Doduše Nijemac je, ali je već pokazao da neće oklijevati da “nagazi” i Berlin ako je to u interesu Evropske Unije
Klaus Regling u svojoj karijeri nije privlačio pažnju velikim izjavama, i to se najvjerovatnije neće promijeniti ni u budućnosti.
Ovaj 61-godišnjak je i inače posve tipičan “sjevernjak”, rođen je u Libeku gdje se ne troše riječi bez potrebe. Isto tako, poznat je kao čovjek koji uvijek ostaje hladne glave, staje iza problema i marljivo traži racionalno rješenje.
To traži i od drugih, jer je uvjeren kako “čarobnih sredstava – jednostavno nema.”
Ob je i jedan od “pomagača pri rođenju” zajedničke evropske valute i jedan je od stručnjaka koji je u ime Njemačke pripremao sporazum o stabilnosti evra u Mastrihtu.
Iako nije član neke političke stranke, pobjedom socijaldemokrata 1998. ipak odlazi iz Ministarstva finansija kojim je tada još upravljao Oskar Lafontaine.
Mladi “penzioner” odlazi u instituciju one vrste kakva se danas smatra, glavnim neprijateljem stabilnosti evra, u spekulativni američki investicioni fond Mur Kapital gdje u kancelariji u Londonu preuzima dužnost poslovođe.
To je mjesto gdje je zaradio još jednu “mrlju” u karijeri – jer u istom hedž-fondu je tada radio i Filip Hildebrand, donedavni predsjednik Švajcarske nacionalne banke.
Hildebrand je početkom godine morao da podnese ostavku nakon što je uhvaćen u špekulacijama sa kursom švajcarskog franka, za čiju je stabilnost teoretski on bio zadužen.
Svoju karijeru je počeo još sredinom sedamdesetih kod Međunarodnog monetarnog fonda, gdje je između ostalog učestvovao u reprogramiranju dugova Maroka i Indonezije. Početkom devedesetih ga Kohlov ministar finansija Teo Vaigel poziva nazad u domovinu gdje se već onda bavio mjerama za privredni rast Evrope. Tako da je on i jedan od “pomagača pri rođenju” zajedničke evropske valute i jedan je od stručnjaka koji je u ime Njemačke pripremao sporazum o stabilnosti evra u Mastrihtu.
Ipak, novom šefu ESM-a se ne može prigovoriti baš ništa više od toga da je možda upoznao neke pogrešne ljude, kakve u svijetu finansija ima i više nego dovoljno.
Njegov angažman u hedž-fondu nije potrajao ni pune dvije godine dok ga nisu pozvali u Evropsku komisiju u Briselu gdje je bio direktor za ekonomska i finansijska pitanja.
Upravo u tom periodu su i Njemačka i Francuska premašile granice dozvoljenog državnog deficita – i iako Nijemac, Regling nije ni sekunde oklijevao inicirajući krivični postupak protiv – Njemačke.
Kancelaru Njemačke tada, nije se nimalo dopao Reglingov izbor između stručnosti i patriotizma tako da je navodno kancelar lično izjavio kako ga “više ne želi da vidi u Berlinu”.
Ipak, s velikom koalicijom i dolaskom kancelarke Angele Merkel popravio se i njegov odnos sa Berlinom, makar je Regling i dalje bio “čovjek iz Brisela”.
Tamo je zapravo već od 2010. na čelu privremenog fonda za stabilnost evra EFSF-a tako da već dobro zna šta se može učiniti sa zajedničkim, evropskim fondom koji bi trebalo da stabilizuje zonu evra.
On je duboko uvjeren u opravdanost i prednosti zajedničke evropske valute, ali upozorava kako nije dobro očekivati nekakve brze i nagle promjene.
“Stalno čitamo kako strategija za spas evra ne funkcioniše. To nije baš tačno. U Irskoj funkcioniše vrlo dobro, a i u Portugalu se vidi napredak u programu prilagođavanja.”
Jer, još jednom će reći: “čarobnog sredstva nema” – nego samo dug i naporan rad”.
Naravno, zemlje koje imaju poteškoća neće baš uvjek biti oduševljene savjesnim Reglingom čiji mentalitet službenika jedva može da prihvati nečiju rasipnost.
Ali nije baš izvjesno ni da će se Berlinu svidjeti baš sve ideje “Nijemca” na čelu ESM-a.
Naime, dok je Berlin još i spreman da razgovara o planovima Pariza o formiranju zajedničke, Evropske vlade koja bi bila zadužena za finansije, Regling je sklon i inicijativi Junkkera za zajedničkim evropske državne obveznice.
To je pak do sad Njemačka uporno odbijala.