godine.
(Ne)ovisni o ruskom plinu
Među najboljim ekonomskim performerima bila je Španjolska (kvartalno najveći rast, a u usporedbi s istim razdobljem lani, odmah iza Portugala). To je dijelom rezultat normalizacije stanja u turizmu – podaci o BDP-u odnose se na razdoblje od travnja do lipnja – koji se oporavlja nakon pandemijskih poremećaja.
No, Španjolska, uz to, nije ovisna o ruskom plinu pa je znatno manje izložena energetskim šokovima zbog rata u Ukrajini. Španjolska je, skupa s Portugalom, lider u obnovljivoj energiji – u lipnju su, primjerice, polovicu struje proizveli iz obnovljivih izvora, a samo jednu četvrtinu zahvaljujući plinu. Pritom je tek deset posto plina uvezeno ove godine iz Rusije.
U Njemačkoj je situacija sasvim suprotna, njemačko gospodarstvo desetljećima je (bilo) ovisno o uvozu jefitnijih energenata iz Rusije, prije svega prirodnog plina. Prije Putinove invazije na Ukrajinu, više od polovice plina koji je Njemačka uvozila dolazilo je s ruskog tržišta.
Mjere za štednju energije
Taj je postotak sada pao na ispod jedne trećine – dojmljivo smanjenje, ali je Njemačka i dalje izložena hiru Moskve. O tome zorno svjedoči napetost s kojom se iščekivao završetak remonta Sjevernog toka, kada se strahovalo da bi Moskva mogla iskoristiti redovito održavanje plinovoda koji spaja direktno Njemačku i Rusiju i u potpunosti prekinuti dotok prirodnog plina.
To se nije dogodilo, ali su isporuke kroz Sjeverni tok značajno smanjene, plinovod radi na petini kapaciteta. Vlada u Berlinu nastoji na sve načine štedjeti energiju – zadnje su najavili da će javne zgrade (uz neke iznimke, npr. bolnice) grijati nadolazeće jeseni i zime na najviše 19 stupnjeva te da spomenici i reklamni panoi noću više neće biti osvijetljeni.
Strah od ponavljanja 2009.
Sve su to pripreme za crni scenarij, mogućnost da Rusija iznenada zatvori ‘špinu’. Analitičari strahuju da je to sve izglednije. Njemačka bi bila snažno izložena – prema analizi jedne od vodećih njemačkih banaka, to bi zemlju moglo čak gurnuti u recesiju.
U tom izvješću, objavljenom početkom kolovoza, Commerzbank prognozira blagi gospodarski rast eurozone i Njemačke u ovoj godini, ali njihovi analitičari napominju da prognoze počivaju na pretpostavci da Rusija neće u potpunosti obustaviti isporuke plina.
Ako se to ipak dogodi, „njemačka ekonomija bi vjerojatno potonula u recesiju sličnu onoj koja je nastupila nakon financijske krize 2009.“, procjenjuje se u izvješću. S obzirom na poziciju Njemačke unutar EU, to bi, možemo pretpostaviti, izazvalo lančane posljedice u ostatku Europe.
Nestašice repromaterijala
Industriji je, pak, problem i nabava sirovina i poluproizvoda. U anketi instituta Ifo, provedenoj u srpnju, 73,3 posto tvrtki prijavilo je probleme s nabavkom materijala potrebnih za proizvodnju. Iako je to u prosjeku blago poboljšanje u odnosu na lipanj, ne osjećaju svi sektori jednak pritisak.
Situacija je i dalje kritična u ključnim industrijskim granama, elektrotehnici, proizvodnji strojeva i automobilskoj industriji gdje oko 90 posto tvrtki izvješćuje da ne uspijevaju dobiti sve potrebne repromaterijale.
“Pored osnovne nestašice elektroničkih komponenti, problemi u globalnoj logistici, a posebno vezani uz otpremu, i dalje pridonose teškoćama s nabavom”, objašnjava voditelj istraživanja Klaus Wohlrabe.
Traži se pola milijuna radnika
Paralelno s tim, i Njemačka sad već neko vrijeme ima problem s manjkom kvalificiranih radnika, pogotovo u području socijalne skrbi, obrazovanja, informatici i obrtničkim zanimanjima. U svim profesijama trenutno nedostaje gotovo 540 tisuća radnika, a ta brojka ima trend rasta, procjenjuje Institut njemačkog gospodarstva.
Prema ranijim analizama, manjak radnika osjećaju i drugi sektori, od ugostiteljstva do građevinarstva. Problem nije od jučer, niti je izazvan aktualnom situacijom u Europi, ali predstavlja ozbiljan izazov ovoj velikoj ekonomiji – s tendencijom da se u budućnosti i pogorša.
Štrajkovi i zahtjevi sindikata
Njemačka je desetljećima privlačna gastarbajterima, pa i s ovih prostora, no visoka inflacija – dakle, sve skuplji život – doveli su u posljednje vrijeme do više manifestacija radničkog nezadovoljstva. Štrajkali su lučki radnici u lukama na Sjevernom moru. Štrajkalo je osoblje na aerodromima – a sve kako bi izborili povećanje plaća.
Rast plaća od osam posto traži i IG Metall, moćni sindikat metalaca koji predstavlja 3,8 milijuna radnika zaposlenih u nekima od najprepoznatljivijih njemačkih kompanija u metaloprerađivačkoj, automobilskoj i elektroindustriji. Pregovori o plaćama u industrijskom sektoru trebali bi početi u rujnu, a njihov ishod diktirat će trendove u politici plaća općenito.
Nema poboljšanja na vidiku
Sindikati smatraju da plaće moraju barem dijelom pratiti rastuće troškove života. Ne bude li dogovora, ujesen su mogući i štrajkovi. S obzirom na teškoće s kojima su suočene kompanije, od sve skupljih energenata do problema s dostupnosti komponenti za proizvodnju, pregovori će biti tvrdi i neizvjesni.
Kao što je uostalom i trenutak u kojem živimo: rat u Ukrajini traje, vrijeme jeftinih energenata je po mnogima prošlost, a visoke stope inflacije doslovno iz dana u dan poskupljuju svakodnevni život. Teško da će ove jeseni okolnosti biti išta povoljnije.
Preuzeto sa Telegram.hr