Kratko zimsko zatišje je prošlo i skupine turista ponovo šetaju živopisnim uličicama Starog grada. Klijentela je raznolika: neki su spremni potrošiti, drugima je dovoljan jeftin suvenir, porcija ćevapa i selfi na Starom mostu. Turistički vodiči, neki s pravim, a neki s lažnim akreditacijama, presreću ih već na pristaništima.
Od posla ne odustaju ni trgovci, koji na tezgama nude šarene šalove, magnete za hladnjake i slične “domaće rukotvorine” – made in Kina, po cijeni od dva do pet eura.
Kupaca je malo. Njihove glavne mušterije, Česi, Slovaci i Poljaci, koji kroz Mostar protrče na putu ka Jadranu, stići će tek s početkom ljeta. Prije njih, s proleća, Mostar pohode gosti s Bliskog istoka, koji posjećuju i obližnji Počitelj i Blagaj tekiju. Rana jesen je rezervirana za bogate Amerikance, Koreance, Kineze, Japance i zapadne Europljane, koji uživaju u putovanjima i trošenju, ali… opet očito ne u Mostaru. Nakon njih na scenu stupaju turisti s nešto plićim novčanicima.
Tijekom cijele godine u Mostar dolaze katolici iz raznih zemalja, čija je glavna destinacija četrdesetak kilometara udaljeno Gospino Međugorje. Zato i Mostarci „od sve tri vjere“, koji od izdavanja soba i turističkih usluga krpe kućni proračun, pažljivo prate što će sljedeće papa Franjo reći o toj temi.
Za turiste, odakle god dolazili, glavna atrakcija je Stari most. Kameni UNESCO spomenik, koji je u ratu srušen, pa 2004. obnovljen, desteljećima je poznat po skokovima hrabrih momaka.
Mostarske „laste“ uvijek su na usluzi turistima. I u prosincu, kada je u Mostaru vjetrovito, a Neretva ledena, skakači su dežurali na mostu, nudeći vrhunsku atrakciju za malo para.
– Mi smo uvijek spremni na skok, naravno ako skupina skupi novac. Ljeti skok na noge košta 25 eura, kada zimi tražimo duplo. Skakali bi mi i zimi za 25 eura, ali ima turista koji očekuju da to radimo džaba – požalio se jedan skakač. Ime ne otkriva, šef mu, kaže, nije tu, a bez šefa nema priče za novine.
Tijekom zime na sniženju je i smeštaj u oko 200 registriranih i neregistriranih hotela, hostela i pansiona. Mostarski taksisti su, i u sezoni, najjeftiniji u regionu, jer voze za marku po kilometru. Start ne naplaćuju, a usput možete čuti i puno zanimljivih priča, jer u gradu na Neretvi, u nedostatku boljeg posla, taksiraju i pravnici i profesori.
Ni đakonije u živopisnim restorančićima nisu skupe: za dva do tri eura nude begovu čorbu, ćevape i burek.
Mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić, tvrdi da miliijunska poseta ne znači i milijunsku zaradu. Gradski proračun od turizma, tvrdi, nema ni marke prihoda. Radi se uglavnom na crno, a i ono što poreznici naplate, po zakonu ide u blagajne županija i Fedarcije BiH.
– Sve se to još uvijek tolerira, jer je zarada od turizma za tisuće Mostaraca jedini način preživljavanja – priznaje Bešlić.
Edo Kurt (35), kujundžija – umjetnik, koji je kovačko umijeće i skrovitu radnju pored Neretve nasljedio od oca, prijavi, kaže, svaku marku zarade. I ne žali se. Dućan radi cijele godine, a za njegove originalne suvenire otimaju se Amerikanci, Kanađani, Japanci, Nijemaci… Najjeftinija minijaturna tacna, veličine medalje, ukrašena lokalnim motivima košta 20 eura, najskuplje rukotvorine dostižu cijenu i do nekoliko stotina eura. Ali, sve je ovdje izvorno, od materijala, do motiva i izrade, što je u današnjem globaliziranom svijetu, pa čak i u starom Mostaru, prava rijetkost.
– Ne možemo izraditi suvenira, koliko kupci traže. Ali nije zarada najvažnija, ja volim ovaj posao. Zimi, kad navala malo umine, uživam, jer radim bez pritiska, na miru, za svoju dušu – kaže simpatični majstor.
Dok radi, pjeva, zvuk čekića stapa se s glazbom, ali ovdje ćete češće čuti Dire strates i druge rock klasike, nego sevdalinke poput “Suljagine Fate”.
Tajna uspeha
„Red Bul“, koji u posljednjih nekoliko godina organizira natjecanja u skokovima sa Starog mosta, uvrstio je Mostar u top deset svjetskih destinacija. Mostar je, zbog blizine Jadrana i Međugorja, te živopisne okoline, uvršten i u nekoliko balkanskih ruta, u kojima se turistima nudi i posjeta Kotoru, Tirani, Splitu, Dubrovniku ili hercegovačnik znamenitostima u Trebinju, Počitelju, Blagaj tekiji i Hutovom blatu.