Postoje znakovi dobrih vijesti u svjetskoj ekonomiji. U Americi je
zaposleno više ljudi, a i potrošači troše više. Recesija u eurozoni se
pokazala blažom nego se očekivalo. Grčki dug je restrukturiran i to bez
značajnijih trzavica. Znaci oporavka raduju, i po svemu sudeći
izbjegnuta je katastrofa, posebno u Europi, koja se krajem prošle godine
činila na rubu propasti. Financijska tržišta također su stabilizirana i
bilježi se rast indeksa na burzi.
Nakon dužeg sna, ekonomija se ponovno budi. Usprkos optimizmu, ima
razloga za oprez. Globalni rast, koji je bio u padu, i zbog recesije u
Europi, vrlo vjerojatno će i ove godini biti sporiji nego je bio 2011.
I dalje su prisutni rizici. Od financijske krize 2008., investitori se
nadaju rastu, ali je on usporen, bilo zbog rastuće cijene nafte, bilo
loše politike, ili zbog, previše, i prebrzo prihvaćenih mjera štednje.
Ukoliko se nastave tenzije s Iranom zbog spornog nuklearnog programa,
opskrba naftom bi mogla izazvati nove probleme.
Manje sivila, ali još nema ekspanzije
Jasni znaci oporavka vidljivi su u Americi i oni bi trebali biti
dovoljni za predsjednika koji želi reizbor u novembru. Dobre vijesti su
da se povećava zaposlenost što utječe na rast prihoda, a time i na rast
potrošnje. U posljednja tri mjeseca u SAD je stvoreno više radnih mjesta
nego u bilo kojem tromjesečnom razdoblju od 2006. Cijena nekretnina i
dalje je niska, ali građevinarstvo i prodaja nekretnina počinju rasti.
Rastu i potrošački krediti i to izmedju ostalog zahvaljujući odluci
Kongresa po kojoj će se do kraja godine primjenjivati niže porezne
stope.
No, ništa od gore spomenutog ne govori u prilog tezi da je došlo
vrijeme ekonomskog procvata. Za očekivati da je da rast američke
ekonomije biti oko 2,5 posto. To je puno manje nego se moglo i očekivati
nakon recesije, ali i nakon financijske krize, u kojoj su potrošači
bili okovani dugovima. Oporavak je prilično anemičan.
Razina rasta neće donijeti brzi pad stope nezaposlenosti, ali to će ipak
biti poboljšanje u odnosu na 2011, a još važnije, to bi mogao biti prvi
korak prema samoodrživom oporavku, jer će s rastom zapošljavanja, rasti
potrošnja, a to bi u konačnici terbalo rezultirati novim radnim
mjestima.
Europa je, nasuprot tome, i dalje daleko od oporavka. Dobra je vijest i
činjenica da stvari nisu tako loše kakve su mogle biti. To se može
zahvaliti potezima Evropske centralne banke ( ECB), odnosno novog
direktora Maria Draghia, koji su osigurali likvidnost
evropskim bankama. Rezultat je slaba, ali ipak, recesija koju, istina,
Njemačka može izbjeći. Za druge, međutim, još uvijek nije jasno kako će
osigurati ekonomski rast. Većina europskih zemalja, osobito onih na
periferiji euro-zone, uvela je oštre mjere štednje kako bi smanjile
budžetske deficite. Da se osjeti efekt uvedenih reformi ipak će trebati
prilično vremena.
Posljednji križarski rat
Europska recesija bi i te kako mogla naštetiti ostatku svijeta. Rast je
znatno usporen u mnogim novim gospodarstvima, od Kine do Brazila.
Na sreću, kolaps eurozone, barem za sada, je izbjegnut i kapital se
pokreće prema rastućim ekonomijama, pa rezultati gospodarstava
orijentiranih na izvoz, posebno onih u Aziji, postaju sve bolji.
Kina je, međutim, iznimka. Njene izvozne brojke su iznenađujuće loše,
ali su očekivanja do kraja godine ipak optimističnija nego to
sugeriraraju posljednji pokazatelji. To je zato što pad inflacije
ostavlja prostor kineskoj vladi da olabavi monetarnu i fiskalnu
politiku, a uz to, vlast neće dopustiti velike potrese s obzirom da je
ovo godina u kojoj dolazi do smjene kineskog vodstva.
Europske zemlje moraju prestati s primjenom oštrih mjera štednje i više
učiniti kako bi potaknuli rast. ECB je uspješno kupila vrijeme zaduženih
vlada, ali za trajni oporavak eurozone treba ojačati fiskalnu
disciplinu.
Američki prioritet bi trebao biti smanjenje budžetskog deficita . No, to
na žalost, nije moguće učiniti prije predsjedničkih izbora u novembru.
Kinesko gospodarstvo i dalje se više oslanja na ulaganja nego poticanje
domaće potrošnje. Umjesto što Peking potiče izgradnju cesta i
željezničkih pruga, sjajan poticaj za gradjane Kine bi bile veće plaće i
mirovine, više sredstava usmjernih prema zdrastvu.
Razlozi za optimizam su stvarni. Ali ako političari opet urade pogrešan korak, od oporavaka neće mnogo ostati, tek pepeo.
Radio Slobodna Evropa