Nakon dva mjeseca stiglo je još jedno obećanje iz Mađarske.
Finansiraće projekte u Republici Srpskoj vrijedne više od
stotinu miliona eura, a koje su njemačke vlasti stopirale zbog secesionističke
politike predsjednika RS Milorada Dodika, kako je navedeno u obrazloženju
ambasade ove zemlje u Bosni i Hercegovini.
Izjavio je ovo juče upravo Dodik nakon razgovara sa
premijerom Mađarske Viktorom Orbanom. Podsjećanja radi sličnu najavu mogli smo
čuti i tokom avgusta, kada je Dodik takođe boravio u ovoj zemlji.
“Ovaj put je gospodin Orban izrazio svoju spremnost da
supstituiše projekte koje su Nijemci navodno nešto otkazali, a sada nam
formalno prave probleme iz razloga što ne žele da riješe ove ugovore koji
regulišu tu saradnju. Tako da imamo politički stav da oni nešto kao neće, a
ugovori konkretni su još uvijek aktivni što se tiče Nijemaca. Evo čekamo da oni
to završe, da bi mi mogli sa Mađarima i predsjednikom Orbanom na najbolji način
i obostranu korist realizovati te projekte“, rekao je Dodik juče za RTRS.
Podsjetimo, Dodik je odmah nakon što je njemačka Vlada
objavila da odustaje od projekata u RS govorio da će isti biti ponuđeni Kini i
da će “Simensove” mašine biti zamijenjene kineskim. Takođe, rekao je da je
prije Njemačke, Kina bila zainteresovana za vjetropark Hrgud kod Berkovića,
koji je uz rehabilitacije Hidroelektrane Trebinje, faza tri i četiri, kao i
izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Gradišci, projekat od
koga je Njemačka odustala.
Hoće li nas, i koliko, skuplje koštati eventualno
preuzimanje projekta od strane Mađarske i Kine, obzirom da se iz istupa Dodika
stiče dojam -izgubili smo jedne, dobićemo druge- pitali smo ekonomistu Igora
Gavrana.
Kaže da obzirom da se RS odavno već i na domaćem tržištu
nepovoljno zadužuje, po relativno visokim kamatnim stopama, jasno je da ni ovi
krediti neće biti naročito povoljni.
Naravno, dodaje, da je za strateški važne projekte bitno da
se realiziju makar i iz kredita i da eventualno preuzimanje financiranja od
nekog drugog bolje nego da ti projekti propadnu, zbog pozitivnih efekata na
upošljavanje domaće privrede za izvođenje radova i javnog interesa zbog koristi
za zajednicu.
Ali, naglašava, potpuno je nerealno govoriti o bilo kakvoj
zamjeni, ili stavljati Njemačku u istu ravan sa Mađarskom ili Kinom, jer uslovi
sigurno nisu isti.
“Također je upitno
koliko je realno moguće da čak i kreditno Mađarska može zamijeniti Njemačku ili
EU zbog drastično manjih vlastitih kapaciteta i mogućnosti. Naime, Mađarska
ekonomija ima vlastitih problema i mnogo je logičnije očekivati od njene vlade
da za svoje potrebe usmjeri ograničena sredstva koja ima na raspolaganja. Kina
svakako ima dovoljno kapaciteta, ali je upitno koliko ima interesa jer su ti
projekti mikroskopski za njene enormne potencijale i opet ako i bude interesa
pod kakvim uslovima bi eventualno financiranje bilo. Ukratko, bolje je projekte
koji su neophodni realizirati i na manje povoljan način, ali to nije isto pa ni
slično, jako je upitno da li se svi projekti mogu čak i kreditno pokriti i te
pozajmice treba jednom vratiti a to će opet značiti opterećenje građana i
privrede”, zaključuje za BUKU Gavran.
A ne traži se novac samo u Mađarskoj i Kini.
Kako je ranije najavljeno, sljedeća posjeta Milorada Dodika
je Moskvi, gdje će se sastati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a
nakon toga slijedi put na Daleki istok.
Poslanik Pokreta za pravdu i red, Đorđe Vučinić ovoj listi
zemalja dodaje i Azerbejdžan, obzirom da je Dodik nakon sastanka sa predsjednikom Ilhamom Alijevim, izjavio da je ova zemlja zainteresovan za
ulaganje u projekte u oblasti energetike u RS-u.
“Nisam siguran da će Mađarii tek tako da zamjene Nijemce, ne
mislim da su u pitanju filantropi, već da je pozadina interes i pranje novca.
Znamo sada da su nam prijatelji i iz Azerbejdžana, od kada se pominju krediti
iz ove zemlje. To nam je sada strateški partner. Onda vidjećemo da li će ikada
doći mali i veliki kredit iz Rusije, ali i šta je sa Kinom. Često čujemo neke
najave od Milorada Dodika, ali vidjećemo kako će to da bude kada dođe I ako
uopšte doše do realizacije”, ističe Vučinić.
A nije Republika Srpska izgubila finansiranje samo četiri
projekta.
U julu je ostala i bez bespovratna sredstva za obnovu
vodovodne i kanalizacijske mreže u opštinama Doboj, Gradiška, Laktaši,
Prijedor, Prnjavor, Teslić, Trebinje i Vukosavlje. U pitanju su takođe milioni.
Iako neodobravanje sredstava mnogi vide kao “tihe” sankcije,
zvaničan stav EU je da projekat iz RS nije dovoljno dobro pripremljen i
kompletiran.
A o neuporedivosti bespovratnih sredstva, dakle, poklona, sa
kreditima, bez obzira na uslove tih kredita, suvišno je, i govoriti.