Elektroprivreda BiH razmatra uvođenje blok tarifa, a zašto
se razmišlja o ovakvom načinu naplate električne energije objasnio je prije
nekoliko dana v.d. direktora ovog javnog preduzeća Sanel Buljubašić.
“Krajem 2021.
počeo je trend pada proizvodnje električne energije u Elektroprivredi. Zato smo
pristupili izradi modela blok tarifa gdje ćemo građanima pokušati objasniti da
se moramo početi pridržavati energetske efikasnosti i štedjeti električnu
energiju. U blok tarifama za 60 posto građana ne bi trebalo da dođe ni do
kakvog povećanja električne energije, a svega nekih tri posto su veliki
potrošači. Oni koji budu više trošili, više će i plaćati. Želimo da se učimo
kako to postupa i Evropska unija. Želimo da ukažemo da moramo štedjeti
električnu energiju“, rekao je za FTV
Buljubašić.
Vrijedi
napomenuti da EPBiH još nije zvanično podnijela zahtjev regulatoru FERK-u za
promjenu cijene električne energije.
Nihad Harbaš,
stručnjak za energetiku, kaže da blok tarife generišu štednju u kriznim
situacijama.
“Ovaj način
obračuna cijena električne energije kroz blok tarifu može potencijalno izazvati
efekat “Superhika iz Alan Forda”,
odnosno da oni sa nižim primanjima plaćaju više nego oni koji su u
stvarnoj mogućnosti plaćati električnu energiju po većim cijenama. U prevodu,
uzimaš od siromašnih, daješ bogatima. Siromašna, odnosno socijalno ugrožena
domaćinstva većinom električnu energiju troše neefikasno u rastrošnim,
neizolovanim kućama i stanovima, griju su na neefikasne uređaje poput
grijalica, konvektora, termo blokova, itd. Takvim potrošačima koji mjesešno
troše preko 500 kWh električna energija može vrlo lako poskupjeti”, ističe za
Buku Harbaš.
Blok tarife su u decembru 2022. godine uvedene i u Republici
Srpskoj, međutim, Ustavni sud ovog entiteta je ove godine ustvrdio kako odluke
o novim tarifama nisu u skladu s Ustavom RS-a i Zakonom o električnoj energiji.
Ovo je bio i jedan od razloga zbog kojih je na pomenute
najave direktora Elektroprivrede BiH reagovao i zastupnik Stranke za BiH u
Parlamentu FBiH Admir Čavalić.
Umjesto
restrukturiranja vlastitog modela poslovanja, Elektroprivreda BiH najavljuje
prebacivanje tereta gubitka od 140 miliona KM na krajnje potrošače. Pritom se
nastoji uvesti “blok tarifa” pri formiranju cijene. To nije rješenje.
Tri su razloga navedenog. Prije svega, činjenica da je riječ o
diskriminirajućoj i posljedično neustavnoj mjeri koja je krajem februara ove
godine pala na Ustavnom sudu RS”, kazao je Čavalić.
Naveo je i
drugi razlog.
“Drugi razlog se odnosi na regresivnost ove mjere u
odnosu na niz opštinskih/gradskih, kantonalnih i federalnih politika koje se
tiču subvencionisanja alternativnih načina zagrijavanja, a koji su uglavnom
bazirani na trošenju električne energije.Godinama različiti nivoi vlasti subvencionišu zamjenu postojećih kotlova i peći, sa ciljem smanjenja lokalnog aerozagađenja. Sada treba da kažnjavamo one koji su se zbog tih politika subvencije odlučili na navedeno. Subvencija je bilo i u drugim oblastima – poput npr. socijalnih mjera koje se nazivaju i natalitetnim, a odnose se na novčana izdvajanja za novorođenčad. “Blok tarifa” treba da kazni domaćinstva sa više djece.1.000 KM za
novu bebu, plus “blok tarifa” – da se ima gdje utrošiti novac”,
mišljenja je federalni zastupnik.
Navodi kako je
zadnji razlog vezan za uzroke gubitka od 140 miliona KM za prošlu godinu.
“Elektroprivreda BiH stavlja fokus javnosti na
potražnju, umjesto da se bavi (vlastitom) ponudom električne energije.Domaća
potražnja je uglavnom predvidljiva, i nema nekih posebnih dešavanja osim
tipičnih sezonskih uticaja (topla/hladna godišnja doba). Nemamo neku analizu
posebnog uticaja nekih potrošača koji su možda iskoristili prethodno spomenute
subvencije. Ponuda sa druge strane ima izuzetne fluktuacije – proizvodnja uglja
i električne energije. Zbog toga rješenje nije u “blok tarifi”, već u
restrukturiranju poslovanja Elektroprivrede BiH, a kako sam naveo na početku.
Prije svega, Elektroprivreda BiH sa upravama rudnika treba da utvrdi uzroke
lošeg poslovanja. Taj zadatak su dobili od Vlade FBiH krajem decembra prošle
godine. Ako se to završilo, onda federalni parlament i javnost zaslužuju
informaciju. Dalje, moramo imati značajnija ulaganja u nove energetske projekte,
posebno obnovljive izvore energije, a kako bi se smanjila relativna zavisnost
od termo kapaciteta. Prethodno se treba raspetljati afera Blok 7 i vratiti
uložena sredstva. Konačno, moraju se modernizirati postojeća postrojenja i
uspostaviti novi odnos sa zavisnim rudnicima. Razumijem da sve ovo
podrazumijeva napor i da je lakše ići sa neustavnim mjerama prema potrošačima,
ali dugoročno to je jedino rješenje”, podvlači Čavalić.
Upravo su
obnovljivi izvori energije nešto u čemu se značajno kaska.
I Harbaš
smatra kako je Elektroprivreda trebala više uraditi u prethodnim godinama.
“Sama
poskupljena električne energije su očekivana, a donosioci tih odluka
izbjegavaju koristi riječ “poskupljenje” jer to nikad nije dobro
prolazilo u javnosti i nosilo je negativne političke poene. Blok tarifa može u
konačnici značiti i dobru mjeru kojom se građani, ali i svi drugi potrošači
podstiču da električnu energiju koriste racionalno, odnosno da imaju motiva
uvesti načela energijske efikasnosti. Na kraju, građani će osjetiti to na
svojim računima da li će i koliko plaćati veće račune za struju. Moramo biti
objektivni i reći da se u javnim preduzećima kakve su elektroprivredne
organizacije jako malo radilo na prihodovnoj strani, odnosno povećanju prihoda,
a rashodi su neminovno rasli, od povećanja cijene uglja za proizvodnju
električne energije, zatim povećanje troškova za plate uposlenih, usluga
dobavljača, repromaterijala, goriva, itd. Dakle, rashodi su rasli, a prihodi
ostali isti u normalnim situacijama osim kada je dolazilo do povećanje cijena
električne energije koja se izvozi i iz toga je Elektroprivreda BiH, konkretno,
imala veće prihode i balansirala niske cijene u BiH. Logično da je
Elektroprivreda došla u ovu situaciju, jer nema novih proizvodnih kapaciteta,
nema efikasnog korištenja energije. Kada nam se konstantno povećavaju rashodi,
a ne radimo dugoročno na mjerama da ih smanjujemo, onda dođemo u tu situaciju
da je jedina mjera koju može donijeti skoro svaki menadžment, povećanje cijena
usluge (struje) krajnjim korisnicima i tako poravnate bilanse. To se već
nekoliko godina dešava s poskupljenjima električne energije za privredu gdje se
samo u zadnje 3 godine cijena struje poveća za 75%, a sada i sa snabdjevanjem
građana”, govori nam Harbaš.
Provoditi
politiku struke i tržišta, a ne vlade
Bez obzira što
aktuelne cijene električne energije nisu realne, dodaje da ovo nije način kako
se jedno javno preduzeće treba držati likvidnim.
“Najveći
problem je što se energija koristi neefikasno, nema značajnih novih proizvodnih
kapaciteta u vlasništvu javnih preduzeća, nema sistema prosumera da građani
postanu aktivni proizvođači/potrošači električne energije. Novi kapaciteti koji
su napravljeni u zadnjih 5 godina su skoro zanemarivi u odnosu na potrebe koje
imamo. Kada ne širite put, on vremenom ispuca, vi malo nešto krpite, ali
dugoročno taj put, ako nije proširen i ako nema novog asfalta, gubi onu
funkciju koju bi trebao da ima. Tako je isto i sa prenosnim i distributivnim
mrežama. Sva priča oko dekarbonizacije nama će se dešavati sama od sebe, jer
termoblokovi izlaze iz pogona, zastarjeli su, nema dijelova, nema ko da ih
servisira, te usluge su skupe, a radna snaga sve manje se odlučuje za rad u
rudnicima, tako da htjeli mi to ili ne, u budućnosti ćemo postepeno prestati
koristiti ugalj”, naglašava Harbaš.
Napominje kako
je bitno da vlasti konačno shvate da u javna preduzeća moraju postavljati
stručne i odgovorne menadžere, a ne političke.
“Električna
energije je dominatno tržišna roba i moramo se okrenuti ka tržištu. Bez toga,
doći ćemo u situaciju da nam javna preduzeća provode politiku vlade, a trebala
bi provoditi politiku struke i tržišta”, zaključuje Harbaš.