Poslednju šansu, jer ako ne urade ništa, opstanak evra će ponovo,
narednog leta, zavisiti od masivnih intervencija centralnih banaka. A
sve naše zemlje ubrzo će preplaviti ogroman talas depresije, pa će kao
čepovi plutati po okeanu tržišta.
Poslednju šansu, jer još uvek shvataju da razdvojeni rizikuju
propast; dok bi ujedinjeni dugo mogli da budu vodeća svetska sila, sa
najvišim životnim standardom na planeti.
Da bi se ovo desilo, svako treba da krene u susret onom drugom.
Nemci moraju da shvate da je njihova trenutna snaga samo iluzija ako
se Evropa raspadne. I da imaju lični interes u tome da daju malo vremena
drugima, kao i sebi, za svođenje računa, za demografsku regeneraciju i
spasavanje svojih banaka. I da shvate da su francuski predlozi o rastu
razumni.
Francuzi moraju da shvate da nemački predlog o zajedničkom telu za
revizije javnih deficita svih zemalja ne ograničava naš suverenitet: mi
ćemo zadržati pravo da sami odredimo iznos i prirodu svojih troškova i
svojih poreza.
Sve zemlje moraju da shvate da ne postoji drugo rešenje osim
kompromisa, koji zahteva veće odricanje, veću hrabrost i veću
solidarnost. Svi moraju da shvate da su potrebni veći rezovi javne
potrošnje umesto povećanja poreza, da se rad i trud moraju nagraditi, da
je konkurentnost neophodna za društvenu dobrobit, da se moraju
usaglasiti socijalna davanja, nadoknade za nezaposlenost i nivo penzija.
Svi moraju da shvate da moramo odoleti primamljivom zovu suverenista i
iluzijama prevaziđene nacionalne diplomatije.
Sada kada su izbori završeni, predsednik Francuske Republike je u
retko dobroj poziciji. Dobro je objasnio da rast mora biti deo plana za
oporavak Evrope. Predložio je stvaranje niza korisnih instrumenata za
taj rast, i davanje mogućnosti našem finansijskom sistemu da kontroliše
svoju budućnost.
Sada ostaje da se Francuska odredi da li je za ili protiv federalnog
koraka, koji je nedavno predložila nemačka kancelarka; mora odlučiti da
li evropski ministar finansija može da vrši reviziju budžetskih obaveza
svakog Evropljanina i da li je to u skladu sa koncepcijom nacionalnog
suvereniteta.
Ako Evropljani, a naročito Francuzi i Nemci, ne naprave ovaj korak ka
federalizaciji, jednog dana će, skorije nego što misle, morati da se na
najponizniji način podrede diktatu tržišta; to jest, moraće da slušaju
naredbe novih svetskih sila, nosioce prava na rentu, i naredbe
Sjedinjenih Američkih Država, koje će nesumnjivo znati, naročito sa
otkrićem novih naftnih rezervi, kako da očuvaju status velesile. Tada
ćemo shvatiti šta zaista znači gubitak suvereniteta.
Preveo Ivica Pavlović