Trumpove carine pogodiće Zapadni Balkan indirektno, putem smanjenog izvoza u EU. Postojeći modeli predviđaju blage posljedice – usporavanje rasta BDP-a za 0,4 do 0,9 procentnih poena. Ipak, trenutna situacija liči na „crnog labuda“ – nepredvidiv šok za koji standardni modeli daju ograničena predviđanja – što znači da bi uticaj mogao biti znatno veći. Bez obzira na razvoj događaja, vlade Zapadnog Balkana nisu bespomoćne – imaju i sredstva i odgovornost da djeluju i spriječe teže posljedice.
Koje carine su uvedene ekonomijama Zapadnog Balkana i kako su izračunate?
Trumpove carine na robu iz Zapadnog Balkana znatno variraju: 37% za Srbiju, 35% za BiH, 33% za Sjevernu Makedoniju, a tek 10% za Albaniju, Crnu Goru i Kosovo. Ironično, Srbija – koja planira izgraditi Trump Tower u centru Beograda – dobila je najviše carine od čovjeka kojeg planira počastiti.
Slika 1 / Američke carine za ekonomije Zapadnog Balkana:
Metod izračuna carina izazvao je kritike među ekonomistima. Formula je bila:
Deficit u robnoj razmjeni SAD-a s datom zemljom, podijeljen sa uvozom robe iz te zemlje u SAD, podijeljen sa 2.
Ova metodologija nikad ranije nije korišćena.
Prema američkim podacima, SAD imaju trgovinski deficit sa Srbijom, BiH i Sjevernom Makedonijom – i zato su ove zemlje pogođene višim carinama. Albanija, Crna Gora i Kosovo više uvoze iz SAD nego što izvoze, pa su dobile minimalnu stopu od 10%.
No, prema podacima državnih statističkih agencija Srbije, BiH i Sjeverne Makedonije, i one više uvoze iz SAD nego što izvoze, pa bi po Trumpovoj formuli trebale imati istu stopu – 10%. Ova razlika potiče iz neslaganja u trgovinskim statistikama, jer se mnogo trgovine odvija posredno, preko trećih zemalja, zbog čega se postavlja pitanje kako se takva posredna trgovina klasifikuje sa svake strane.
Koliko ekonomije Zapadnog Balkana izvoze u SAD i EU?
Carine SAD-a, same po sebi, nisu najveći problem za Zapadni Balkan – jer je izvoz u SAD veoma ograničen. Čak i u slučaju Kosova, gdje je izvoz u SAD najveći u odnosu na BDP, to iznosi svega 1,1%. U ostalim zemljama regije – izvoz u SAD je manji od 1% BDP-a.
Slika 2 / Izvoz roba ekonomija Zapadnog Balkana u SAD i EU u 2023. godini (u procentima BDP-a)
Nasuprot tome, izloženost tržištu EU je daleko značajnija – i daleko više zabrinjavajuća. U Sjevernoj Makedoniji, izvoz u EU dostiže gotovo polovinu BDP-a. Bosna i Hercegovina i Srbija su samo neznatno “bolje prošle”, s izvozom u EU koji iznosi oko četvrtinu BDP-a. U Albaniji taj udio iznosi oko 13%, dok je u Crnoj Gori i na Kosovu oko 3% BDP-a, što je i dalje znatno više od njihovog izvoza u Sjedinjene Američke Države.
Zbog toga će Balkan osjećati posljedice trgovinskog rata indirektno – preko smanjenog izvoza u EU, jer se očekuje da će doći do pada izvoza iz EU zbog visoke izloženosti američkom tržištu i zbog novih američkih tarifa: 25% na autoindustriju, čelik i aluminij, te 20% na ostalu robu.
Za Srbiju, BiH i Sjevernu Makedoniju, koje su industrijski orijentisane, udar će najviše osjetiti autoindustrija.
Za Albaniju i Crnu Goru, koje zavise od turizma, problem bi mogao biti manji broj turista iz EU zbog pada prihoda i porasta nesigurnosti.
Treći kanal udara biće smanjenje direktnih stranih investicija (FDI) – zbog globalne nesigurnosti i pogoršanih izgleda za EU investitore, koji su glavni izvor ulaganja u regionu.
Koliko će EU pretrpjeti – i šta to znači za Balkan?
Ključno pitanje, dakle, jeste koliko će sama EU pretrpjeti zbog novoizrečenih američkih tarifa. Kolege iz mog instituta su nedavno sproveli niz simulacija – uključujući ovu i ovu – i većina procjenjuje da će uticaj na BDP EU iznositi oko 0,4–0,5% godišnje. Drugim riječima, ako su prethodne prognoze očekivale rast BDP-a EU od 1,2% ove godine, nova procjena, uzimajući u obzir trgovinski rat, bliža je 0,7%.
Šta to znači za Zapadni Balkan? Da bih dobio grubu procjenu, napravio sam jednostavnu linearnu regresiju, povezujući rast BDP-a u svakoj od šest ekonomija Zapadnog Balkana (WB6) u posljednjih 25 godina s rastom BDP-a EU. Rezultati (prikazani u Tabeli 1) bili su iznenađujuće konzistentni: za pet od šest zemalja, regresioni koeficijent iznosi oko 0,8–0,9. To znači da kada se rast EU uspori za 1 procentni poen, rast WB6 obično uspori za 0,8–0,9 procentnih poena.
Jedini izuzetak je Crna Gora, koja pokazuje znatno veću osjetljivost – s koeficijentom od 1,9. To je zbog njene male veličine i velike zavisnosti od turizma, što je čini posebno ranjivom na spoljne šokove. Jasan primjer je pandemija COVID-19, kada je Crna Gora doživjela najveći pad BDP-a u Evropi. Dok se ekonomija EU smanjila za oko 6% u 2020. godini, a prosjek WB5 za oko 4%, BDP Crne Gore pao je za 15%.
Tabela 1 / Odnos između rasta na Zapadnom Balkanu i u EU
Napomena: Rezultati jednostavnih linearnih regresija, u kojima je godišnji realni rast BDP-a u ekonomijama Zapadnog Balkana regresiran na godišnji realni rast BDP-a u EU. Regresije su procijenjene za period 2000–2024.
*** označava značajnost na nivou značajnosti od 1%.
Primjenjujući ove koeficijente na trenutni šok: ako se rast EU uspori za 0,5 procentnih poena zbog Trumpovih tarifa, tada se može očekivati da će se rast u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji usporiti za oko 0,4 procentna poena. Crna Gora, međutim, može doživjeti usporavanje od skoro 0,9 procentnih poena.
Da li je ovo crni labud?
Ovi efekti možda na prvi pogled ne djeluju dramatično. Ali ključno je zapamtiti da su dostupne simulacije zasnovane na modelima, podacima i teorijama razvijenim tokom decenija liberalizacije trgovine – perioda koji je obilježen rastućom globalnom trgovinom i opadajućim carinama. Ono što sada posmatramo jeste potpuna suprotnost tome. Trumpove carine se stoga mogu posmatrati kao neka vrsta „crnog labuda“ – izuzetno neobičan šok za koji naši postojeći alati nisu dobro prilagođeni.
To takođe znači da su rizici jasno nagnuti ka negativnoj strani. Stvarno ekonomsko usporavanje moglo bi biti znatno jače nego što to trenutni modeli sugeriraju.
Prvi izvor rizika dolazi od odmazde trgovinskih partnera, prije svega Kine i EU. Kina je već odgovorila uvođenjem univerzalne carine od 34% na američku robu. EU još nije reagovala, ali izvještaji sugerišu da je vjerovatan snažan i koordinisan odgovor. Neki očekuju da reakcija EU neće biti ograničena samo na carine, već bi mogla biti usmjerena na velike američke firme iz sektora usluga, s obzirom na to da SAD izvoze znatno više usluga u EU nego što iz nje uvoze. Takav potez bi gotovo sigurno izazvao dalju eskalaciju od strane SAD – dodatno podizanje carina i moguće uvođenje drugih mjera. To bi, zauzvrat, moglo dovesti do novog kruga protivmjera i od Kine i od EU.
Drugi, i možda još više zabrinjavajući, izvor rizika leži izvan dometa tradicionalnih trgovinskih modela. Samo u prva dva dana nakon Trumpove objave, američko tržište akcija izgubilo je oko 10% svoje vrijednosti – najveći pad od pandemije COVID-19. U apsolutnim brojkama, samo 500 kompanija iz indeksa S&P 500 izgubilo je preko 5 triliona američkih dolara tržišne vrijednosti – što je više od 20% BDP-a SAD-a. Ekonomisti sada sve češće predviđaju da će SAD ove godine ući u recesiju.
Naravno, tržišta se možda oporave u narednim danima – a možda i dodatno padnu. Ali ono što ovo jasno pokazuje jeste neizvjesnost, volatilnost i nepredvidivost posljedica.
Slika 3 / Indeks S&P 500 tokom dva dana nakon najave novih tarifa
Izvor: New York Times
Šta treba da rade vlade Zapadnog Balkana?
Već je postalo svojevrsni kliše, nakon toliko kriza u proteklim godinama, citirati Churchillovu rečenicu: „Nikad ne dopusti da dobra kriza propadne.“ Ali za vlade Zapadnog Balkana, ovaj trenutak bi zaista trebalo da posluži kao poziv za buđenje – prilika da se suoče i pozabave nekim od dugotrajnijih strukturnih slabosti koje i dalje čine njihove ekonomije ranjivima na spoljne šokove.
Prvo, vrijeme je da se smanji pretjerana zavisnost od jednog tržišta ili jedne industrije – čak i ako je to tržište EU ili ta industrija automobilska. Diverzifikacija izvoznih destinacija, uključujući veći fokus na regionalne partnere, Bliski istok, Sjevernu Afriku i druga brzorastuća tržišta, mogla bi predstavljati zaštitni mehanizam u situacijama poput ove. Podjednako je važna i diverzifikacija u nove industrije – posebno one s većom dodanom vrijednošću i većim stepenom finalizacije proizvoda, koje su obično manje osjetljive na globalne šokove.
Drugo, postojeći model rasta – koji se u velikoj mjeri oslanja na strane direktne investicije i jeftinu radnu snagu – zahtijeva resetovanje. Postoji hitna potreba za prelazak na model zasnovan na inovacijama, građen na domaćim kompanijama, uz podršku koherentne i proaktivne industrijske politike.
Na kratki rok, vlade moraju nastojati da pokrenu i druge pokretače rasta osim izvoza. To znači povećanje domaće potrošnje, na primjer kroz veće plate, i efikasniju upotrebu fiskalne politike za povećanje javnih investicija, posebno u infrastrukturne projekte i projekte zelene tranzicije, koji mogu donijeti i kratkoročni podsticaj i dugoročnu otpornost.
Ova kriza možda jeste započela daleko od Zapadnog Balkana, ali vlade Zapadnog Balkana nisu bespomoćne – i zaista mogu mnogo učiniti da spriječe da se u borbi slonova uništi njihova trava.
Autor: Branimir Jovanović, Bečki institut za međunarodne ekonomske studije
Izvor: BiEPAG