Podsjetimo da takozvana sindikalna potrošačka korpa uključuje troškove za prehranu, stanovanje i komunalne usluge, tekuće održavanje domaćinstva, odjeću i obuću, higijenu i njegu zdravlja, prevoz, obrazovanje i kulturu. Ukoliko ovo prepolovimo, građanima, u najboljem slučaju, ostane dovoljno za prehranu, stanovanje i higijenu, a o ostalim potrebama mogu samo maštati ili ih podmirivati zaduženjima.
Na početku treba napomenuti da je, prema procjenama Saveza Sindikata Republike Srpske, prosječna netoplata u Srpskoj u aprilu iznosila 803 KM i u odnosu na martovski prosjek manja je za četiri KM. Aprilska plata mogla je, dakle, pokriti samo 45,7 odsto potrošačke korpe, koja je koštala čak 1.757,58 KM. Prosječna primanja se smanjuju, kupovna moć građana slabi, a osnovne životne namirnice i režije svakim danom postaju sve skuplje.
Prema posljednjim informacijama, iako je pšenica na tržištu jeftinija za 80 KM, hljeb u Srpskoj ne mijenja cijenu i dalje ostaje preskup. Mlinari ne najavljuju smanjenje cijena ove namirnice. Svjedoci smo da cijene olako rastu, ali kad treba da dođe do njihovog pojeftinjenja, to se ne dešava tako lako.
Međutim, treba postaviti pitanje koliko građana prima i tih 803 KM? Realnost je naime mnogo teža; mnogi građani rade bez ikakvih primanja ili za plate od 200-300 KM, ali u statističkom obračunu njihova sudbina se izgubila, traženjem prosjeka zajedno sa onima koji imaju dvostruko ili trostruko veća primanja.
Ekonomista Goran Nedić rekao je da je, nažalost, situacija i gora nego što nam govore prosjeci.
“Prosjek plata u privredi je ispod 500KM i 70% radnika je ispod tog nivoa. Priliv novca od rodbine i građana koji rade u inostranstvu nam omogućava da se koliko toliko sklopi kraj sa krajem. Također, proizvodnja hrane za svoje potrebe je jedan od načina kako se građani snalaze u borbi za opstanak, a to ne ulazi u oficijelne statistike”, objasnio je za BUKU Nedić.
Da bi prehranili svoje porodice, radnici moraju na početku mjeseca da razmišljaju da li će imati dovoljno novca da bi preživjeli sljedećih 30 dana.
Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić nekoliko puta je u medijima napominjala da su primanja radnika neredovna i da radnici, da bi podmirili osnovne potrebe, odnosno, da bi prehranili svoje porodice, moraju da se zadužuju.
Dragovan Petrović, sekretar Pokreta Potrošača RS istakao je da su građani, prema analizi za prošli mjesec, za prehranu trebali izdvojiti oko 650 KM, a za troškove stanovanja oko 340 KM.
“Ukoliko ovo uporedimo sa mjesečnim primanjima, koja su prema prosjeku 803 KM, to znači da je potrebno obezbijediti više od dvije plate da bi se pokrila potrošačka korpa. Ukoliko primanja posmatramo prema privrednim granama, za podmirivanje potrošačke korpe potrebno je više od tri plate, jer se, na primjer prosjek, plata u prerađivačkoj industriji kreće oko 550 KM”, rekao je za BUKU Petrović.
Treba napomenuti da bi pezioneri, sa svojim prosječnim primanjima, trebalo da imaju 5,9 penzija da bi se podmirile potrebe potrošačke korpe, a, pored nezaposlenih, oni su jedna od najugroženijih socijalnih kategorija. Prema podacima, u Srpskoj ima oko 230 000 hiljada penzionera, pa ukoliko zbrojimo penzionere i nezaposolene imamo 380 00 stanovnika koji iz mjesec u mjesec preživljavaju u skoro nemogućim uslovima.
“Ukoliko nezaposlenim i penzionerima dodamo one koji su zaposleni, ali imaju niska i neredovna primanja, onda se zaista nalazimo u zabrinjavajućim okolnostima i jako je teško objasniti kako te populacije sastavljaju kraj sa krajem u toku jednog mjeseca. Prema prioritetima, prvo se moraju platiti troškovi stanovanja, pa tek ono što ostane ide na prehranu. Kad se podmire ti troškovi očito je da malo ostane za obrazovanje, kulturu, prevoz…, a to je nešto što bi svako domaćinstvo trebalo da konzumira”, napomenuo je Petrović.
Prema zvaničnim podacima Pokreta potrošača RS, današnji standard je, u odnosu na 2005. godinu, znatno opao, kupovna moć se smanjuje, a cijene su posljednih nekoliko mjeseci konstantno rasle.
Sudbina radnika je da svoj radni vijek provedu radeći za osnovne životne namirnice i komunalije, a na to ne smiju ni da se žale, jer im brojka od 150.000 nezaposlenih uvijek prijeteći stoji kao nepobitna činjenica.