Međutim, postoji jedan segment korupcije koji je obavijen najtamnijim velom, a to je korupcija u inspektorskim redovima. Broj žalbi na rad inspektora svake godine drastično se smanjuje. Recimo, u 2009. godini zabilježeno je 75 žalbi, a prošle godine taj broj se smanjio na 10 žalbi. Kad tome dodamo da su od osnivanja Inspektorata RS 2006. godine otkaz dobila samo tri inspektora, i to zbog radnji koje su počinili prije osnivanja te institucije, iskorjenjivanje korupcije u ovim redovima izgleda sve teže.
Slučaj inspektora Desimira Komljenovića koji je uzeo mito od 2.000 KM rodio je nadu da bi se u ovom segmentu korupcija mogla iskorijeniti. Međutim, poslije ovog slučaja, koji je bio pod velikom lupom medija. ništa značajnije nije se dogodilo.
Podsjetimo da je bilo poznato da su, zbog propusta u radu, protiv inspektora Komljenovića, u dva navrata i ranije vođeni disciplinski postupci, zbog čega je bio i kažnjavan. Komljenović je uhapšen kada je od preduzeća “Una-metal” a.d. Novi Grad za obavljanje službene radnje zahtijevao i primio 2.000 maraka mita, za šta je osuđen na godinu i po dana zatvorske kazne.
Nakon hapšenja, koje dobilo veliku medijsku pažnju, tadašnji direktor Inspektorata je rekao da je i sam primijetio da neki inspektori imaju vrlo vrijednu imovinu, koju nisu mogli da zarade od plate, ali je takođe dodao da rješavanje tog problema nije u njegovom domenu rada.
Svi su se nadali da će ovaj slučaj ohrabriti prijavljivanje korupcije, jer je na primjeru pokazano da ni inspektori nisu izuzeti od odgovornosti, međutim to se nije desilo.
Ivana Korajlić, potparolka Transparency international za BiH istakla je da, iako je slučaj Komljenovića dao nadu da će se i ostali slični slučajevi procesuirati, te da će se ljudi ohrabriti i usuditi da prijave ovakve slučajeve, nažalost, pokazalo se da je to još jedan izolovan slučaj.
“Činjenica je da se ljudi jednostavno boje prijaviti slučajeve korupcije, u bilo kojoj oblasti, ne samo u inspektoratima. Razlog za to je strah od mogućih posljedica, kao i činjenica da ukoliko date mito, takođe odgovarate, jer je i to krivično djelo. A i, budimo realni, rijetko ko će zaista javno priznati da je nekome dao mito. Mi smo u TI BiH nažalost bili svjedoci mnogih slučajeva gdje su ljudi nakon što su prijavili korupciju trpili pritiske i šikaniranje na radnom mjestu, pa čak i prijetnje. Moram takođe da naglasim da kada govorimo konkretno o davanju i primanju mita, to vjerovatno spada u krivična djela koja je najteže dokazati, jer se sve svodi na moju riječ protiv riječi osobe koja je tražila mito, a koja naravno nikada neće priznati da je to i uradila”, rekla je za BUKU Korajlićeva.
U Inspektoratu RS zaposleni su određeni inspektori protiv kojih su vođeni krivični postupci. Ovih dana vidimo i da je sasvim normalno na odgovorne pozicije birati ljude protiv kojih se vode krivični postupci, što ne samo da je protivno zakonu, već šalje i negativnu poruku građanima i narušava njihovo povjerenje u institucije.
“Ovim se postavlja i pitanje na koji način su te osobe zaposlene, te kako su mogle biti primljene na te pozicije ako nisu dostavile uvjerenje da se protiv njih ne vode krivični postupci. Da ne govorimo o tome da su upravo inspektori ti koji bi trebalo da utvrđuju nepravilnosti, a ne da budu odgovorni za iste. Kako onda da očekujemo da će se išta promijeniti ukoliko prvo zapošljavamo počinioce krivičnih djela, a onda im dozvoljavamo da se i dalje bave kriminalom? Da podsjetim samo, kada je objavljen slučaj Komljenović, iz dotičnog inspektorata su izjavili da je protiv njega već bilo nekoliko prijava, ali da se ništa po tom pitanju nije uradilo”, objasnila je Korajlićeva.
Kroz takve oblike ponašanja stvara se jedan začarani krug gdje svako svakog štiti, pa čak i žrtve korupcije tako što ne prijavljuju korupciju i što pristaju na mito, štite one koji na taj način zloupotrebljavaju svoj položaj.
“Da bi se to promijenilo, prije svega moramo vidjeti kazne za slučajeve korupcije na najvišem nivou, pokazati da niko nije nedodirljiv, kako bi se stvorila klima u kojoj će građani dobiti hrabrosti da svjedoče o ovakvim pojavama, jer će imati i više povjerenje u institucije. Nažalost, danas je mnogima opravdanje za ćutanje o korupciji upravo ona fraza: ‘ma, što da prijavljujem kada od toga ionako neće biti ništa’“, zaključila je Korajlićeva.
Tabela : Izvor Blic