Istovremeno, dok su nesposobna
i nerijetko maliciozna upravljačka tijela javne kompanije uništavala iznutra, vlasti su ih zbog
kupovine socijalnog mira tretirale potpuno drugačije od privatnih, pa su one kroz
godine nataložile značajan poreski dug, dok su mnogi njihovi radnici i danas u
problemu sa uvezivanjem radnog staža i ostvarivanjem prava na penziju.
Ipak, mnogi su mislili da se
nekim firmama takav scenario nikada ne može desiti i da će neke kompanije
zauvijek ostati giganti koji suvereno vladaju tržištem. Usprkos činjenici da su
sva prijašnja iskustva govorila da to uvjerenje nema uporište u činjenicama,
takav je stav bio posebno jak kada su u pitanju kompanije u telekomunikacionom
i energetskom sektoru. Danas vidimo da javni telekomunikacijski operateri u BiH,
odnosno BH Telecom i HT Eronet kao operateri u većinskom vlasništvu Vlade
Federacije BiH, već godinama bilježe značajan pad dobiti, a usluge koje nude
građanima daleko su kvalitetom, brzinom, pa i cijenom u odnosu na većinu država
Evrope, ali i regije.
U periodu od 2010. do 2015.
godine dobit BH Telecoma je gotovo prepolovljena. Konkretno, prihodi su pali za
73,94 miliona KM. Dobit HT Eroneta se povećavala, ali je ona i dalje neznatna i
neprofitabilna. U 2016. je bila u minusu 4,7 miliona KM, a u 2017. godini iznosila
je tek 117.000 KM. Više je razloga lošeg poslovanja, ali uglavnom se svode ne
nedovoljan rad u smislu prilagođavanja novim trendovima u industriji. Operateri
u razvijenijim evropskim državama, ali i u državama regije, učinili su sve kako
bi ostali konkurentni na tržištu u tehnološki sve razvijenijem svijetu. Sa
telekomima u vlasništvu Vlade FBiH, međutim, to nije slučaj.
Restruktuiranje ili privatizacija
Da
bi se navedeno promijenilo, jasno je da su potrebne promjene u poslovanju, ali
se za njih još uvijek nije opredijelilo . U praksi su poznata dva modela –
restruktuiranje, odnosno uvođenje modela korporativnog upravljanja u javne
operatere prema OECD-ovim uputama, te, s druge strane, privatizacija.
Kako
je ranije naglašeno, osnovni razlog lošeg poslovanja javnih preduzeća u
Federaciji BiH jeste izostanak prilagođavanja usluga, njihove kvalitete i
cijene, sa posljednjim trendovima na tržištu uzrokovanim ubrzanim razvojem
tehnologije. Može se pretpostaviti da bi privatizacija, odnosno ulazak
značajnijeg udjela stranog kapitala podstakao tehnološki napredak, odnosno
razvoj novih ponuda i usluga. Također, privatno vlasništvo bi uticalo na
ublažavanje trenutne neefikasnosti u poslovanju javnih preduzeća koja se ogleda
u lošem omjeru prosječne plate i prihoda po radniku – u BH Telecomu i HT
Eronetu na plate otpada 24,3%, odnosno 24,5% prosječnog prihoda po radniku. U
HT Eronetu je već visok udio privatnog vlasništva – 49,9%, što kao posljedicu
ima da je ovo preduzeće proširilo poslovanje i na područje na kojem je nekada
BH Telecom imao isključivi monopol, dok BH Telecom, čijih 90% dionica posjeduje
Vlada FBiH, još uvijek nije napravio značajniji iskorak na području na kojima
drugi operateri imaju primat.
Privatizacija
također sa sobom nosi i određen broj izazova. Prije svega transparentnost, koja
treba da otkloni mogućnost zloupotrebe ili mešetarenja. U društvu u kojem je
privatizacija po pravilu bila loš proces, to je vrlo značajan izazov. S druge
strane, kako iskoristiti dobijena finansijska sredstva je drugo značajno
pitanje. Da bi znali kako privatizirati, ne moramo ići daleko od svojih
granica, jer najskoriji primjer uspješne privatizacije jednog telekoma imamo u
Srbiji. S druge strane, primjer kako ne trošiti novac od privatizacije imamo u
našoj državi, u Republici Srpskoj, gdje je značajan iznos dobijen u procesu
privatizacije zaista imao skroman učinak.
Privatizacija,
s druge strane, ima i brojne protivnike u bh. društvu. Dobar broj ljudi i danas
smatra da se ova preduzeća mogu restruktuirati i vratiti u poziciju da
ostvaruju značajnu dobit.
Drugo
rješenje je restruktuiranje, odnosno uvođenje korporativnog upravljanja u
skladu sa principima Organizacije za ekonomsku saradnji i razvoj (OECD) za
uspješno i efikasno poslovanje javnih preudzeća, skrojenih kao posljedica
potrebe potrošača za kvalitetnijim i jefitnijim uslugama, kao i pritiscima iz
privatnog sektora koji potražuju poštenu tržišnu utakmicu.
Prema
ovim principima, država treba redovno vršiti reevaluaciju opravdanosti državnog
vlasništva nad određenim preduzećem, upravljati preduzećem na transparentan i
odgovoran način sa visokim stepenom profesionalnosti i efikasnosti, uspostaviti
zakonodavni okvir koji osigurava jednake uslove na tržištu javnim i privatnim
preduzećima, osigurati jednaka prava i jednak pristup informacijama svim vlasnicima
preduzeća, bilo privatnim ili javnim, te iznijeti očekivanja i u potpunosti
priznati odgovornost preduzeća koje ima prema svim zainteresovanim stranama.
Također, javna preduzeća moraju biti podvrgnuta istom nivou nadzora kao i
druga, privatna preduzeća, a odbori javnih preduzeća moraju biti odgovorni za
svoje postupke.
Sveobuhvatna
reforma potrebna je za ovakve promjene unutar preduzeća. Bilo privatizacija ili
restruktuiranje, jasno je da su određene promjene neophodne, kao i da se
preduzeća, odnosno Vlada FBiH kao njihov vlasnik, moraju što prije odlučiti za
jedno od mogućih rješenja i započeti sa njegovom implementacijom. Odluci bi
mogla pomoći due diligence analiza, odnosno
operativna i finansijaska procjena vrijednosti BH Telecoma i HT Eroneta
započeta u maju ove godine. Na ovu analizu obavezala se Vlada FBiH u okviru
Aranžmana sa MMF-om. Ona bi trebala ukazati na nedostatke u poslovanju dva
operatera u većinskom vlasništvu FBiH, te ukazati na najefikasnije rješenje –
restruktuiranje ili uvođenja stranog kapitala. Za to će, naravno, prije svega
biti potrebna volja.
Zbog
toga je iznimno važno da političke partije u predizbornom periodu iznesu svoj
stav o tome koju od dvije naveden opcije preferiraju.
Više
o ključnim socio-ekonomskim reformama koje je potrebno impementirati u narednom
mandatu čitajte na www.izbori.reforma.ba.