Ekonomista Saša Đogović iz Instituta za tržišna istraživanja procenjuje da će cene neko vreme ostati s
tabilne pre svega zbog niske kupovne moći građana, ali da nerealan kurs, može da istopi vrednost plata i tako utiče na životni standard građana.
“Postoje tasovi na vagi koji koče eventualno odrmrzavanje cena koje bi moglo da nastupi po osnovu klizanja domaće valute. S druge strane morate imati u vidu da je životni standard stanovništva izuzetno nizak, lična potrošnja niska, znači da postoji recesija u kućnim budžetima, pa da i sa tog aspekta i proizvođači i trgovci moraju da osmisle novu strategiju svoje cenovne politike. Narodna banka Srbije da manje interveniše i da pusti da domaća valuta fleksibilnije dalje klizi ka nekom svom ravnotežnom nivou, jer jednostavno iza sebe nema podršku privrede.”
Inače, kurs dinara je od početka 2010. i pored čestih intervencija Narodne banke bio u konstantnom padu. U jednoj beogradskoj menjačnici su preneli kolika je vrednost dinara:
“Kurs je 95,50 a prodajni je 99 80. Uglavnom je to ta psihološka granica evra. Pa, zabrinutost građana je upravo zbog kredita koje imaju. “
Na drugoj strani, u pregovorima sa MMF ponovo je podvučeno kako je neophodno smanjiti javnu potrošnju, odnosno da se zamrznu plate i penzije. Iako je i ova runda uspešno okončana nije izvesno da će Vlada uspeti da ispuni obećanje MMF i istovremeno poveća primanja i penzije, procenjuje ekonomski analitičar Miša Brkić:
“Ovo je sve očekivano. Plate će ostati ovakve kakve će ostati. Možda negde pred kraj godine u zavisnosti od ekonomskih rezultata budu nešto podignute. Treba preživeti ovu godinu, a sve informacije koje ja imam govore da će ona biti teža nego prošle godine. Prošle godine smo trošili rezerve, tih rezervi nema. I naravno potpredsednik vlade zadužen za penzije tvrdi pazar pričajući o tome kako će on uspeti da im očuva penzije, a videli smo da je na kraju pregovora MMF nema razloga da mu popušta.”
Činjenica da privreda u Srbiji jako malo radi, da je opšta nelikvidnost sve prisutnija, a oko 70 odsto robe široke potrošnje se uvozi, dodatno “tope” plate kroz odnos evra i dinara. Standard građana ruše i razni monopoli, odnosno nedostatak konkurencije, a najavljuje se i prolećna poskupljenja režija i nekih životnih namirnica. Saša Đogović iz Instituta za tržišno istraživanje:
“Povećavanje cena iz domena usluga i režijskih troškova i drugih iz domena usluga, svakako da će to imati negativan efekat na životni standard stanovništva i da će umanjiti njegovu realnu kupovnu moć, a ona je takva da ne možete sa jednom prosečnom neto zaradom da pokrijete troškove prosečne statističke potrošačke korpe.”
Građani, u našoj anketi pokazuju zabrinutost ali i ravnodušnost, jer kažu nemaju šta da izgube, a cene svakodnevno izmiču kontroli.
Iako se često ponavlja da su cene u Srbiji niže nego u regionu, izostane i podatak da najmanje vredi plata u Srbiji, koja u proseku iznosi 368 evra. Ali suštinu priče ne čini samo jedan statistički pokazatelj.
Preuzeto sa www.slobodnaevropa.org