Iako su mnogi ekonomisti u Bosni i Hercegovini krajem prošle godine upozoravali kako bi u ovoj godini trebalo doći do pada cijena osnovnih životnih namirnica, to se ne dešava. Naprotiv, pojedini prehrambeni artikli u posljednjih nekoliko sedmica dostigli su čak i cijenu koja je bila na snazi prošle godine, u vrijeme kada smo imali najviše cijene goriva. S obzirom da je cijena goriva već odavno snižena, da poljoprivrednim proizvođačima otkupne cijene nisu rasle, mnogi se s razlogom pitaju zbog čega cijene osnovnih životnih namirnica i dalje rastu.
Piletina postala luksuz
Tako se danas mnogi kupci čude kada u trgovačkim objektima shvate da za kilogram pilećih fileta moraju izdvojiti od 14.50 do 17.25 KM, u zavisnosti od objekta.
Ovo je samo jedan od brojnih primjera neshvatljivo visokih cijena.
Vođeni tvrdnjama poljoprivrednih proizvođača da im otkupne cijene u prethodnim mjesecima nisu rasle, zatražili smo od Federalne uprave za inspekcijske poslove podatke o stanju na terenu, s obzirom da su inspektori ove institucije zaduženi da kontroliši da li trgovački lanci poštuju ograničenje marži na osnovne životne namirnice koje je na snazi.
Rezultati kažu da su inspektori imali pune ruke posla, pogotovo u mjesecu aprilu.
“U nadzorima na osnovu Odluke o izmjeni Odluke o propisivanju mjera neposredne kontrole cijena utvrđivanjem maksimalne visine marži za pojedine osnovne životne namirnice i druge proizvode, nepravilnosti su utvrđene kod 22 subjekata nadzora – pravnih lica i dva subjekta nadzora – fizička lica”, kazali su iz FUZIP-a, te javno objavili listu pravnih i fizičkih lica koji su kažnjeni novčano.
Među kažnjenin pravnim licima nalaze se trgovački lanci u koje ulazimo gotovo svakodnevno, a na listi kažnjenih su i neke apoteke.
Iz Federalne uprave za inspekcijske poslove kažu da su nadzori vršeni na osnovu predstavki građana kao i u redovnom inspekcijskom nadzoru.
“Na osnovu člana 14. Zakona o kontroli cijena („Službene novine Federacije BiH“, broj: 2/95, 70/08) propisano je: „Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice u slučaju kada se ne pridržava propisanih mjera neposredne kontrole cijena (član 4.). Za radnju iz stava 1. ovog člana kaznit će se za prekršaj odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 250,00 KM do 2.500,00 KM, a fizičko lice novčanom kaznom iznosu od 500,00 KM do 1.500,00 KM.“, saopćili su iz FUZIP-a.
Kršenje zakona trgovcima isplativo
S obzirom da su određeni trgovački lanci koji su kažnjeni u aprilu, kažnjeni i u martu, predsjednika Udruge za unapređenje kvalitete življenja Futura iz Mostara Marina Bagu pitali smo da li su kazne niske ukoliko trgovački lanci iz mjeseca u mjesec ponavljaju kršenje propisanih mjera.
On tvrdi da kazne sigurno nisu adekvatne.
“Ako je kazna manja od profita koji se ostvario kršenjem zakona i pumpanjem cijena, onda zaista ona nema smisla. U tom slučaju će trgovac tu kaznu hladno platiti i nastaviti dalje raditi, jer mu se očigledno isplati. Prilikom kažnjavanja se mora uzeti u obzirom koliko je trgovački subjekt zaradio, ne smije ostati profita kod njega na osnovu kršenja propisa, i sigurno je onda da mu neće pasti napamet to djelo ponoviti”, ističe za Buku Bago.
On konstatuje kako nema opravdanja da se cijene vraćaju na nivo najviših poskupljenja iz prošle godine.
“Ako smo ranije imali cijenu goriva kao izgovor za poskupljenja, sada opet treba insistirati da se cijene smanje, jer se smanjilo gorivo. Međutim, prateći tu problematiku niz godina u Bosni i Hercegovini, nikada se to nije desilo. Svjedočili smo na desetine puta poskupljenju goriva, a potom i pojeftinjenju, ali cijene životnih namirnica ili usluga koje su poskupile radi goriva se nikada nisu vraćale na prethodno stanje. Tu su odgovorne institucije, da opominju trgovca da prihvati iste razloge”, naglašava Bago.
Farmerima smanjuju otkupnu cijenu, a u trgovinama mlijeko luksuz
Jedan od proizvoda koji je posljednjih mjeseci znatno skuplji, a spada u red osnovnih životnih namirnica je i mlijeko.
Trenutno u tržnim centrima za litar izdvajamo u prosjeku oko 2.50 KM. Znalo je biti i skuplje, ali i jeftinije, ako ste uigrani dovoljno da pratite “akcije” po tržnim centrima.
Prije naglog rasta cijena u BiH mlijeko je bilo od 1.20 do 1.50 KM.
Eldin Glibanović, predsjednik Grupacije mljekara Tuzlanskog kantona kaže nam da je nerealna cijena mlijeka u tržnim centrima, s obzirom da je otkupna cijena ostala na niskom nivou.
“Nama čak posljednjih sedmica traže pojeftinjenje mlijeka u otkupu za pet feninga. Mi smo na to imali burne reakcije svih proizvođača, jer vidimo da su mlijeko i mliječni proizvodi u marketima izuzetno visoke. U pojedinim marketima imate blago padanje cijena, ali sve se to svodi na neke tzv. akcije. Mi smo s jednom kompanijom dogovorili da za april spustimo za dva feninga, jer oni tvrde da navodno imaju velike količine zaliha u magacinima. Izrazili smo razumijevanje i pored svih svojih problema i pristali na pad cijene u otkupu, što nije normalno u ovom trenutku”, govori za Buku Glibanović.
Dodaje kako će pregovarati dalje o cijeni za maj.
“Mi proizvodimo tek 30 posto potreba Tuzlanskog kantona, tako da mi ne vjerujemo da tih rezervi ima toliko. Smatramo da je ovo samo razlog da se nama obori otkupna cijena. A kada je u pitanju poticaj kantonalni i federalni, mi još ni marke nismo dobili za ovu godinu. Sjetva je već u jeku, farmeri su uveliko zaduženi kod apoteka i kreditnih organizacija”, ističe tuzlanski proizvođač mlijeka.
Mljekari gase proizvodnju jer ne žele da posluju u minusu
Prema njegovim riječima, u Tuzlanskom kantonu je značajan pad proizvodnje mlijeka.
“Imamo pad grla stočnog fonda za nekih 700-800 grla za prošlu godinu, a to će se nastaviti i narednom periodu ako se prerađivači mlijeka budu ovako ponašali i pregovarali cijene, a one i dalje u marketima bile iste. Mislim da će uskoro biti upitna nabavka mlijeka od naših farmera. Jednostavno, ljudi će gasiti farme jer se ne vide u tom poslu dok su u gubitku”, zabrinjavajuća je konstatacija koju je iznio Glibanović.
Naš sagovornik kaže kako nije realno da proizvođač mlijeka dobije 90 feninga po litru, a da mlijeko u trgovinama bude po 2.50 KM ili više.
“Ogromna je razlika između 90 feninga koje mi dobijemo kao proizvođači i 2.50 KM za koje ga građani kupe u trgovinama. Da li je realno da mlijeko sa 4.2 masnom jedinicom koje mi isporučimo sa farme po 90 feninga, a da u marketu mast 3.2 ili 2.8 bude nekih 2.50 KM. Dakle, to je mlijeko iz kojeg je izvučeno dosta masnih jedinica i opet je skuplje nekoliko puta nego naše na farmi. Čak se i te masne jedinice koje se izvuku iz mlijeka u preradi mogu iskoristiti za druge proizvode. Razlika koju izvučete iz mlijeka koje je bilo masno 4.2 može ići za pravljenje maslaca, margarina, kajmaka, sireva i mliječnih napitaka”, podvlači Glibanović.
Traže uvođenje prelevmana za spas domaće proizvodnje
Kada je riječ o domaćim poljoprivrednicima, Bago navodi da godinama izostaju kratkoročni i dugoročni planovi i strategije vlasti o subvencioniranju.
“Od stočarstva do mljekarstva i voćarstva. Vidimo da postoji anomalija da je hrana kod nas skuplja nego u zemljama regiona, a često skuplja nego i u nekim zemljama Evropske unije. Jasno je da mi s tim jako loše gospodarimo” jasan je Bago.
A da vlasti loše gospodare kada je riječ o poljoprivredi, smatra i tuzlanski mljekar Glibanović.
“Nijedno mlijeko iz uvoza se ne može porediti s mlijekom domaćeg farmera, jer je kod uvoznih mlijeka sve izvučeno iz njega. Međutim, ono je u trgovinama jeftinije, a građani su u takvoj ekonomskoj situaciji da im je svaki fening bitan. Evo, mi uporno tražimo od države da uradi konkretan potez ako misli da zaštiti domaću proizvodnju. Tražimo da se uvedu prelevmani isto kao što je i Srbija uvela, tako da svo mlijeko iz Evrope koje bi dolazilo na tržište Bosne i Hercegovine bilo bi 25 feninga skuplje i samim time bi država zaštitila domaće proizvođače. Mi bi bili konkurentniji na policama. To mlijeko koje dolazi iz uvoza je bolje premirano u zemljama iz kojih dolazi. To mlijeko ima neke bonuse u tim zemljama tako da ga strani farmeri mogu jeftinije dati. Tako je isto naša država morala učiniti korak u našu korist, jer ako izgubimo domaću proizvodnju nema nas nigdje. Vidjeli smo u vrijeme korone šta se desilo, da su nam nakon deset dana ostale prazne police u marketima jer mnogo manje proizvodimo nego što nam je potrebno i nego što uvozimo”, zaključuje Glibanović.
