Više od 100 milijardi dolara javnog novca dodijeljeno je privatnim investitorima u sudovima za rješavanje sporova između investitora i država (ISDS), prema analizi koju prenosi Guardian.
Kontroverzni arbitražni sistem koji dozvoljava korporacijama da tuže vlade za kompenzaciju zbog odluka za koje tvrde da utiču na njihov profit uglavnom se provodi iza zatvorenih vrata, a neke presude se čuvaju u tajnosti. Ali, prema globalnom ISDS trackeru koji je pokrenut danas, 114 milijardi dolara do sada je isplaćeno iz javne kase investitorima – otprilike onoliko koliko su bogate nacije pružile za pomoć po pitanju klimatskih promjena 2022. godine.
Kompanije za fosilna goriva bile su daleko najveći dobitnici ovog sistema, te su profitirale 80,21 milijardi dolara od 1998. godine. Ako se trenutni trendovi nastave, još najmanje 48 milijardi dolara bit će isplaćeno za rješavanje predmeta koji su trenutno u postupku, navodi istraživanje.
“Slično kao što je britanska vlada platila robovlasnicima oko 7 biliona funti današnjeg novca za okončanje ropstva, ISDS mehanizam nastavlja sistem u kojem korporativni počinioci na kraju dobijaju novac zbog toga jer konačno čine pravu stvar, ili barem prestaju raditi pogrešnu stvar. Ovaj novac treba potrošiti na reparacije za nevine žrtve globalnog zagrijavanja, a ne davati korporacijama odgovornim za njegovo izazivanje”, rekla je Lucía Bárcena iz Transnacionalnog instituta, jedne od tri grupe koje su kreirale tragač.
Tom Wills, direktor Trade Justice Movement, koji je također uključen u ovu inicijativu, rekao je: “Podaci potvrđuju ono što smo godinama govorili: ISDS je tajno oružje kompanija za fosilna goriva protiv klimatskih zakona. Korporativni sudovi se također koriste da prijete vladama da ne popuste pred popularnim lokalnim ili nacionalnim zahtjevima za klimatskim djelovanjem. Ovome treba stati na kraj. Podaci pokazuju da je reforma hitno potrebna”.
ISDS sistem je potresen nakon što su se prošle sedmice zemlje EU masovno povukle iz ugovora o energetskoj povelji, jednog od najznačajnijih izvora potraživanja investitora i država.
Međutim, mehanizam ostaje karakteristika većine modernih međunarodnih investicionih sporazuma. Stranim investitorima daje pravo da tuže države za milijarde dolara kada na njihov očekivani profit utiču javne mjere poput zelenih propisa.
Za razliku od nacionalnih sudova, ISDS tribunali dozvoljavaju investitorima da oblikuju panele koji će saslušati njihov slučaj, stvarajući “očigledne rizike od pristrasnosti, sukoba interesa, potencijalnog nedoličnog ponašanja i drugih zloupotreba moći“, navodi se u izvještaju UN-a prošlog oktobra.
Sistem ISDS-a je spriječio države da preduzmu klimatske mjere, čak i kada je to bilo “neophodno i predvidivo decenijama”, navodi se u izvještaju.
Slučajevi
Tracker ima pretraživu arhivu svih 1.362 ISDS slučaja. Pokazuje da su investitori do sada pokušali da potražuju 857 milijardi dolara od nacionalnih vlada, sa 129 registrovanih potraživanja za milijardu dolara ili više.
Neki od najupečatljivijih slučajeva uključuju:
– Tužba za kompenzaciju od 15 milijardi dolara od TC Energy-a protiv američke vlade zbog otkazivanja naftovoda Keystone XL koji bi prenosio 830.000 barela visoko zagađujuće nafte od katranskog pijeska do američke obale svakog dana. Dozvolu je povukao Joe Biden prvog dana svog mandata nakon duge kampanje američkih starosjedilaca, farmera i klimatskih aktivista. Naftovod je zagovarao bivši predsjednik Donald Trump i postao je temeljno pitanje kulturnog sukoba u zemlji.
– Potraživanje Ruby River Capitala za “ne manje od 20 milijardi dolara” nakon što je vlada Kvebeka otkazala postrojenje za ukapljivanje prirodnog gasa na rijeci St Lawrence. Procjenom uticaja na životnu sredinu utvrđeno je da će postrojenje povećati emisiju stakleničkih plinova, naštetiti zajednicama domorodačkih naroda Kanade i uništiti biodiverzitet. Potraživanje RRC-a bilo je najveće ikad prema Sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini (Nafta).
– Najunosniji slučaj ISDS-a koja se trenutno razmatra je slučaj Zeph Investmenta vrijedan 200 milijardi dolara protiv Australije zbog ogromnog planiranog rudnika u Zapadnoj Australiji koji je, tvrdi Zeph Investment, australska vlada “efikasno uništila”, kršeći sporazum o slobodnoj trgovini Asean.
– Avima Iron Ore traži 27 milijardi dolara od Republike Kongo, nakon što je oduzela dozvole za iskopavanje željezne rude za tri firme u australskom vlasništvu, umjesto toga predavši ih maloj kineskoj investicijskoj grupi. Suma je skoro duplo veća od prošlogodišnjeg BDP-a zemlje.
Kako navodi Guardian, na moderni ISDS sistem se široko gleda kao na plod napora da se spriječe bivše kolonije na globalnom jugu da prisvoje ili nacionaliziraju industrijska poduzeća nakon nezavisnosti. Ured američkog trgovinskog predstavnika čak hvali ISDS kao miroljubivu alternativu diplomatiji iz 19. stoljeća. Međutim, sistem se u velikoj mjeri razvio kako bi ograničio nacionalne napore za socijalnom i ekološkom regulativom koja bi mogla negativno utjecati na ambicije investitora.
“Nepravda je očigledna: zemlje na globalnom jugu su glavne žrtve ISDS-a, dok korporacije iz Evrope i Sjeverne Amerike imaju koristi. Prebacuje se javni novac u ruke nekoliko korporacija i njihovih dioničara. Ovo mora prestati. Krajnje je vrijeme da zemlje posvuda napuste ugovore koji uključuju ISDS kako bi mogle graditi pravednu i održivu budućnost”, rekao je Fabian Flues, iz nevladine organizacije PowerShift koja je bila uključena u sastavljanje analize.