– Već duže vrijeme samo deset odsto od ukupne romske populacije u Banjaluci ima posao i to uglavnom kod privatnih poslodavaca. To je veoma malo bez obzira na stimulativna sredstva koja izdvajaju republički organi – kazala je Ahmetovićeva.
Prema njenim riječima, postoji program aktivnosti koji bi trebalo da bude sproveden do kraja 2015. godine.
– Do tada bi trebalo riješiti najveći broj pitanja u vezi sa zaposlenjem Roma. Inače, tokom prošle godine sve romske porodice su stambeno zbrinute. Sedam najugroženijih je dobilo opremljene stanove: od stola i stolice, veš-mašine… do ostalih aparata za domaćinstvo – kazala je Ahmetovićeva.
Dodala je da je problem prosjačenja koji je dugo pripisivan romskoj populaciji smanjen.
– Skoro da nigdje više nećemo naći neko romsko dijete na ulici koje prosi. Naše udruženje je o tome dosta povelo računa tako da je prosjačenje i skitnja kada su u pitanju Romi gotovo iskorijenjeno sa ulica. Pored toga najveći uspjeh u posljednje vrijeme je činjenica da u našem gradu nema nijednog djeteta koje je napunilo sedam godina a da nije krenulo u školu. Imamo i pojedinaca koji su već završili i fakultet. Obrazovanje je na prvom mjestu kao i socijalizacija, odnosno uključenje u društvene tokove – naglasila je Ahmetovićeva.
Još je istakla da su uspješne manifestacije koje priređuje udruženje romskih porodica, u okviru kojih postoje i četiri nevladine organizacije, od kojih bi se moglo izdvojiti Kulturno-umjetničko društvo “Veseli brijeg”.
– Dio naše djece je i u Kik-bokserskom klubu “Draženko Ninić”. Na svim svojim nastupima i folkloraši i sportisti su nastojali da dostojno predstavljaju svoj narod, svoj grad Banjaluku, Republiku Srpsku – kazala je Ahmetovićeva.
Stanovnik naselja Veseli brijeg Smajo Muratović kaže da je život u Banjaluci veoma težak.
– Posla teško da se može gdje naći, dok sam išao u školu bilo je obećanja da će biti posla čim završimo, ali ostale su samo riječi. Nadam se da ću i ja uskoro dobiti posao i da ću moći da živim od svog rada – kazao je Muratović.
Slično priča i njegova komšinica Adela Osmanović.
– Prošla godina je bila izuzetno teška. Porodica je brojna tako da jedva sastavljamo kraj sa krajem jer niko nije zaposlen. Živimo od novčane pomoći koju primamo od Centra za socijalni rad ali bi mnogo toga bilo lakše kada bi bar neko bio zaposlen. To je najveća muka koja nas muči – kazala je Osmanovićeva.
Projekat
– Trenutno radimo na projektu “Sprečavanje nasilja nad ženama Romikinjama” koji sprovodi Međunarodna organizacija NASA. Do sada smo anketirali oko 600 žena a rezultati su katastrofalni, počev od položaja žena Romkinja, preko obrazovanja pa do zlostavljanja. Cilj projekta je da osnažimo te žene i poboljšamo njihov status u porodici i društvu – kazala je Šaha Ahmetović.
Tekst je preuzet iz Glasa Srpske