Dogodila se i meni slična stvar sa
startupom kojeg sam pokrenuo, a koji me i naveo da istražujem više o
Lean startupu. Ovo je prvi u seriji članaka, a upravo je namijenjen
onima koje na neki način zanima tematika, ali i svima drugima koje bi
ona mogla zanimati, bilo da imate svoj startup, razmišljate o njemu ili
pak radite u nekoj većoj ili manjoj kompaniji koja razvija proizvode i
konstantno vas prate izazovi kako izraditi baš ono što kupac želi.
U zadnje se vrijeme često govori o Lean pristupu razvoju startupa.
Mnogi timovi uspješno primjenjuju ovakav pristup, što im donosi puno
koristi, a istodobno mnogi timovi tvrde da ga koriste, ali i nakon pola
godine još nisu sigurni vrijedi li zaista njihova osnova pretpostavka o
problemu kojeg rješavaju, odnosno, događa se da razvijaju proizvod, a
nisu sigurno žele li ga uopće njihovi kupci. Dogodila se i meni slična
stvar sa startupom kojeg sam pokrenuo, a koji me i naveo da istražujem više o Lean Startupu. Ovo je prvi u seriji članaka, a upravo je namijenjen onima koje na neki način zanima tematika, ali i svima drugima koje bi ona mogla zanimati, bilo da imate svoj startup, razmišljate o njemu ili pak radite u nekoj većoj ili manjoj kompaniji koja razvija proizvode i konstantno vas prate izazovi kako izraditi baš ono što kupac želi.
Što je uopće Lean Startup?
Lean Startup je metoda za razvoj poslovanja i proizvoda koju je prvi puta predložio Eric Ries 2011. godine, a koja za cilj ima transformirati način na koji se izrađuju i lansiraju proizvodi. Kao temelj ove metode korišten je pristup razvijen od strane Stevea Blanka, a koji se u doslovnom prijevodu s engleskog naziva “Razvoj korisnika” (Customer Development). Steve Blank
je serijski poduzetnik, profesor i investitor koji djeluje u
Silicijskoj Dolini, a najpoznatiji je po svom pristupu razvoju startupa
koji se temelji prvotno na otkrivanju poslovnog modela,
a tek onda razvoja poslovanja. Steve Blank je svojedobno investirao u
startup u kojem je Eric Ries bio jedan od suosnivača, a uvjet da on uđe
kao investitior bio je da koriste njegovu metodu te da Eric prisustvuje
njegovim predavanjima koje je održao na Stanfordu. To se na kraju
pokazalo kao vrlo uspješna strategija.
O iskustvu razvoja svojeg startupa prema principima kojima
ga je učio Steve Blank, ali i principima leana koji se primjenjuju u
drugim branšama, Eric je pisao na blogu Startuplessonslearned, gdje je u jednom od svojih postova, način na koji on razvija taj startup nazvao Lean Startup pristup. Eric zatim izdaje 2011 godine knjigu The Lean Startup: How Today’s Entrepreneurs Use Continuous Innovation to Create Radically Successful Businesses, gdje je objašnjava cijeli koncept. Ukoliko niste pročitali knjigu, svakako ju preporučam.
Jedna od ključnih razlika između startupa i postojećih
kompanija je da druge izvršavaju poslovni plan, startupi ga tek traže. A
ova je razlika u samoj srži Lean Startup pristupa.
Steve Blank – Harvard Business Review
Lean Startup temelji se na znanstvenom pristupu razvoju poslovanja i
proizvoda u kojem glavnu ulogu imaju eksperimenti, tj. testiranje
hipoteza – hipoteza o korisnicima, problemu i rješenju, zatim iterativno izbacivanje proizvoda na tržište te validirano učenje. Pri tome se pazi da se iz procesa izbace sve aktivnosti koje su “gubitak” (waste), dakle sve one aktivnosti koje ne dodaju vrijednost proizvodu, a daleko najveći gubitak je izraditi nešto što kupac ne želi.
Primjer Dropboxa
Možda najpoznatiji primjer primjene Lean Startup principa, što namjerno, što slučajno, je Dropbox.
U Dropboxu su htjeli paralelno sa razvojem proizvoda biti sigurni da
rade ono što korisnici žele te su od samih početaka komunicirali s
njima. Na početku im je bilo važno testirati njihovu osnovnu
pretpostavku: Ukoliko korisnicima možemo dati superiorno iskustvo korištenja našeg proizvoda, hoće li ga koristiti?
Ovo pitanje zasigurno nije jedno od onih koje možete pitati ukoliko
koristite fokus grupe. U Dropboxu su na to pitanje krenuli drugačijom
strategijom.
Drew Houston, osnivač Dropboxa, izradio je video
(op. a. svakako pogledati) u kojem je opisao kako funkcionira njegov
proizvod te je taj video objavio online i pozvao ljude da se prijave
kako bi testirali privatnu betu. Unutar 24 sata, popis je narastao s 5000 korisnika željnih da prvi testiraju proizvod na 75000.
To im je dalo dodatni poticaj da nastave s razvojem, ali isto tako im
je pomoglo kod traženja investitora. Video je bio vrlo jednostavan,
trajao je malo više o četiri minute i gledateljima je na realnom
primjeru objašnjeno kako mogu koristiti Dropbox. Imao je i humorističnih
detalja, što je zasigurno podiglo njegovu gledanost.
Ovim vrlo jednostavnim testom, u Dropboxu su uspjeli potvrditi svoju pretpostavku, a da nisu imali gotov proizvod.
Odakle Lean Startup?
Možda će razumijevanju koncepta Lean Startupa pomoći poznavanje pozadine, tj. koncepata iz kojih se razvio. Već je ranije spomenut utjecaj Stevea Blanka, ali Lean Startup se ne temelji samo na njegovom modelu. Konkretno, pojam Lean dolazi iz proizvodnje, a vezan je uz metodologiju koja je svojeveremeno razvijena u Toyoti,
kroz njihov proizvodni sustav, a kasnije je popularizirana od strane
James. P. Womacka i Daniela T. Jonesa, čiji je tim na MIT-u ’90-ih
godina istraživao razloge zbog čega su japanski proizvođači toliko konkurentniji od američkih i europskih,
te je i skovao riječ Lean. Ona se danas primjenjuje u mnogim granama,
od logistike, zdravstva, projektnog menadžmenta, do školstva. Osnovni
cilj je stvaranje veće vrijednosti za kupca uz upotrebu što manje
resursa: kapitala, vremena, informacija, prostora i ljudskog rada, a to
se postiže na način da se iz procesa eliminiraju svi gubici.
Kako kod leana, tako i u Lean Startupu, osnovni cilj je stvaranje vrijednosti za kupca (korisnika) uz upotrebu što manje resursa i eliminacijom svih gubitaka iz procesa.
Najveći gubitak je izrada proizvoda kojeg korisnik ne želi, stoga se
kod Lean Startupa, kao što je već spomenuto, inzistira na iterativnom
izbacivanju verzija proizvoda i validiranom učenju iz informacija
dobivenih od korisnika. Još jedan od temelja je aglini pristup razvoju proizvoda,
koji će čitateljima iz IT branše biti vjerojatno poznatiji.
Pojednostavljeno govoreći, kod agilnog se pristupa umjesto godišnjih
ciklusa razvoja proizvoda, koji podrazumijevaju znanje problema koje ima
korisnik i potreba koje proizvod mora zadovoljiti, koristi pristup u
kojem se proizvod razvija iterativno i inkrementalno. Upravo taj pristup koristi se kod Lean Startupa, gdje startupi stvaraju minimalni održivi proizvod (Minimum Viable Product
– MVP) i zatim ga iterativno izbacuju na tržište, omogućujući sebi
validirano učenje na temelju povratnih informacija koje dolaze od
korisnika.
Inače, minimalni održivi proizvod – MVP je “ona verzija
novog proizvoda koja omogućava timu da sakupi maksimalnu količinu
validiranog učenja o korisnicima za minimalni uloženi trud.” (Izvor: Wikipedia).
5 osnovnih principa Lean Startupa
U svojoj knjizi, koju je objavio 2011. godine, Eric je objavio 5 osnovnih principa Lean startupa:
-
Poduzetnici su svugdje (Entrepreneurs are everywhere)
Eric napominje da nije potrebno raditi u garaži, pa da ono
što radimo bude startup, pa daje i definiciju startupa: “Ljudska
institucija dizajnirana kako bi izradila nove proizvode ili usluge u
uvjetima ekstremne neizvjesnosti.” Ovom definicijom napominje da su
startupi svugdje oko nas i da se Lean Startup može primijeniti u bilo
kojoj kompaniji, bilo koje veličine u bilo kojem sektoru.
-
Poduzetništvo je menadžment
Startup je prema ovom principu institucija, a ne samo
proizvod, stoga kao takav zahtjeva novi način menadžmenta, i to upravo
zbog karakteristike da se odvija u uvjetima ekstremne neizvjesnosti. Za
takve uvjete mora postojati i drugačiji način upravljanja od onog
tradicionalnog, a usporedba lean i tradicionalnog pristupa dana je u
nastavku.
-
Validirano učenje
Startupi ne postoje samo da bi stvarali proizvode (stvari i
usluge), zarađivali novac ili služili korisnicima. Oni postoje da bi
naučili kako napraviti održivo poslovanje. Ovakvo učenje može biti
znanstveno validirano, na način da se vode česti eksperimenti koji
omogućuju poduzetnicima da testiraju svaki element svoje vizije. Za
upravljanje eksperimentima razvijeno je nekoliko alata, među kojima je ivalidacijska ploča razvijena od strane Lean Starup Machine.
-
Inovativna metrika
Da bi se poboljšao output kojeg ostvaruje startup i
inovatore držalo odgovornima, potrebno se tijekom razvoja startupa
fokusirati i na one manje zanimljive aktivnosti kao što su: Kako mjeriti
napredak, kako postaviti rokove, kako priorizirati rad, a što zahtjeva
sasvim novi pristup osmišljen baš za startupe i ljude koji su odgovorni
za njih.
-
Izradi-Mjeri-Uči
Osnovna aktivnost startupa je pretvoriti ideje u proizvode, izmjeriti
reakciju korisnika na taj proizvod i tada učiti, tj. donijeti odluku o
tome je li potrebno pivotirati ili zadržati smjer. Svi uspješni startup
procesi trebali bi biti usmjereni ka ubrzanju ovakvog kruga učenja. Da
bi ovakvo učenje bilo uspješno, potrebno je osmisliti dobre eksperimente
te metriku kojom će se pratiti reakcije korisnika. Bez uspješno
izrađenih eksperimenata i sa loše postavljenom metrikom, startup može
otići u krivom smjeru. Što se naravno događa u stvarnosti.
Tradicionalni i lean pristup u razvoju startupa
Jednom je prilikom Steve Blank u članku napisanom za Harvard Business Review dao usporedbu tradicionalnog i lean pristupa razvoju startupa:
Ako sumiramo razliku između tradicionalnog i lean pristupa, možemo
doći do zaključka da lean pristup počiva na traženju poslovnog modela
kroz testiranje hipoteza, komunikaciju s korisnikom i brzo izbacivanje
proizvoda, dok tradicionalni pristup biva sporiji i oslanja se na
pretpostavke napisane u poslovnom planu.
Mitovi o Lean Startupu
Kao što je već i ranije napisano, danas startupi često govore kako
rade po principima Lean Startupa, a ipak još nakon nekoliko mjeseci rada
na proizovdu nemaju dokaz o tome da su njihove pretpostavke na kojima
grade startup točne.
S druge strane često se javljaju mitovi o Lean Startupu, neki od njih spomenuti su u nastavku:
Lean Startup znači držati troškove niskima
Lean ne znači biti jeftin, već efikasan na način da se
eliminiraju gubici. Uvijek je važna vrijednost koja se dobiva za dani
input. Ponekad će veća potrošnja u kratkom vremenu dati veću vrijednost
nego da se ta ista količina novca potroši u dužem periodu. Ono što Lean
Startup želi postići je maksimizirati tempo učenja. Valja spomenuti da
on nije usmjeren na troškove već na brzinu. Mada u konačnici on ima
manje troškove zbog svog discipliniranog pristupa testiranju novih
proizvoda i ideja.
Lean startup mijenja svoj poslovni plan svakih pet minuta
Kod Lean Startupa se ne mijenja poslovni plan, već se
testiraju pretpostavke na kojima počiva ideja, a ako se neke od tih
pretpostavki pokažu krivima, onda nam slijedi pivotiranje, što ne znači
da će se promijeniti cijeli poslovni plan, već samo oni dijelovi koji su
krivi. Sam Eric Ries kaže da sve počinje sa snažnom vizijom koju se
zatim testira u realnom svijetu te se iz nje izbaciju dijelovi za koje
se pokazalo da ne vrijede. Dakle, pivotiranje nikako ne znači
odbacivanje cijelog plana, već samo onih dijelova koji su se pokazali
lošima.
Prvo je potrebno ustvrditi valjanost rješenja
Prva faza je razvoj korisnika, u kojem se prvo identificira
problem. Ponekad startup može imati odlično rješenje, sa fenomenalnim
značajkama, ali ako ne postoji problem za to rješenje, nema smisla
razvijati ga budući da će to biti čisti gubitak. Potrebno je stoga
pivotirati u pravom smjeru, u smjeru rješavanja problema.
Lean Startup je samo za internetske startupe
Svaki startup počiva na određenim pretpostavkama, koje je
potrebno validirati, bilo da se radilo o internet rješenjima ili
fizičkim proizvodima. Stoga tu ne bi trebala postojati razlika u
principima, već samo načinu izvođenja eksperimenata.
Kvaliteta nije bitna za Lean Startup
Kvaliteta je bitna za Lean Startup. Budući da on inzistira
na iterativnom i inkrementalnom izbacivanju proizvoda, recimo
programskog koda, doći će do velikih problema i pojave mnogih grešaka u
kasnijim fazama razvoja ukoliko se od samog početka nije vodila briga o
kvaliteti istog. Bez obzira na brzinu izbacivanja proizvoda, kvaliteta
ne smije biti upitna. Iako dok radimo tesiranja pretpostavki uključujemo
samo rane korisnike, koji neće zamjeriti određene propuste u kvaliteti,
već će ih više zanimati funkcionalnost i mogućnost da proizvod riješi
njihove probleme, dok će u svojim povratnim informacijama zasigurno
govoriti o propustima koje smo napravili što se tiče njihovog poimanja
kvalitete.
Lean entuzijasti u Hrvatskoj
Voditi startup prema Lean Startup principima zasigurno nije lako i
zahtijeva jedan novi način razmišljanja, koji mora biti prisutan u
cijelom timu. Prema dosadašnjem iskustvu, timovi u kojima svi članovi nisu upoznati s leanom, neće moći voditi svoj startup po njegovim principima.
Postoji dosta izvora na kojima se može učiti o ovoj metodi, od
besplatnih online tečaja do knjiga napisanih od strane iskusnijih lean
praktičara, ali ono što zasigurno daje najveću vrijednost je učenje kroz
rad na vlastitom startupu. Lean Startup Croatia će početkom 11. mjeseca pokrenuti prvi peer to peer tečaj za učenje o Lean Startupima
po modelu koji je već prisutan u startup zajednici u San Franciscu i
Berlinu, a više o tome zasigurno ćete uskoro čitati i na Netokraciji.
Radite svoj startup, imate iskustvo u primjeni ovog principa, pišite
mi o svom iskustvu, a preporučam da se pridružite ostalim entuzijastima
na jednom od sljedećih Lean Startup Meetupa.
Ako ste pročitali članak i došli do ovog dijela, savjetujem vam da pogledate odličnu prezentaciju o tome što je MVP, koju je dao Željko Švedić na prvom Lean Startup Meetupu održanom u Zagrebu. Željko je inače vlasnik firme Gemmeus s iskustvom u primjeni Lean Startup principa u razvoju proizvoda.