Na Međunarodnom sajmu turizma u Berlinu ove godine su u središtu pažnje bili Tunis i Egipat. Prvi put nakon 45 godina se predstavio i Irak, zemlja u koju političari i poslovni ljudi putuju pod velikim mjerama sigurnosti.
Na auto-cesti, pored aerodroma u gradu Basri, upravo je eksplodirala bomba. To je svakodnevica u Iraku. U ovoj zemlji još uvijek svakog mjeseca pogine oko 300 ljudi. Stoga nije ni čudo da njemačko Ministarstvo vanjskih poslova upozorava na opasnost putovanja u ovu zemlju. Čak je i njemački minsitar vansjkih poslova Guido Westerwelle proveo samo šest sati u Bagdadu i to u pratnji oklopnih vozila i naoružanih pratilaca: “Situacija je kada je riječ o sigurnosti i dalje napeta. S druge strane se mora priznati da su napravljeni i pomaci, tako da se tek tada može stvoriti izdiferencirana slika.”
Turisti – meta napada
Stoga i turistička putovanja u Irak zvuče kao suluda ideja. Jedini koji trenutno posjećuju ovu zemlju su šitski hodočasnici iz Irana. Oni su često meta smrtonosnih napada. Uprkos tome, Bagdad i kurdski sjever i dalje imaju ministarstva za turizam. Bivši ministar Nimrud Youkana je područje oko Erbila nekada poredio sa austrijskim Kerntenom ili Kanarskim otocima: “Lijep krajolik, odlično vrijeme kako ljeti, tako i zimi, stara iračka historija. Irak, koljevka civilizacije, multikulturno društvo, velikodušni ljudi koji su ljubazni prema strancima.”
Procjena koja nema veze sa stvarnošću. Nedavni protesti u svim regionima pokazuju da Iraku i njegovim stanovnicima nedostaje ono najosnovnije. Tako je stanovništvo snabdjeveno strujom samo dva do šest sati dnevno, voda je zagađena, gradovi i okolina puni su smeća, rijeke liče na odvode za kanalizaciju.
Iračke znamenitosti
Naravno da bi Irak imao šta za ponuditi. Nekolicina Nijemaca koja živi u ovoj zemlji to zna. Jedan od njih je Gunterr Voelker koji živi u Erbilu na sjeveru. On je, kako kaže, otkrio skriveno blago: „Kurdistan ima nevjerovatrno mnogo znamenitosti, priroda je zadivljujuća. Nije mi potrebno da letim do Grand Canyona, ovdje imam vodopade, brda, polupustinje. Mi smo ovdje u Mezopotamiji, koljevci civilizacije. To su stvari koje su interesantne za turiste.”
Međutim, nakon najnovijih protesta situacija više nije takva. Nekolicina tamošnjih hotela je u međuvremenu postala utvrda ograđena betonskim zidinama kako bi se gosti zaštitili od napada naružanih osoba. Niko se sa automobilom ne smije približiti hotelu. Posvuda u zemlji se zbog proteklih ratova nalaze minska polja. Tako je planinarenje u brdima Kurdistana nepredvidivi rizik. Pored toga, ni granica sa Iranom nije na svim mjestima markirana. Amerikanci koji su se usudili kročiti na ovo područje uhapšeni su od strane iranskih graničara i već dvije godine sjede u zatvoru. Trenutno se stanje u Iraku može preciznije opisati riječima koje je izrekao jedan iznervirani arheolog. On je rekao: “Turisti su posljednje što nam je potrebno.”
Tekst je preuzet sa portala www.dw-world.de