Ne bude li dodatnih reformi Bosna i Hercegovina neće na proljeće dobiti preporuku Evropske komisije za otvaranje pregovora, glavna je to poruka koju su prilikom nedavne posjete Bosni i Hercegovini poslali premijer Nizozemske Mark Rutte, te predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen.
Bude li sve u najboljem redu, to opet ne znači da smo blizu članstva Uniji, primjer su zemlje Zapadnog Balkana koje su u pregovorima, ali daleko od članstva, poput Crne Gore, koja je otvorila sva pregovaračka poglavlja (33), a zatvorila samo tri.
Težak i spor proces pristupanja zajednici zemalja od kojih je najveća korist sloboda kretanja, ljudska prava i jačanje ekonomije podsjeća da do ulaska u EU zemlje Zapadnog Balkana moraju jačati svoje i ekonomije susjeda.
Tako predsjednica Evropske komisije poziva na uspostavljanje zajedničkog regionalnog tržišta vjerujući da bi BDP tih zemalja porastao za 10%. Je li to moguće i kako?
Ekonomski analitičar Igor Gavran za Buku kaže da je izvjesno da bi stvaranje zajedničkog tržišta umanjilo troškove poslovanja u regiji, olakšalo međusobnu trgovinu, otvorilo pristup većem tržištu i za pronalaženje resursa i za plasman proizvoda. Ti i drugi sinergijski efekti trebali bi omogućiti ekonomski rast, pa tako i povećanje BDP-a.
„Međutim, mislim da je nemoguće pouzdano procijeniti koliko bi efekti bili, pa tako i mogu li dostići 10% ili biti manji ili veći od toga. Naime, ne znamo na kakvom tempu i obimu integracije težišta je ta procjena zasnovana i kakvo stanje ekonomije, ne samo u regiji, nego i šire predviđa. Ne znamo ni koliko bi se ravnomjerno eventualno efekti rasporedili, tako da mislim da nema smisla nagađati tačan procent“, kaže Gavran.
Ekonomista Draško Aćimović kaže da bi uspostavljanje zajedničkog tržišta bez političkih igara bila prednost za sve zemlje regiona.
„Naravno da bi to imalo uticaja na rast BDP-a, ali definisati to sa rastom od 10% mislim da nije moguće iz više razloga. Prvo, to je matematička projekcija bez računanja svih sporednih uticaja koji su konstanta odnosa na Zapadnom Balkanu, a drugo, ništa nije onako kako izgleda i sve se može promijeniti pod pritiskom međunarodne zajednice, što je bilo vidljivo u BiH kada se na dan izbora intervencijom visokog predstavnika promijenio rezultat i sastavila vlada Federacije BiH. To su sve razlozi zašto ne možemo potvrditi, ali ni negirati izjavu o mogućnosti dvocifrenog rasta BDP-a“, kaže Aćimović.
Ekonomisti kažu da bi rast BDP-a značio stvaranje više nove vrijednosti u regiji odnosno rast ekonomije, a što bi trebalo podrazumijevati jačanje privrede, višu zaposlenost i bolji standard, ali prije svega u teoriji.
„Konkretni efekti zavisili bi od strukture rasta, koji bi sektori najviše napredovali, gdje se i na koji način koristi novostvorena vrijednost. Npr. ako se ostvaruje vrijednost izvozom sirovina, to dugoročno može značiti i siromašenje ekonomije. Ako najveći dio rastućeg dijela ekonomije čine kompanije u stranom vlasništvu, pa je moguć odliv kapitala u njihove matične zemlje. Ako je riječ o djelatnostima s malim brojem zaposlenih, efekti na primanja i potrošnju će biti manji, itd. Jedino što možemo sa sigurnošću reći je da bi zajedničko tržište trebalo omogućiti brži i veći ekonomski rast i da bi to posljedično trebalo donijeti koristi za privredu i građane. Ali za sada je riječ samo o teorijskim pretpostavkama i očekivanjima, bez dovoljno informacija za konkretniju procjenu“, objašnjava Gavran.
Ukoliko bi došlo do realizacije šest prioriteta, to bi stvorilo povoljan ambijent za rast BDP-a svih zemalja regiona. Ti prioriteti su: slobodno kretanje roba, slobodno kretanje usluga i radnika, pristup jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA), olakšavanje cestovnog prevoza, integracija i dekarbonizacija energetskih tržišta, te jedinstveno digitalno tržište, kaže Aćimović.
Međutim, kako kaže, postoji jedno „ali“ u obračunu BDP-a u BiH.
„Ako je ustanovljen enormni kriminal i korupcija u gradnji npr autoputeva, gdje prema izjavama političara to iznosi od preko trećine vrijednosti, onda BDP raste vještački na kriminalom prisvojenim novcima ako je realna vrijednost neke dionice autoputa 200 miliona evra, a oni su prikazali 300 od kojih je 100 “prisvojeno” to se u BDP-u računa 300 miliona evra, što stvara lažnu sliku rasta BDP-a. To je ključni momenat koji nije predviđen od strane Evropske komisije i to nije vezano samo za autoputeve već i druge segmente u kojima se “uknjiženi” kriminal i korupcija kroz povećanje vrijednosti uračunavaju u BDP“, upozorava Aćimović.
Vjeruje da je formiranje zajedničkog tržišta moguće, čime bi se poboljašali i politički odnosi. Za primjer navodi Albaniju, Srbiju i Sjevernu Makedoniju kroz saradnju putem Otvorenog Balkana.
„BiH se drži izvan tih inicijativa i time stvara svojim privrednicima probleme u poslovanju, umjesto da se iskoriste prednosti. Put integracije regiona otvara mogućnost i zajedničkog nastupa na svjetskim tržištima, što je takođe izuzetno važno. Mnogo je razloga da se BiH što prije priključi procesima i prestane sa blokiranjem svega što je dobro za građane, a posebno regionalnih inicijativa koje podržavaju i USA i EU“, dodaje Aćimović.
Jedan od benefita formiranja zajedničkog regionalnog tržišta bio bi pad troškova, pojednostavljenje poslovanja, uklanjanje administrativnih, tehničkih i drugih barijera, a sve to jača konkurentnost i pomaže uspješnijem poslovanju, pa tako i stvaranju veće nove vrijednosti u regiji.
“I javni sektor bi trebao imati koristi zbog ukidanja velikog broja procedura i postupaka vezanih za poslovanje između država regije. Međutim, zavisno kojim tempom bi se uvezivanje tržišta dešavalo i kakva je koja individualna ekonomija“, procjenjuje Gavran, dodajući da efekti ne bi morali biti uravnoteženi.
Moguće je i da, dodaje, neke države imaju više koristi od drugih. Za njega nema nikakvih dilema da je moguće uspostavljanje regionalnog tržišta, iako nije pojašnjeno kojim koracima se tačno planira u ovom konkretnom slučaju.
„Svakako je pravno i tehnički izvodljivo, kao i u slučaju bilo kojeg drugog zajedničkog regionalnog tržišta koje postoji. Slobodna trgovina je već uspostavljena u okviru CEFTA 2006, a EU kao jedinstveni ekonomski prostor ima dovoljno iskustva u ovoj oblasti za planiranje izvodjivog procesa. Biće potrebni pregovori o detaljima, timovi stručnjaka iz svih relevantnih oblasti, a vjerovatno će na raspolaganju biti i savjetovanje Evropske komisije, ali, naravno, sve je ovo nedovoljno ako ne bude spremnosti vlasti da ovaj proces dogovore i provedu“, smatra Gavran.
Vjeruje da će u BiH vjerovatno sve biti komplikovanije nego igdje drugo zbog besmislenog ustavnog ustrojstva, nefunkcionalnog sistema i političke nestabilnosti, ali ipak je sve moguće ako bude volje.
„Možda čak i da neka naša unutrašnja besmislena rješenja premoste integracijom u regiji ako već nisu unutrašnjom integracijom. S obzirom da smo svi osim Albanije bili već ranije jedinstveno tržište jedne jedinstvene države, sve bi trebalo biti lakše nego neke druge integracije u svijetu, ali, opet, političari u regiji su već previše puta dokazali da ništa nije dovoljno jednostavno da ga oni ne bi učinili komplikovanim, pa određena neizvjesnost ostaje“, zaključuje Gavran.
Htjele, ne htjele, zemlje Zapadnog Balkana moraju međusobno surađivati. Bez toga nema ni integracija u EU. Evropski zvaničnici više puta su rekli da država koja ima loše odnose sa komšijama ne može biti dijelom evropske zajednice.