Međutim, zahvaljujući političkim i ekonomskim reformama, kao i otkriću fantastičnih zaliha ruda, Mongolija posljednjih godina bilježi ekstremno visoki ekonomski rast koji bi trebalo da se nastavi i u narednim decenijama.
Devedesete godine su i u toj državi postale mračna stranica istorije, jer je najveći dio stanovništva živio na manje od 30 dolara mjesečno, u uslovima nedovoljne razvijenosti infrastrukture i industrije.
Međutim, zahvaljujući političkim i ekonomskim reformama, kao i otkriću fanstatičnih zaliha ruda, Mongolija u posljednjoj deceniji bilježi visoki ekonomski rast. Od 2006. do 2010. godine, na primjer, ekonomija ove države rasla je stopom od osam do 10 odsto zahvaljujući unaprijeđenjima u oblasti poljoprivrede, rudarstva i uslužnih djelatnosti.
Međutim, u 2011. godini Mongolija je zabilježila rast od fanstastičnih 21 odsto zahvaljujući prodorima u rudarstvu, koje sada cvjeta i učestvuje u ukupnom izvozu ove zemlje sa čak 80 odsto.
Najveći atributi države su bakar, zlato, srebro, ugalj, molibden i uranijum. Na osnovu velikog broja razvojnih projekata u rudarstvu i činjenice da je u Mongoliji izdato čak 3.000 dozvola za istraživanje i eksploataciju ruda, kao i na osnovu velike potražnje za sirovinama u Kini, Japanu i Južnoj Koreji, stručnjaci procjenjuju da će ovaj sektor u skorijoj budućnosti povećati svoj udio u izvozu Mongolije na čitavih 95 odsto.
Konzervativne procjene ekonomista najavljuju prosječni godišnji ekonomski rast od 14 odsto tokom narednih deset godina, što je viša stopa od one koju je Kina bilježila u protekle dvije decenije. Nemali je i broj onih koji tvrde da će ekonomski rast u Mongoliji prelaziti nevjerovatnih 20 odsto.
Ova pustinjska i stepska država slavne ratničke prošlosti bi tako trebalo da se uskoro pridruži elitnoj grupi istočnoazijskih zemalja kao što su Japan, Hong Kong i Tajvan, odnosno u protekle dvije decenije Kina i Južna Koreja, koje su svojim dugogodišnjim dinamičnim ekonomskim rastom i tehnološkim razvojem u prošlosti fascinirale, ili trenutno fasciniraju i predvode svijet.
Gigantski rudnik – zamajac ekonomije
Sa površinom od preko milion i po kvadratnih kilometara, Mongolija je devetnaesta zemlja svijeta po veličini, ali sa samo 2,9 miliona stanovnika, ona je istovremeno i najređe naseljena država planete.
Rijetka naseljenost u pustinjskim krajevima olakšava eksploataciju prirodnih resursa u smislu da ne postoji problem otkupa privatnog zemljišta i preseljenja stanovništva, te da su ekološke posljedice po zdravlje životinja i ljudi relativno minimalne.
Najveće blago u mongolskoj rudarskoj riznici je “Oju Tolgoi”, gigantski rudnik bakra i zlata u pustinji Gobi, koji će, smatra se, u budućnosti produkovati čak jednu trećinu domaćeg bruto proizvoda.
U njegov razvoj do sada je uloženo preko šest milijardi dolara, a u radovima je učestvalo čak oko 18.000 radnika među kojima i oko 6.000 Kineza, zbog potrebe da se pored kopanja jama, izgrade putevi i električna centrala u pustinji.
Ovaj rudnik, 550 kilometara južno od prijestonice Ulan Batora, nalazi se u većinskom vlasništvu australijske mega kompanije “Rio Tinto”, dok 34 odsto pripada mongolskoj državi.
Kada za nekoliko godina počne njegova puna eksploatacija, proizvodiće najmanje 450.000 tona bakra i 330.000 unci zlata godišnje, a moguće i trostruko više. Eksploatacija bi trebalo da traje između 35 i 50 godina. Velika prednost ovog rudnika je fizička blizina Kine, čija je granica udaljena samo 80 kilometara i čija će ekonomija, vjeruje se, gutati njegovu proizvodnju.
U Mongoliji velika očekivanja vezana su i za ugalj, čija će proizvodnja, smatra se, porasti sa 16 miliona tona u 2011. na 40 miliona u 2020. godini, i čak 240 miliona tona u 2040. godine.
Mongolska vlada trenutno traži način da diversifikuje rute za izvoz koje sada gotovo isključivo vode u Kinu, odnosno, pokuša da preko ruskog Dalekog istoka, pa čak i Sjeverne Koreje, svoje rute doturi Japanu, Južnoj Koreji i drugim potencijalnim mušterijama, jer bi preveliko oslanjanje na potražnju u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta moglo da Ulan Bator učini ekstremno ekonomski i politički ranjivim.
B92