Iako su mnogi ekonomisti u
Bosni i Hercegovini krajem prošle godine upozoravali kako bi u ovoj godini
trebalo doći do pada cijena osnovnih životnih namirnica, to se ne dešava.
Naprotiv, pojedini prehrambeni artikli u posljednjih nekoliko sedmica dostigli
su čak i cijenu koja je bila na snazi prošle godine, u vrijeme kada smo imali
najviše cijene goriva. S obzirom da je cijena goriva već odavno snižena, da
poljoprivrednim proizvođačima otkupne cijene
nisu rasle, mnogi se s razlogom pitaju zbog čega cijene osnovnih
životnih namirnica i dalje rastu.
Piletina postala luksuz
Tako se danas mnogi kupci
čude kada u trgovačkim objektima shvate da za kilogram pilećih fileta moraju
izdvojiti od 14.50 do 17.25 KM, u zavisnosti od objekta.
Ovo je samo jedan od brojnih
primjera neshvatljivo visokih cijena.
Vođeni tvrdnjama
poljoprivrednih proizvođača da im otkupne cijene u prethodnim mjesecima nisu
rasle, zatražili smo od Federalne uprave za inspekcijske poslove podatke o stanju na terenu, s obzirom da su inspektori
ove institucije zaduženi da kontroliši da li trgovački lanci poštuju
ograničenje marži na osnovne životne namirnice koje je na snazi.
Rezultati kažu da su
inspektori imali pune ruke posla, pogotovo u mjesecu aprilu.
“U nadzorima na osnovu Odluke o
izmjeni Odluke o propisivanju mjera neposredne kontrole cijena utvrđivanjem
maksimalne visine marži za pojedine osnovne životne namirnice i druge
proizvode, nepravilnosti su utvrđene kod 22 subjekata nadzora – pravnih lica i
dva subjekta nadzora – fizička lica”,
kazali su iz FUZIP-a, te javno objavili listu pravnih i fizičkih lica koji su
kažnjeni novčano.
Među kažnjenin pravnim licima nalaze
se trgovački lanci u koje ulazimo gotovo svakodnevno, a na listi kažnjenih su i
neke apoteke.
Iz Federalne uprave za inspekcijske
poslove kažu da su nadzori vršeni na
osnovu predstavki građana kao i u redovnom inspekcijskom nadzoru.
“Na osnovu člana 14. Zakona o
kontroli cijena („Službene novine Federacije BiH“, broj: 2/95, 70/08) propisano
je: „Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za
prekršaj pravno lice u slučaju kada se ne pridržava propisanih mjera neposredne
kontrole cijena (član 4.). Za radnju iz stava 1. ovog člana kaznit će se za
prekršaj odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 250,00 KM do
2.500,00 KM, a fizičko lice novčanom kaznom iznosu od 500,00 KM do 1.500,00
KM.“, saopćili su iz FUZIP-a.
Kršenje zakona trgovcima isplativo
S obzirom da su određeni trgovački
lanci koji su kažnjeni u aprilu, kažnjeni i u martu, predsjednika Udruge za
unapređenje kvalitete življenja Futura iz Mostara Marina Bagu pitali smo da li
su kazne niske ukoliko trgovački lanci iz mjeseca u mjesec ponavljaju kršenje
propisanih mjera.
On tvrdi da kazne sigurno nisu
adekvatne.
“Ako je kazna manja od profita koji
se ostvario kršenjem zakona i pumpanjem cijena, onda zaista ona nema smisla. U
tom slučaju će trgovac tu kaznu hladno platiti i nastaviti dalje raditi, jer mu
se očigledno isplati. Prilikom kažnjavanja se mora uzeti u obzirom koliko je
trgovački subjekt zaradio, ne smije ostati profita kod njega na osnovu kršenja
propisa, i sigurno je onda da mu neće pasti napamet to djelo ponoviti”, ističe
za Buku Bago.
On konstatuje kako nema opravdanja da
se cijene vraćaju na nivo najviših poskupljenja iz prošle godine.
“Ako smo ranije imali cijenu goriva
kao izgovor za poskupljenja, sada opet treba insistirati da se cijene smanje,
jer se smanjilo gorivo. Međutim, prateći tu problematiku niz godina u Bosni i
Hercegovini, nikada se to nije desilo. Svjedočili smo na desetine puta
poskupljenju goriva, a potom i pojeftinjenju, ali cijene životnih namirnica ili
usluga koje su poskupile radi goriva se nikada nisu vraćale na prethodno
stanje. Tu su odgovorne institucije, da opominju trgovca da prihvati iste
razloge”, naglašava Bago.
Farmerima smanjuju otkupnu cijenu, a
u trgovinama mlijeko luksuz
Jedan od proizvoda koji je
posljednjih mjeseci znatno skuplji, a spada u red osnovnih životnih namirnica
je i mlijeko.
Trenutno u tržnim centrima za litar
izdvajamo u prosjeku oko 2.50 KM. Znalo je biti i skuplje, ali i jeftinije, ako
ste uigrani dovoljno da pratite “akcije” po tržnim centrima.
Prije naglog rasta cijena u BiH
mlijeko je bilo od 1.20 do 1.50 KM.
Eldin Glibanović, predsjednik
Grupacije mljekara Tuzlanskog kantona kaže nam da je nerealna cijena mlijeka u
tržnim centrima, s obzirom da je otkupna cijena ostala na niskom nivou.
“Nama čak posljednjih sedmica traže
pojeftinjenje mlijeka u otkupu za pet feninga. Mi smo na to imali burne
reakcije svih proizvođača, jer vidimo da su mlijeko i mliječni proizvodi u
marketima izuzetno visoke. U pojedinim marketima imate blago padanje cijena,
ali sve se to svodi na neke tzv. akcije. Mi smo s jednom kompanijom dogovorili
da za april spustimo za dva feninga, jer oni tvrde da navodno imaju velike
količine zaliha u magacinima. Izrazili smo razumijevanje i pored svih svojih
problema i pristali na pad cijene u otkupu, što nije normalno u ovom trenutku”,
govori za Buku Glibanović.
Dodaje kako će pregovarati dalje o
cijeni za maj.
“Mi proizvodimo tek 30 posto potreba
Tuzlanskog kantona, tako da mi ne vjerujemo da tih rezervi ima toliko. Smatramo
da je ovo samo razlog da se nama obori otkupna cijena. A kada je u pitanju
poticaj kantonalni i federalni, mi još ni marke nismo dobili za ovu godinu.
Sjetva je već u jeku, farmeri su uveliko zaduženi kod apoteka i kreditnih
organizacija”, ističe tuzlanski proizvođač mlijeka.
Mljekari gase proizvodnju jer ne žele
da posluju u minusu
Prema njegovim riječima, u Tuzlanskom
kantonu je značajan pad proizvodnje mlijeka.
“Imamo pad grla stočnog fonda za
nekih 700-800 grla za prošlu godinu, a to će se nastaviti i narednom periodu
ako se prerađivači mlijeka budu ovako ponašali i pregovarali cijene, a one i
dalje u marketima bile iste. Mislim da će uskoro biti upitna nabavka mlijeka od
naših farmera. Jednostavno, ljudi će gasiti farme jer se ne vide u tom poslu
dok su u gubitku”, zabrinjavajuća je konstatacija koju je iznio Glibanović.
Naš sagovornik kaže kako nije realno
da proizvođač mlijeka dobije 90 feninga po litru, a da mlijeko u trgovinama
bude po 2.50 KM ili više.
“Ogromna je razlika između 90 feninga
koje mi dobijemo kao proizvođači i 2.50 KM za koje ga građani kupe u
trgovinama. Da li je realno da mlijeko sa 4.2 masnom jedinicom koje mi
isporučimo sa farme po 90 feninga, a da u marketu mast 3.2 ili 2.8 bude nekih
2.50 KM. Dakle, to je mlijeko iz kojeg je izvučeno dosta masnih jedinica i opet
je skuplje nekoliko puta nego naše na farmi. Čak se i te masne jedinice koje se
izvuku iz mlijeka u preradi mogu iskoristiti za druge proizvode. Razlika koju
izvučete iz mlijeka koje je bilo masno 4.2 može ići za pravljenje maslaca,
margarina, kajmaka, sireva i mliječnih napitaka”, podvlači Glibanović.
Traže uvođenje prelevmana za spas
domaće proizvodnje
Kada je riječ o domaćim
poljoprivrednicima, Bago navodi da
godinama izostaju kratkoročni i dugoročni planovi i strategije vlasti o
subvencioniranju.
“Od stočarstva do mljekarstva i voćarstva.
Vidimo da postoji anomalija da je hrana kod nas skuplja nego u zemljama
regiona, a često skuplja nego i u nekim zemljama Evropske unije. Jasno je da mi s tim jako
loše gospodarimo” jasan je Bago.
A da vlasti loše gospodare kada je
riječ o poljoprivredi, smatra i tuzlanski mljekar Glibanović.
“Nijedno mlijeko iz uvoza se ne može
porediti s mlijekom domaćeg farmera, jer je kod uvoznih mlijeka sve izvučeno iz
njega. Međutim, ono je u trgovinama jeftinije, a građani su u takvoj ekonomskoj
situaciji da im je svaki fening bitan.
Evo, mi uporno tražimo od države da uradi konkretan potez ako misli da zaštiti domaću proizvodnju.
Tražimo da se uvedu prelevmani isto kao što je i Srbija uvela, tako da svo
mlijeko iz Evrope koje bi dolazilo na tržište Bosne i Hercegovine bilo bi 25
feninga skuplje i samim time bi država zaštitila domaće proizvođače. Mi bi bili
konkurentniji na policama. To mlijeko koje dolazi iz uvoza je bolje premirano u
zemljama iz kojih dolazi. To mlijeko ima neke bonuse u tim zemljama tako da ga
strani farmeri mogu jeftinije dati. Tako je isto naša država morala učiniti
korak u našu korist, jer ako izgubimo domaću proizvodnju nema nas nigdje.
Vidjeli smo u vrijeme korone šta se desilo, da su nam nakon deset dana ostale
prazne police u marketima jer mnogo manje proizvodimo nego što nam je potrebno
i nego što uvozimo”, zaključuje Glibanović.