Priča da u toj fabrici radi već 11 godina te da je zadovoljna, jer joj je najbitnija sigurnost za radno mjesto.
“Imam dva sina, muž ima invalidsku penziju i sa ovom platom smo i kuću napravili i sredili većim dijelom”, kaže Snježana.
Snježana je jedan od oko 5.000 radnika koji u Kotor Varošu rade u
proizvodnim preduzećima i firmama. Ujutru mnogi od njih stižu i iz
drugih gradova, Banjaluke, Čelinca, Kneževa, a popodne, kad se fabričke
kapije zatvore, krenu nazad organizovanim prevozom svojim kućama.
Kotor Varoš je opština koja u BiH ima najmanju stopu nezaposlenosti, a
stalno otvaranje novih radnih mjesta govori u prilog tome, kao i izjave
ljudi da se živi kao nekad u Titovo vrijeme ili “skoro pa kao prije
rata”.
Polovinom mjeseca, kada se isplaćuju plate u kotorvaroškim firmama,
vlasnici u buticima, marketima i frizerskim salonima trljaju ruke, jer
sve je puno mušterija.
Zora Milić, vlasnica frizerskog salona “Still”, kaže da je svake
subote nakon plate u “Dermalu” i “Sporteku”, u salonu puno kao šibica.
“Radim od osam ujutro pa do 19 časova, ja i još jedna radnica. Ne
možemo glavu dignuti od posla. Prije desetak godina nije bilo ni upola
ovoliko posla, a samo podatak da u Kotor Varošu imamo 18 frizerskih
salona najbolje govori koliko ima posla”, kaže Milićeva.
Zdenko Sakan, načelnik Kotor Varoša, kazao je da je prije 15 godina
počelo otvaranje novih radnih mjesta, kada je i otvorena prva tvornica
obuće.
“Opština je investitorima izašla u susret, ponudila im je povoljno
zemljišta i tako je sve krenulo. Do kraja godine planirano je zaposlenje
oko 700 novih radnika u proizvodnim firmama”, kazao je Sakan.
Plate
On je podvukao da situacija ipak nije tako sjajna kada su u pitanju visine plata.
“Istina je da su prosjeci plata nešto niži, oko 500 KM, posebno u
obućarskoj branši. Ali važno je da posla ima u tolikoj mjeri da bukvalno
svako ko hoće raditi može da se zaposli”, kaže Sakan.
Želimir Čolić, radnik u firmi “Sim tehnik”, kazao je da već pune
četri godine radi u ovoj firmi i da je zadovoljan. Nakon završetka
srednje škole, odmah se zaposlio, jer je u tu firmu i išao na praksu.
Stipo Marić, suvlasnik firme “Sim tehnik”, kazao je da trenutno
zapošljavaju oko 200 ljudi, ali da će uskoro taj broj dostići 300.
“Kod nas je prosjek plata oko 1.000 KM, to je skoro duplo više od
prosjeka u ostalim proizvodnim firmama u Kotor Varošu, ali jedan dio
radnika ima i puno veću platu od ovog prosjeka”, kazao je Marić.
On je naveo da svoje proizvode izvoze u Kinu, Meksiko, Njemačku, Ameriku, Francusku, Brazil…
“Ukazaću na jedan problem, a to je da je školstvo katastrofalno. Mi
ljude koje zaposlimo moramo učiti sve ispočetka, znači, u školi nemaju
dana prakse. To nam stvara velike troškove”, kazao je Marić, dodajući da
su nedavno zaposlili čitavo odjeljenje učenika, mašinskih tehničara,
koji su završili srednju školu.
Dragana Šipragić, marketing menadžer “Fagus grupe”, gdje takođe vrvi
od radnika, kazala je da u okviru grupacije posluje osam članica i to
“Fagus Haus”, proizvodnja prozora i vrata, “Vrbanja šume”, “Bor petrol”,
“Abis”, “Hajdučke vode” “Silvatika”, “Arboreko” i “Nomar”.
“Ovih osam firmi ima zajedno oko 350 zaposlenih, pri čemu je oko 80
odsto tih radnika iz opštine Kotor Varoš”, navela je Šipragićeva.
Radenko Bubić, vlasnik Tvornice obuće “Dermal”, kazao je da svake godine imaju povećanje obima posla i prihoda za oko 25 odsto.
“Posla ima sve više, našu obuću nose u policije Makedonije i Crne
Gore, kao i vojska Crne Gore, zatim “Elektroprivreda” Srbije i Crne Gore
i slično”, kazao je on.
(Nezavisne novine)